Ovaj zloguki scenarij nije plod mog alarmizma. Što bi se moglo dogoditi nakon pobjede republikanaca, najavio je njihov vođa Kevin McCarthy. “Mislim da će se ljudi naći u recesiji i neće Ukrajini potpisati bjanko ček. Jednostavno to neće napraviti. Ukrajina je važna, ali u isto vrijeme ona ne može biti jedina i ne može dobiti bjanko ček”, rekao je čovjek koji se nada mjestu predsjednika Zastupničkog doma Kongresa.
Proruska pozicija republikanaca nije proizašla iz neke polarizacije američkog društva na temu Ukrajine: ogromna većina javnosti podržava Ukrajinu i odobrava vojnu pomoć vladi predsjednika Volodimira Zelenskog. Dapače, ta podrška čvrsta je i u javnosti i u vlasti. Putinovu ratu protiv Ukrajine administracija Joea Bidena nije pristupila kao još jednom od ratova u svijetu, nego ga tretira kao jedinstveni “order-defining event” – događaj koji će odrediti međunarodni poredak.
Rusija mora biti poražena u Ukrajini
Logika u pozadini kaže da je neizazvani osvajački rat u Europi nedopustiv jer bi mogao odškrinuti vrata pakla i kontinent gurnuti u katastrofu goru od onih iz prve polovice 20. stoljeća. Osim toga, nuklearna ucjena – otmica teritorija pod prijetnjom nuklearnim oružjem – bila bi još opasnija kao presedan jer bi svijet gurnula u proliferaciju nuklearnog oružja.
Niti jedna regionalna sila, ili wanna-be regionalna sila, ne bi propustila signal da atomska bomba može otključati put “povratka” “nacionalnog teritorija” koji je “nepravedno” ostao s druge strane granice. Ako je s druge strane granice imalo sposobna država – a danas za nuklearnu silu ne treba bogzna što, atomsku bombu ima čak i Pakistan – takva ambicija s jedne strane izazvala bi sigurnosnu dilemu i u konačnici istovjetan odgovor s druge strane granice.
U nekoliko koraka, našli bismo se u svijetu preplavljenom nestabilnim, agresivnim državama srednje veličine koje imaju teritorijalne pretenzije i nuklearno oružje. Izlaz iz ove noćne more nije jednostavan, ali je svakog dana sve izgledniji: Rusija mora biti poražena u Ukrajini.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Saveznici Ukrajini moraju osigurati uvjete za pobjedu
Dokazana hrabrost i sposobnost ukrajinske vojske – profesionalaca i običnih Ukrajinaca – presudna je za ostvarenje ovog cilja. Vojna pomoć saveznika iduća je sastavnica buduće ukrajinske pobjede. Oružje, obuka, oprema i obavještajna suradnja nužni su, ali nisu dovoljni.
Vrhunska američka vojna tehnologija, godine treninga i obavještajna potpora bile su lani na raspolaganju i afganistanskoj vladi, pa to nije spriječilo pad Kabula, raspad države i povratak talibana. Bez volje Ukrajinaca da se obrane od Rusije, ne bi bilo ukrajinske premoći na frontu. Ukrajinci su dokazali da su spremni ginuti za svoju državu; na njihovim saveznicima je odgovornost da osiguraju materijalne uvjete za pobjedu.
E, tu se javlja spomenuti Kevin McCarthy. Riječ je o političaru iz Kalifornije kojega zbilja ne vodi ništa do li neviđene ambicije da naslijedi Nancy Pelosi. McCarthy je svojedobno bio umjereni republikanac, još 2016. vjerovao je da je Donald Trump na platnom spisku Vladimira Putina. S bivšim predsjednikom Amerike nije imao jednostavan odnos.
Članak se nastavlja ispod oglasa
‘Who the fuck do you think you are talking to?’
