Streptokokne bolesti: uzroci, simptomi, dijagnoza i liječenje
Sve o streptokoknoj upali grla i šarlahu
Tekst je revidirala prim. Mirjana Lana Kosanović Ličina, dr. med, specijalist epidemiolog, Voditeljica Odjela za epidemiologiju zaraznih bolesti Nastavnog zavoda za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”
Što je streptokok?
Streptokokne infekcije uzrokuju bakterije vrste Streptocooccus; neke od njih su prisutne na ljudskoj koži i sluznici i ne uzrokuju bolest, dok neke vrste uzrokuju streptokokne zarazne bolesti zahvaćajući grlo, srednje uho, sinuse, pluća, kožu i potkožje, a može zahvatiti i srčane zalistke i krvotok. Kod osoba koje razviju bolest, simptomi mogu biti blagi, no bolest može biti životno ugrožavajućeg tijeka (sepsa i sl.).
Razlikujemo nekoliko grupa streptokoka (razlikuju se po izgledu i kemijskom sastavu), a grupe se označavaju slovima A, B, C, D i G. Svaka grupa izaziva određene vrste zaraznih bolesti koje prate specifični simptomi. Primjerice, streptokok grupe A, odnosno Streptococcus pyogenes može izazvati niz infekcija, no najčešće se manifestira streptokoknom upalom grla.
Streptokokne infekcije prenose se:
- udisanjem kapljica sekreta iz nosa ili grla zaražene osobe prilikom kihanja i kašljanja
- kontaktom sa zaraženim ranama ili ranama na koži
- uuvjetima grupnog smještaja (predškolske ustanove, škole, studentski domovi, vojarne i dr.) češće dolazi do grupiranja oboljelih
- streptokoki skupine B mogu se prenijeti na novorođenčad putem vaginalnog sekreta tijekom vaginalnog poroda.
Komplikacije streptokoknih infekcija
Ako se ne liječe, streptokokne infekcije mogu dovesti do komplikacija. Neke komplikacije proizlaze iz širenja infekcije na obližnje tkivo. Na primjer, infekcija uha može se proširiti na sinuse, uzrokujući sinusitis, no streptokok može proći i krvno moždanu barijeru te uzrokovati meningitis. Druge komplikacije mogu se javljati u udaljenim organima. Na primjer, neki ljudi razviju upalu bubrega (glomerulonefritis) ili reumatsku groznicu.
Streptokoki grupe A
Streptokoki skupine A najzarazniji su za ljude koji su njihovi prirodni domaćini. S obzirom na to da se šire kapljičnim putem te izlučevinama zaražene osobe, higijenske mjere su iznimno važan korak suzbijanja širenja zaraze stoga se preporučuje redovito pranje ruku, dezinfekcija predmeta i površina, kihanje ili kašljanje u maramicu koju odmah treba odložiti u otpad te nakon toga oprati ruke, izbjegavati dodirivanje lica, usta ili očiju rukama, te prekrivanje oštećenja kože koja mogu biti ulazno mjesto infekcije. Dijagnoza se temelji na kliničkoj slici i mikrobiološkoj potvrdi uzročnika testom brisa ždrijela, a sve bolesti uzrokovane streptokokima skupine A liječe se antibioticima.
Streptokoki grupe A mogu uzrokovati:
- farinigitis ili streptokoknu upalu ždrijela (upala grla, streptokokna angina)
- tonzilitis (upala krajnika)
- šarlah
- infekcije kože (impetigo, erizipel ili crveni vjetar )
- infekciju krvi (sepsu)
- pneumoniju (upala pluća)
- reumatsku vrućicu
- puerperalnu vrućicu (babinja groznica koja nastupa par dana nakon porođaja)
- upalu bubrega (glomerulonefritis)
- toksički šok sindrom (STSS)
Beta hemolitički streptokok grupe A latinskog naziva Streptococcus pyogenes najčešći je uzročnik upale ždrijela (faringitisa), a može uzrokovati i upalu srednjeg uha, šarlah, upalu pluća te infekcije kože i mekih tkiva, meningitis kao i reumatsku groznicu te upalu bubrega (glomerulonefritis). Streptococcus pyogenes je bakterija koja se prenosi izravnim bliskim kontaktom, točnije, kašljanjem, kihanjem, poljupcem rukovanjem i slično te neizravno preko predmeta zagađenim izlučevinama gornjih dišnih puteva. Faringitis, odnosno upalu ždrijela (farinksa) inače najčešće uzrokuju virusi, no u hladnije doba godine, kao vrlo često kao uzročnik faringitisa pojavljuje i beta hemolitički streptokok grupe A. U oba slučaja simptomi su slični pa je dijagnozu potrebno potvrditi brisom ždrijela.
