Bijes se očito itekako dobro osjetio i čuo u samim vrhovima vlasti. Bijes koji je pobudilo sustavno i institucionalno maltretiranje trudnice Mirele Čavajde u Hrvatskoj i svih ostalih koje se nisu usudile javno progovoriti.
Pravo u Hrvatskoj, realizacija – izvan Hrvatske
Ta komisija, koja nije predviđena zakonom koji regulira prekid trudnoće, zaključila je da fetus ima šanse za preživljavanje i čak, sa šansama od 25-30 posto, za izlječenje. Da se ne može reći radi li se uopće tumoru. Barem ne prije biopsije i histološke analize, kako je napominjao pročelnik Zavoda za perinatalnu medicinu KBC-a Zagreb Gordan Zlopaša.
Nakon krika i bijesa javnosti, nakon najava današnjeg prosvjeda u hrvatskim gradovima, odjednom je, eto, bio dovoljan još jedan nalaz magnetske rezonance, koji je pokazao da se tumor ubrzano širi. Sad, odjednom, Čavajda ima pravo na prekid trudnoće. Ali će to, sasvim prikladno, vjerojatno morati obaviti u Sloveniji. Jer u Hrvatskoj po svemu sudeći ne postoji ginekolog koji može napraviti takav zahvat, na koji žene – pokazalo se na kraju – imaju zakonsko pravo.
Poraz Vilija Beroša
Što bi rekao ministar zdravstva Vili Beroš prije samo nekoliko dana – dok se još, kao, nije znalo radi li se doista o tumoru, na pitanje o tome zašto se trudnice šalje u Slovenije na prekid trudnoće: “Ni meni to nije jasno. To doživljavam kao svoj poraz, ako će žene koje zakonski imaju to pravo ići u drugu državu ostvarivati to pravo. Ne znam zašto se to događa”.
U trenutku pisanja ovog teksta ministar Beroš “svoj poraz” nije verbalizirao u tekst svoje ostavke, a sudeći po sinoćnjoj izjavi za javnost to mu nije ni na kraj pameti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Joe Biden, američki Vrhovni sud i Hrvatska
Sva ova parada nevjerojatnog licemjerja, koje je sa strane sustava zamijenilo pritisak na ženu koja je odlučila okončati tragičnu situaciju zahvatom na koji ima savršeno zakonsko pravo – iako ga, eto, očito ne može obaviti u zemlji čiji ga zakoni garantiraju – međutim, samo je jedan aspekt cijele ove mučne priče. A ona nije (samo) o Mireli Čavajdi, ona je o Hrvatskoj. Stoga je vrijeme u nju uključiti predsjednika SAD-a.
Američki predsjednik Joe Biden je, naime, nedavno izjavio kako je potencijalna odluka tamošnjeg Vrhovnog suda kojom će se moći zabraniti pobačaj samo početak. Da su sljedeća meta istospolni brakovi, kontracepcija i druga prava.
Agresija počela referendumom 2013. godine
U Hrvatskoj pucanj za početak tog rata, sveopće agresije na ljudska prava pod krinkom “prirodnih zakona”, nije došao iz sudstva ili mainstream politike. Došao je “voljom naroda” – referendumom kojim je izmijenjen Ustav kako bi se zabranili istospolni brakovi.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bilo je savršeno jasno ususret tom 1. prosincu 2013. godine da se radi samo o početku. Da je udar na istospolne brakove samo prva faza. Nepune dvije i po godine kasnije, u Hrvatskoj je održan je prvi nacionalni marš za zabranu abortusa, pitomo brendiran kao “Hod za život”.
Razmislite opet. U društvu. Od 18 sati
Tad su krenuli s jednodnevnom manifestacijom u Zagrebu. Ove godine marširaju pet tjedana i u deset gradova. U Hrvatskoj danas oko 60 posto ginekologa ima priziv savjesti. Dvadeset puta više nego u Sloveniji.
Mislite da će priča, nakon istospolnih brakova, ipak stati s pobačajem? Razmislite opet. Najbolje u društvu. Danas u 18 sati.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Agresija na Mirelu Čavajdu samo je nastavak priče započete referendumom o braku. I oni neće stati
Licemjerna odluka kojom se nakon svega priznaje pravo na prekid trudnoće samo je još jedan razlog za reći 'Dosta!'