Za povijest će ostati upamćen njihov telefonski razgovor za pokušaja državnog udara 6. siječnja 2021. godine, kad je McCarthy iz bunkera inzistirao da Trump opozove rulju što je preplavila zgradu Kongresa. “No, Kevine, čini mi se da je tim ljudima više stalo do izbora nego tebi”, rekao mu je Trump. McCarthy je tadašnjem predsjedniku Amerike odgovorio: “Who the fuck do you think you are talking to?”.
U duhu tih riječi, u siječnju 2021. činilo se da je Donald Trump politički mrtav. Državni udar nije uspio, ali je ostao visjeti oko Trumpova vrata, prevelik uteg za daljnju političku karijeru. Bivši predsjednik povukao se u svoju rezidenciju na Floridi, Twitter i druge društvene mreže blokirale su mu pristup i činilo se da Amerika može odahnuti.
No, za razliku od ukrajinskih vojnika, hrabrost Kevina McCarthyja bila je kratkog daha. Na samom kraju siječnja, niti tri tjedna nakon napada na Kongres, McCarthy je otišao u Mar-a-Lago, poklonio se Trumpu i vratio ga u republikansku politiku, a time i na američku političku scenu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kevin McCarthy mogao bi ostvariti svoj san
McCarthy je znao jedno od najpouzdanijih pravila američke politike: stranka aktualnog predsjednika gubi izbore za Kongres na polovici predsjednikova mandata, takozvane “midterms”. Za predsjednika je upravo bio izabran Joe Biden, demokrat, a vođa republikanaca u Kongresu bio je upravo on, Kevin McCarthy. Ako uspije preživjeti dvije godine do jeseni 2022. McCarthy ima odlične izglede da nešto napravi od svoje karijere.
Cijena koju je platio da preživi bila je ogromna, ali je preživio. Demokrati zaostaju za republikancima u generičkom ispitivanju javnosti o popularnosti stranaka znatno manje nego što je to inače slučaj s vladajućom strankom uoči midtermsa, ali svejedno zaostaju. Ako se ne dogodi nešto nepredviđeno, Kevin McCarthy će ostvariti svoj san.
Zauzvrat, bivši predsjednik ponovno je postao gospodar Republikanske stranke, koja sad zbilja nije ništa više od Stranke Donalda Trumpa. McCarthy je u prvi red propustio sav ekstremistički ološ, koji se zaklinje u Trumpa i promovira rasizam, antisemitizam, ksenofobiju, teorije zavjere i ne preže od nasilja kao metode za rješavanje političkih problema. Sramotno, McCarthyjeva stranka čak je i pokušaj državnog udara 6. siječnja proglasila “legitimnim političkim diskursom”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Na početku rata Trump je javno hvalio Putina
Zato ne treba sumnjati da McCarthy zbilja namjerava ukinuti pomoć Ukrajini ako dođe na vlast. Možda su republikanci nekad bili jastrebovi u vanjskoj politici, ali Republikanska stranka je zapravo mrtva, spala na Kevina McCarthyja, a taj će napraviti što god mu Trump kaže.
Neću sad ulaziti u povijest specijalnih odnosa između Donalda Trumpa i Rusije – o tome ste vjerojatno nešto već čuli. Na početku rata Trump je javno hvalio Putina koji je invazijom na Ukrajinu povukao “briljantan potez” i “pokazao veliku snagu”. Potom je Trump začepio jer je raspoloženje američke javnosti bilo neupitno na strani Ukrajine, a proruske ispade imali su samo ekstremi ekstrema Republikanske stranke, poput Marjorie Taylor Greene ili Paula Gosara.
