Al Jazeera objavila dosta jeziv intervju s četničkim popom i zapovjednikom koji kaže da mu se još kolje

Al Jazeera piše o 79-godišnjem popu Vojislavu Čarkiću

“Da mogu, definitivno bih se pridružio ratu i borio se protiv takozvane ukrajinske strane”, kaže Vojislav Čarkić. Ovaj 79-godišnjak, poznat pod nadimkom pop Žućo, bio je zapovjednik brutalne četničke divizije srpske vojske od 1992. do 1995. Borio se u ratu u BiH gdje je njegov bataljun bio smješten u Grbavici, blizu Sarajeva, piše Al Jazeera, koja je objavila uznemirujuć intervju.

Ortodoksi paroha nije se samo borio, on je i krstio druge vojnike te vršio obrede na njihovim pokopima. “Morao sam pokapati mrtve pod snajperskom vatrom”, sjeća se. “Ponekad sam imao 20 sprovoda na dan. Dosta mi je iskustava s groblja.” Al Jazeera piše kako njegovo mirno držanje ne odaje njegovu brutalnost iz prošlosti.

Na prvoj crti

Grabavica je bila odvojena od ostatka Sarajeva prije potpisivanja mirovnog sporazuma 1995. Za vrijeme konflikta bila je pod kontrolom Srba i bila je prva crta grada pod opsadom. Kao pravoslavni svećenik u vojarnama, Čarkić je bio zadužen za blagoslov oružja koje se koristilo u borbama – često i za pucnjavu na civile.c81572f640134009a98218d8a4a950b0_18

“Blagoslivljao sam oružje svojih ljudi kako bi se branili od Balija”, kaže. Prema svjedocima, koji su željeli ostati anonimni, nakon što je rat završio, Čarkić je vršio obred pokopa majke zloglasnog lidera bosanskih Srba Ratka Mladića u Republici Srpskoj. Svjedok kaže da je i sam Mladić bio na tom sprovodu unatoč tome što je u to vrijeme bio bjegunac. Upitan oko toga, Čarkić je odbio odgovoriti.

Logori za muslimane

“U ratu i u uniformi, ja sam uvijek bio vojnik Krista, ratnik srpskih ljudi, autentični četnik”, kaže. U 90-ima su četnici, pod vodstvo ultra-nacionalista Vojislava Šešelja i njegove radikalne stranke funkcionirali kao paramilitarne postrojbe u borbi za takozvanu Veliku Srbiju koja obuhvaća dijelove Hrvatske i BiH-a.

“Nema razlike između četnika danas i prije”, kaže Čarkić.

Esmuda Mujagić jedna je od žrtava četnika koja je bila u logoru u blizini Prijedora u sjevernoj Bosni koji su osnovale srpske vlasti i četnici. “Bila sam deportirana sa cijelom obitelji u srpnju 1992. Bili smo prisiljeni napustiti kuće i otići u konvoj. Četnici i Srbi su onda zapalili sve naše kuće”, kaže za Al Jazeeru. Danas je Mujagić na čelu nevladine organizacije Srce mira koja pruža podršku ženama koje su bile u logorima i žrtve mučenja za vrijeme rata.

Tri i pol godine opsade

“Jednom kada smo došli u kamp, muškarci su razdvojeni od žena i djece i mnogi od njih se nikad nisu vratili, uključujući i mog rođaka”, kaže. Prema podacima UN-a ukupno 52.811 ljudi iz općine Prijedor bili su ili ubijeni ili deportirani.c8cafca200a14da3905f688a29be7ee5_18

Čarkić na te optužbe odgovara ovako: “Naravno da smo pucali, no zato što su oni (Bošnjaci) pucali na nas. to je bio rat”. Ne žali. “Sada sam u mirovini, no i dalje sam u dobrom raspoloženju za ubijanje ljudi”.

Opsada Sarajeva trajala je više od tri i pol godine i bila je jedna od dužih u povijesti modernog ratovanja. “Pili smo cijeli dan i noć kako bi izdržali to strašno vrijeme”, objašnjava monstrum. “Bilo je i vojnika na heroinu. Isprva nisam mogao vjerovati da se na prvoj liniji odvija zamjena droga između naših boraca i njihovih. Posebnu u Sarajevu, konzumacija je bila jako visoka. Droge su pakao za vrijeme mira, no zamislite ih za vrijeme rata”.

‘Ne žalim za ničim’

Nije oduvijek bio tako neprijateljski nastrojen prema svojim susjedima. “Prije rata, bio sam prijatelj s imamom”, kaže. “Danas smo još ponekad u kontaktu, no nismo prijatelji”.

“Ne žalim za ničim u životu. Sve je učinjeno od Boga”, dodaje i diže 3 prsta u zrak, kao tradicionalni četnički pozdrav, piše Al Jazeera. “Sve što sam dosad napravio, opet bih ponovio. No ako me pitate imam li dušu, rekao bih da je više nemam.”