Streptokokna upala ždrijela (grla) simptomi :
- temperatura
- bol prilikom gutanja
- crveno grlo i otečeni krajnici
- gnojni sadržaj na krajnicima
- sitne, crvene točkice na nepcu, koje se nazivaju petehije
- natečeni limfni čvorovi na prednjem dijelu vrata
Šarlah je infekcija koju također uzrokuje beta-hemolitički streptokok grupe A, najčešće se javlja u djece u dobi od 2 do 10 godina života i to ujesen i zimi. Infekcija je praćena u većini slučajeva grloboljom, glavoboljom, povraćanjem, groznicom te prepoznatljivim osipom.
Simptomi šarlaha:
- temperatura od 38°C i viša
- grlobolja
- crveno grlo
- uvećani krajnici koji mogu biti prekriveni bijelim naslagama
- uvećani limfni čvorovi
- sitni, točkasti osip koji prvo izbija na vratu pa na trupu te na rukama i nogama
- osip je najgušći u području pazuha, prsa, na preponama i unutarnjoj strani natkoljenica
- na područjima zahvaćenima osipom koža je suha, gruba i hrapava
- osip na pritisak blijedi, a koža je na mjestu pritiska lagano žućkasta
- obrazi su crveni, a područje oko usta blijedo
- jagodičast osip
Impetigo i celulitis su streptokokne infekcije kože i potkožnog tkiva, manifestiraju se bolnim crvenim i otečenim područujem na koži (celulitis) ili brojnim ranicama sa sekretom po licu i ostalim dijelovima tijela koje oboljela osoba sama raznosi iz početne rane (impetigo). Mikrobiološka analiza brisa grla i/ili ždrijela jest zlatni standard za potvrdu streptokoknih infekcija pa tako i šarlaha koji se, prema postavljenoj dijagnozi liječi antibiotikom. Šarlah može biti imati i teži klinički tijek bolesti, ali zahvaljujući antibioticima uspješno se liječi. Komplikacije šarlaha su rijetke. Mogu nastupiti tijekom akutne faze ili u tjednima nakon infekcije.
Komplikacije šarlaha mogu uključivati:
- upalu uha
- upalu grla
- upalu sinusa
- upalu pluća
- meningitis
- reumatsku groznicu
Baš kao i kod svih streptokoknih infekcija, važno je provoditi higijenske mjere kako bi se spriječilo širenje streptokoknih infekcija među ukućanima, ali i u kolektivu u kojem je osoba boravila. Također, ne preporučuje se dijeliti pribor za jelo, šalice, ručnike, odjeću, posteljinu ili kadu s bilo kim tko ima simptome streptokokne angine, šarlaha i drugih streptokoknih infekcija.
Streptokoki grupe B
Streptokok skupine B je bakterija koja može uzrokovati bolest kod ljudi svih dobi, iako je posebno težak klinički tijek kod novorođenčadi kod koje uzrokuje sepsu, upalu pluća i meningitis.
U odraslih, najčešći zdravstveni problemi uzrokovani streptokokom skupine B uključuju:
- urinarne infekcije
- infekcije kože
- infekcije krvotoka
- upalu pluća
- infekcije kože i mekog tkiva
- infekcije kostiju i zglobova
Kod beba, infekcije streptokokom skupine B javljaju se kod beba mlađih od 1 tjedna, a infekcija se najčešće prenosi s majke na bebu tijekom poroda. Simptomi infekcije streptokokom skupine B kod novorođenčadi obično se razviju unutar prvih nekoliko sati ili dana nakon poroda.
Simptomi infekcije streptokokom skupine b kod beba uključuju:
- mlitavost ili nereagiranje
- slabo hranjenje
- krkljanje pri disanju
- neuobičajeno brzo ili sporo disanje te otkucaje srca.
Davanjem antibiotika majci može se spriječiti širenje infekcije na dijete. Kod odraslih se infekcija streptokokom grupe B javlja rjeđe nego kod beba, no tijekom trudnoće može izazvati urinarne infekcije, upalu vrata maternice, infekciju posteljice i plodne vode te sepsu.
Streptokoki grupe C i G
Streptokoki skupine C i G mnogo su manje poznati nego streptokoki skupine A i B zato što su bolesti uzrokovane ovim bakterijama daleko rjeđe. Streptokoke skupine C i G uglavnom najčešće prenose životinje kao što su konji i goveda i mogu se proširiti na ljude kroz sirovo mlijeko ili kontakt s tim životinjama. Prisutne su i u ljudskom ždrijelu, crijevima, rodnici i koži. Streptokoki grupe C i G mogu uzrokovati teške infekcije uključujući streptokoknu upalu ždrijela, upalu pluća, infekcije kože, infekcije rane, poslijeporođajnu i novorođenačku sepsu, endokarditis i septični artritis. Te infekcije liječe se antibioticima.
Streptokoki grupe D
Streptokoki skupine D i enterokoki rastu normalno u probavnom sustavu, rodnici i okolnoj koži. Ti streptokoki mogu uzrokovati infekcije rana, srčanih zalistaka, mokraćnog mjehura, krvi i trbuha.
Stručni izvori korišteni za ovaj članak:
Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar”
Hrvatski zavod za javno zdravstvo