No, veliku bitku za Putina sve ovo vrijeme vodio je Tucker Carlson, utjecajni voditelj Fox Newsa koji se javno svrstao na stranu Moskve. Kad mjesecima najgledaniji šou u Americi svake večeri ponavlja rusku propagandu, ljudi počnu vjerovati. Carlson je dio republikanske baze skrenuo na autoritarni, pro-putinovski kolosijek. To je prostor gdje se Trump osjeća ugodnije, među ostalim i zato što je Republikanska stranka danas sličnija Nacionalnom frontu Marine Le Pen, nego Republikanskoj stranci od prije sedam-osam godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ukrajina će se prije riješiti Putina, nego SAD Trumpa
Kakve će ovo imati posljedice po budućnost demokracije u Americi, tek treba vidjeti. Bidenova administracija, međutim, pokušava ublažiti posljedice koje bi moglo imati na Ukrajinu. Iako predsjednik još ništa nije službeno poduzeo, iz Bijele kuće najavljuju da se razmišlja o odobravanju velike dodatne tranše vojne pomoći za slučaj da republikanci preuzmu Zastupnički dom.
To bi trebao biti zamašan iznos tako da Ukrajina “može preživjeti cijelu jednu godinu”. Dosad je Kongres ukupno odobrio 65 milijardi dolara pomoći Ukrajini, a nova protu-trumpovska tranša navodno bi mogla biti 50 milijardi. Demokratska većina u Zastupničkom domu odobrila bi je u vrijeme takozvane “lame duck session”, između studenog i Nove godine, kad je novi sastav Kongresa izabran, ali stari je još u zasjedanju.
Nova tranša vojne pomoći možda spasi Ukrajinu od invazije i pomogne joj osloboditi se, ali potreba za ovakvim manevrom u Kongresu žalosno je svjedočanstvo da autoritarizam ne prijeti samo Kijevu, nego i Washingtonu. Trenutačno se čini da će se Ukrajina prije riješiti Putina, nego Amerika Trumpa.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako republikanci za dva tjedna osvoje većinu u Kongresu, a izgleda da hoće, Ukrajina će izgubiti američku vojnu pomoć
Što bi se moglo dogoditi nakon pobjede republikanaca, najavio je njihov vođa Kevin McCarthy
Ruski predsjednik mogao bi tako barem zaustaviti kolaps svojih snaga na okupiranom teritoriju. Ako američku vojnu pomoć ne nadomjeste drugi saveznici, republikanski nož u leđa mogao bi Ukrajinu na kraju isporučiti Putinu
Idu američki izbori, a s njima i prilika da se Vladimiru Putinu konačno nasmiješi sreća. Ako republikanci osvoje većinu u Kongresu, Ukrajina će izgubiti američku vojnu pomoć. Ruski predsjednik mogao bi tako barem zaustaviti kolaps svojih snaga na okupiranom teritoriju. Ako američku vojnu pomoć ne nadomjeste drugi saveznici, republikanski nož u leđa mogao bi Ukrajinu na kraju isporučiti Putinu.
Ovaj zloguki scenarij nije plod mog alarmizma. Što bi se moglo dogoditi nakon pobjede republikanaca, najavio je njihov vođa Kevin McCarthy. “Mislim da će se ljudi naći u recesiji i neće Ukrajini potpisati bjanko ček. Jednostavno to neće napraviti. Ukrajina je važna, ali u isto vrijeme ona ne može biti jedina i ne može dobiti bjanko ček”, rekao je čovjek koji se nada mjestu predsjednika Zastupničkog doma Kongresa.
Proruska pozicija republikanaca nije proizašla iz neke polarizacije američkog društva na temu Ukrajine: ogromna većina javnosti podržava Ukrajinu i odobrava vojnu pomoć vladi predsjednika Volodimira Zelenskog. Dapače, ta podrška čvrsta je i u javnosti i u vlasti. Putinovu ratu protiv Ukrajine administracija Joea Bidena nije pristupila kao još jednom od ratova u svijetu, nego ga tretira kao jedinstveni “order-defining event” – događaj koji će odrediti međunarodni poredak.
Rusija mora biti poražena u Ukrajini
Logika u pozadini kaže da je neizazvani osvajački rat u Europi nedopustiv jer bi mogao odškrinuti vrata pakla i kontinent gurnuti u katastrofu goru od onih iz prve polovice 20. stoljeća. Osim toga, nuklearna ucjena – otmica teritorija pod prijetnjom nuklearnim oružjem – bila bi još opasnija kao presedan jer bi svijet gurnula u proliferaciju nuklearnog oružja.
