Tetanus: uzroci, simptomi i liječenje bolesti koja se u narodu naziva zli grč

Oprez, tetanus se češće javlja tijekom toplijih mjeseci

FOTO: Shutterstock

Tekst je revidirala Darija Petrovčić, dr. med. spec. epidemiologije, Voditeljica službe za epidemiologiju Zavoda za javno zdravstvo “Sveti Rok” Virovitičko-podravske županije


Što je tetanus?

Tetanus je akutna, često smrtonosna zarazna bolest koja se češće javlja za toplog vremena zato što više boravimo na otvorenom, u kontaktu s okolišem te smo zbog povećanih aktivnosti skloniji ozljedama. Također, tijekom toplijih mjeseci slabije smo odjeveni pa su dijelovi tijela izloženiji ozljedama. Tetanus uzrokuju spore bakterije Clostridium tetani koja u tijelo obično ulazi kroz otvorenu ranu. Kada spore uđu u tijelo, počinju se rapidno razmnožavati i proizvode toksin koji uzrokuje bolne grčeve, uglavnom na licu i vratu, a potom i cijelom tijelu pa se u narodu tetanus još naziva i zli grč. Tetanus se ne može iskorijeniti zato što su spore tetanusa iznimno otporne i žive posvuda u okolišu, osobito u tlu, crijevnom traktu i izmetu životinja i ljudi. Bilo koji predmet koji je zagađen zemljom, prašinom ili životinjskim i ljudskim izmetom (što je rjeđe) poput čavala, bodljikave žice i slično, a koji stvori duboku ranu – stvara preduvjete za bolest. Zato će uvijek će postojati potreba za zaštitu cijepljenjem.

Spore tetanusa u tijelo mogu ući kroz:

  • rane kontaminirane zemljom, prašinom ili izmetom
  • ubodne rane uzrokovane predmetom poput čavla ili igle
  • opekline
  • mjesta na koži oštećena ubodom insekata

Simptomi tetanusa

Razdoblje inkubacije tetanusa varira između 3 dana i 3 tjedna nakon infekcije. U većini slučajeva simptomi se razviju 14 dana od infekcije. Veća količina uzročnika koji su ušli u ranu (prljava, kontaminirana rana) znače kraću inkubaciju, teže simptome bolesti i lošiju prognozu.

Simptomi tetanusa mogu uključivati:

  • grčenje i/ili ukočenost čeljusti ili nemogućnost otvaranja usta
  • tvrda trbušna stijenka
  • u kasnijem tijeku grč mišića lica izaziva karakterističan izraz s fiksiranim smiješkom i podignutim obrvama
  • grčevi i/ili ukočenost ruku i nogu
  • poteškoće s gutanjem
  • pojačano znojenje
  • glavobolja

Kako bolest napreduje tako se javljaju epizode bolnih grčeva koje nalikuju napadaju epilepsije, a traju nekoliko minuta. Obično se vrat i leđa savijaju, noge su ukočene, ruke su privučene uz tijelo, a šake su stisnute. Ukočenost mišića u vratu i abdomenu može uzrokovati poteškoće s disanjem. Ovi jaki grčevi mogu biti potaknuti manjim događajima koji stimuliraju osjetila – glasan zvuk, fizički dodir, propuh ili svjetlo.

Kako bolest napreduje, mogu se pojaviti i ovi simptomi:

  • visoki krvni tlak
  • niski krvni tlak
  • ubrzan rad srca
  • vrućica
  • ekstremno znojenje

Važno je napomenuti da preboljenje tetanusa ne stvara otpornost prema bolesti, te se teoretski od tetanusa može ponovno oboljeti.

Dijagnoza tetanusa

Ne postoje laboratorijski testovi za potvrdu tetanusa. Dijagnoza tetanusa postavlja se na temelju karakteristične kliničke slike pa je podatak o ozljedi, posjekotini, rani, ubodu ili ugrizu, uz jasno vidljive simptome kao što su ukočenost ili grčenje mišića, ključan za postavljanje sumnje na infekciju tetanusom.

Liječenje tetanusa

Po pojavi simptoma potrebna je hitna hospitalizacija, kirurška obrada rane kako bi se uklonilo tkivo u kojem se razmnožava uzročnik i proizvodi opasni toksin. U liječenju se primjenjuju humani tetanusni imunoglobulin, sredstva za smirenje i opuštanje mišića te antibiotici. Ponekad je potrebna i umjetna respiracija.

Liječničku pomoć potražite ako:

  • niste primili cjepivo protiv tetanusa 10 godina
  • niste sigurni kada ste posljednji put primili cjepivo protiv tetanusa
  • imate ubodnu ranu, strani predmet u rani, duboku posjekotinu
  • vas je ugrizla životinja
  • imate ranu koja je kontaminirana prljavštinom, zemljom, izmetom, hrđom ili slinom

Prevencija tetanusa

Prevencija tetanusa vrši se cijepljenjem. U Hrvatskoj je propisana sustavna imunizacija prema kalendaru cijepljenja prema kojem se cijepi sva dojenčad nakon navršena dva mjeseca starosti s tri doze između kojih je razmak osam tjedana. Docjepljuju se djeca s navršenih godinu dana jednom dozom, zatim ponovo s jednom dozom nakon navršenih pet godina. Tijekom školovanja cjepivo protiv tetanusa se prima u 8. razredu. Cijepe se i 60-godišnjaci – sve osobe koje u tekućoj godini navrše 60 godina, a nisu cijepljene zbog ozljede unazad 10 godina, trebale bi biti pozvane od svog liječnika obiteljske medicine ili bi ih liječnik trebao cijepiti kad dođu u ambulantu iz nekog drugog razloga. U slučaju ozljede, osim cjepiva protiv tetanusa, na raspolaganju je i humani tetanusni imunoglobulin (HTIg) koji se primjenjuje kako bi se spriječio nastanak bolesti dok organizam još nije stvorio antitijela kao odgovor na cjepivo. Humani tetanusni imunoglobin pruža zaštitu kroz dva tjedna, a daje se osobama koje su necjepljene, koje nemaju dokaz o cijepljenju, koje primile su manje od tri doze cjepiva tijekom života ili ako je prošlo više od deset godina od zadnjeg cijepljenja, a osobito ako je rana duboka i zagađena.


Stručni izvori korišteni za ovaj članak:

Zavod za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije

Enciklopedija.hr

World Health Organization

Centers for Disease Control and Prevention

Mayo Clinic

John Hopkins