Bilo je savršeno jasno ususret tom 1. prosincu 2013. godine da se radi samo o početku. Da je udar na istospolne brakove samo prva faza. Nepune dvije i po godine kasnije, u Hrvatskoj je održan je prvi nacionalni marš za zabranu abortusa. Danas 60 posto ginekologa ima prigovor savjesti
Bijes se očito itekako dobro osjetio i čuo u samim vrhovima vlasti. Bijes koji je pobudilo sustavno i institucionalno maltretiranje trudnice Mirele Čavajde u Hrvatskoj i svih ostalih koje se nisu usudile javno progovoriti.
Stoga sinoćnja odluka drugostupanjske komisije KBC-a Zagreb kojom je Čavajdi odobren prekid trudnoće može biti iznenađujuća samo krajnje i beznadno naivnima. Radi se, naime, o istom KBC-u Zagreb čiji je ravnatelj Ante Čorušić na nalog ministra Beroša prošli tjedan oformio posebnu stručnu komisiju za ovaj slučaj.
Pravo u Hrvatskoj, realizacija – izvan Hrvatske
Ta komisija, koja nije predviđena zakonom koji regulira prekid trudnoće, zaključila je da fetus ima šanse za preživljavanje i čak, sa šansama od 25-30 posto, za izlječenje. Da se ne može reći radi li se uopće tumoru. Barem ne prije biopsije i histološke analize, kako je napominjao pročelnik Zavoda za perinatalnu medicinu KBC-a Zagreb Gordan Zlopaša.
Nakon krika i bijesa javnosti, nakon najava današnjeg prosvjeda u hrvatskim gradovima, odjednom je, eto, bio dovoljan još jedan nalaz magnetske rezonance, koji je pokazao da se tumor ubrzano širi. Sad, odjednom, Čavajda ima pravo na prekid trudnoće. Ali će to, sasvim prikladno, vjerojatno morati obaviti u Sloveniji. Jer u Hrvatskoj po svemu sudeći ne postoji ginekolog koji može napraviti takav zahvat, na koji žene – pokazalo se na kraju – imaju zakonsko pravo.
Poraz Vilija Beroša
Što bi rekao ministar zdravstva Vili Beroš prije samo nekoliko dana – dok se još, kao, nije znalo radi li se doista o tumoru, na pitanje o tome zašto se trudnice šalje u Slovenije na prekid trudnoće: “Ni meni to nije jasno. To doživljavam kao svoj poraz, ako će žene koje zakonski imaju to pravo ići u drugu državu ostvarivati to pravo. Ne znam zašto se to događa”.
U trenutku pisanja ovog teksta ministar Beroš “svoj poraz” nije verbalizirao u tekst svoje ostavke, a sudeći po sinoćnjoj izjavi za javnost to mu nije ni na kraj pameti.
Joe Biden, američki Vrhovni sud i Hrvatska
Sva ova parada nevjerojatnog licemjerja, koje je sa strane sustava zamijenilo pritisak na ženu koja je odlučila okončati tragičnu situaciju zahvatom na koji ima savršeno zakonsko pravo – iako ga, eto, očito ne može obaviti u zemlji čiji ga zakoni garantiraju – međutim, samo je jedan aspekt cijele ove mučne priče. A ona nije (samo) o Mireli Čavajdi, ona je o Hrvatskoj. Stoga je vrijeme u nju uključiti predsjednika SAD-a.
Američki predsjednik Joe Biden je, naime, nedavno izjavio kako je potencijalna odluka tamošnjeg Vrhovnog suda kojom će se moći zabraniti pobačaj samo početak. Da su sljedeća meta istospolni brakovi, kontracepcija i druga prava.
Agresija počela referendumom 2013. godine
U Hrvatskoj pucanj za početak tog rata, sveopće agresije na ljudska prava pod krinkom “prirodnih zakona”, nije došao iz sudstva ili mainstream politike. Došao je “voljom naroda” – referendumom kojim je izmijenjen Ustav kako bi se zabranili istospolni brakovi.
Bilo je savršeno jasno ususret tom 1. prosincu 2013. godine da se radi samo o početku. Da je udar na istospolne brakove samo prva faza. Nepune dvije i po godine kasnije, u Hrvatskoj je održan je prvi nacionalni marš za zabranu abortusa, pitomo brendiran kao “Hod za život”.
Razmislite opet. U društvu. Od 18 sati
Tad su krenuli s jednodnevnom manifestacijom u Zagrebu. Ove godine marširaju pet tjedana i u deset gradova. U Hrvatskoj danas oko 60 posto ginekologa ima priziv savjesti. Dvadeset puta više nego u Sloveniji.
Mislite da će priča, nakon istospolnih brakova, ipak stati s pobačajem? Razmislite opet. Najbolje u društvu. Danas u 18 sati.