Niti jedna regionalna sila, ili wanna-be regionalna sila, ne bi propustila signal da atomska bomba može otključati put “povratka” “nacionalnog teritorija” koji je “nepravedno” ostao s druge strane granice. Ako je s druge strane granice imalo sposobna država – a danas za nuklearnu silu ne treba bogzna što, atomsku bombu ima čak i Pakistan – takva ambicija s jedne strane izazvala bi sigurnosnu dilemu i u konačnici istovjetan odgovor s druge strane granice.
U nekoliko koraka, našli bismo se u svijetu preplavljenom nestabilnim, agresivnim državama srednje veličine koje imaju teritorijalne pretenzije i nuklearno oružje. Izlaz iz ove noćne more nije jednostavan, ali je svakog dana sve izgledniji: Rusija mora biti poražena u Ukrajini.
Saveznici Ukrajini moraju osigurati uvjete za pobjedu
Dokazana hrabrost i sposobnost ukrajinske vojske – profesionalaca i običnih Ukrajinaca – presudna je za ostvarenje ovog cilja. Vojna pomoć saveznika iduća je sastavnica buduće ukrajinske pobjede. Oružje, obuka, oprema i obavještajna suradnja nužni su, ali nisu dovoljni.
Vrhunska američka vojna tehnologija, godine treninga i obavještajna potpora bile su lani na raspolaganju i afganistanskoj vladi, pa to nije spriječilo pad Kabula, raspad države i povratak talibana. Bez volje Ukrajinaca da se obrane od Rusije, ne bi bilo ukrajinske premoći na frontu. Ukrajinci su dokazali da su spremni ginuti za svoju državu; na njihovim saveznicima je odgovornost da osiguraju materijalne uvjete za pobjedu.
E, tu se javlja spomenuti Kevin McCarthy. Riječ je o političaru iz Kalifornije kojega zbilja ne vodi ništa do li neviđene ambicije da naslijedi Nancy Pelosi. McCarthy je svojedobno bio umjereni republikanac, još 2016. vjerovao je da je Donald Trump na platnom spisku Vladimira Putina. S bivšim predsjednikom Amerike nije imao jednostavan odnos.
‘Who the fuck do you think you are talking to?’
Za povijest će ostati upamćen njihov telefonski razgovor za pokušaja državnog udara 6. siječnja 2021. godine, kad je McCarthy iz bunkera inzistirao da Trump opozove rulju što je preplavila zgradu Kongresa. “No, Kevine, čini mi se da je tim ljudima više stalo do izbora nego tebi”, rekao mu je Trump. McCarthy je tadašnjem predsjedniku Amerike odgovorio: “Who the fuck do you think you are talking to?”.
U duhu tih riječi, u siječnju 2021. činilo se da je Donald Trump politički mrtav. Državni udar nije uspio, ali je ostao visjeti oko Trumpova vrata, prevelik uteg za daljnju političku karijeru. Bivši predsjednik povukao se u svoju rezidenciju na Floridi, Twitter i druge društvene mreže blokirale su mu pristup i činilo se da Amerika može odahnuti.
No, za razliku od ukrajinskih vojnika, hrabrost Kevina McCarthyja bila je kratkog daha. Na samom kraju siječnja, niti tri tjedna nakon napada na Kongres, McCarthy je otišao u Mar-a-Lago, poklonio se Trumpu i vratio ga u republikansku politiku, a time i na američku političku scenu.
Kevin McCarthy mogao bi ostvariti svoj san
McCarthy je znao jedno od najpouzdanijih pravila američke politike: stranka aktualnog predsjednika gubi izbore za Kongres na polovici predsjednikova mandata, takozvane “midterms”. Za predsjednika je upravo bio izabran Joe Biden, demokrat, a vođa republikanaca u Kongresu bio je upravo on, Kevin McCarthy. Ako uspije preživjeti dvije godine do jeseni 2022. McCarthy ima odlične izglede da nešto napravi od svoje karijere.
Cijena koju je platio da preživi bila je ogromna, ali je preživio. Demokrati zaostaju za republikancima u generičkom ispitivanju javnosti o popularnosti stranaka znatno manje nego što je to inače slučaj s vladajućom strankom uoči midtermsa, ali svejedno zaostaju. Ako se ne dogodi nešto nepredviđeno, Kevin McCarthy će ostvariti svoj san.
Zauzvrat, bivši predsjednik ponovno je postao gospodar Republikanske stranke, koja sad zbilja nije ništa više od Stranke Donalda Trumpa. McCarthy je u prvi red propustio sav ekstremistički ološ, koji se zaklinje u Trumpa i promovira rasizam, antisemitizam, ksenofobiju, teorije zavjere i ne preže od nasilja kao metode za rješavanje političkih problema. Sramotno, McCarthyjeva stranka čak je i pokušaj državnog udara 6. siječnja proglasila “legitimnim političkim diskursom”.
Na početku rata Trump je javno hvalio Putina
Zato ne treba sumnjati da McCarthy zbilja namjerava ukinuti pomoć Ukrajini ako dođe na vlast. Možda su republikanci nekad bili jastrebovi u vanjskoj politici, ali Republikanska stranka je zapravo mrtva, spala na Kevina McCarthyja, a taj će napraviti što god mu Trump kaže.
Neću sad ulaziti u povijest specijalnih odnosa između Donalda Trumpa i Rusije – o tome ste vjerojatno nešto već čuli. Na početku rata Trump je javno hvalio Putina koji je invazijom na Ukrajinu povukao “briljantan potez” i “pokazao veliku snagu”. Potom je Trump začepio jer je raspoloženje američke javnosti bilo neupitno na strani Ukrajine, a proruske ispade imali su samo ekstremi ekstrema Republikanske stranke, poput Marjorie Taylor Greene ili Paula Gosara.
No, veliku bitku za Putina sve ovo vrijeme vodio je Tucker Carlson, utjecajni voditelj Fox Newsa koji se javno svrstao na stranu Moskve. Kad mjesecima najgledaniji šou u Americi svake večeri ponavlja rusku propagandu, ljudi počnu vjerovati. Carlson je dio republikanske baze skrenuo na autoritarni, pro-putinovski kolosijek. To je prostor gdje se Trump osjeća ugodnije, među ostalim i zato što je Republikanska stranka danas sličnija Nacionalnom frontu Marine Le Pen, nego Republikanskoj stranci od prije sedam-osam godina.
Ukrajina će se prije riješiti Putina, nego SAD Trumpa
Kakve će ovo imati posljedice po budućnost demokracije u Americi, tek treba vidjeti. Bidenova administracija, međutim, pokušava ublažiti posljedice koje bi moglo imati na Ukrajinu. Iako predsjednik još ništa nije službeno poduzeo, iz Bijele kuće najavljuju da se razmišlja o odobravanju velike dodatne tranše vojne pomoći za slučaj da republikanci preuzmu Zastupnički dom.
To bi trebao biti zamašan iznos tako da Ukrajina “može preživjeti cijelu jednu godinu”. Dosad je Kongres ukupno odobrio 65 milijardi dolara pomoći Ukrajini, a nova protu-trumpovska tranša navodno bi mogla biti 50 milijardi. Demokratska većina u Zastupničkom domu odobrila bi je u vrijeme takozvane “lame duck session”, između studenog i Nove godine, kad je novi sastav Kongresa izabran, ali stari je još u zasjedanju.
Nova tranša vojne pomoći možda spasi Ukrajinu od invazije i pomogne joj osloboditi se, ali potreba za ovakvim manevrom u Kongresu žalosno je svjedočanstvo da autoritarizam ne prijeti samo Kijevu, nego i Washingtonu. Trenutačno se čini da će se Ukrajina prije riješiti Putina, nego Amerika Trumpa.