Alarm u EU zbog sve čudnijeg Scholza. 'Svi znamo u što nas je s Putinom uvalila naivna Merkel, a evo on sad isto radi s Kinezima'
Vodu dodatno muti činjenica da ni Bruxelles nije načisto kako se postaviti prema Kini
Tek nekoliko dana nakon što je Njemačka popustila pod pritiskom veće grupe država članica EU, među kojima se nalazila i Hrvatska, pristavši na načelni dogovor o mehanizmu za ograničavanje cijene plina, otvara se novi front između Berlina i Bruxellesa: pitanje odnosa s Kinom. Taj se problem aktualizirao raspletom događaja na velikom, dvadesetom po redu kongresu kineske vladajuće Komunističke partije, otvorenom 16. listopada u Pekingu.
Xi Jinping potvrđen je u nedjelju za generalnog sekretara Komunističke partije Kine po treći put, što znači da se odustalo od tradicionalnih dobnih ograničenja i ograničenja broja mandata. Dan ranije Nacionalni kongres, koji se održava tek svakih pet godina, izmijenio je stranački ustav kako bi dublje odražavao Xijevu ideologiju i potvrdio njegovu vodeću ulogu u najmnogoljudnijoj svjetskoj državi. Xi je tako ostvario koncentraciju moći kakvom nije raspolagao nijedan moderni kineski vladar nakon Mao Ce Tunga.
Opasno zagrijavanje odnosa
Kako su država i Partija sad čvrsto pod njegovom kontrolom, očekuje se da će Xi Jinping pažnju posvetiti najvećem vanjskopolitičkom izazovu koji stoji pred svakim kineskim liderom – pitanjem druge kineske države, one koja egzistira i prosperira na otoku Tajvanu. Tenzije oko odmetnutog otoka rastu već mjesecima, a Xi je na otvaranju velikog partijskog kongresa znakovito istaknuo kako se Kina nikada neće odreći upotrebe sile za stavljanje Tajvana pod svoju kontrolu.
Tajvanska vlada na to je odgovorila objavom da će braniti svoj suverenitet, dodavši kako im je neprihvatljivo ujedinjenje s Kinom, uključujući i ono prema kojem bi narod Tajvana imao pravo demokratski birati svoju vlast prema po modelu “jedna zemlja, dva sustava”. Kada se tome doda nedavna iznenađujuće nediplomatska objava američkog predsjednika Joea Bidena da će SAD braniti Tajvan ako ga Kina napadne, jasno je da se odnosi između Kine i Zapada opasno zagrijavaju.
EU se mora odrediti prema Xijevom režimu
Takav razvoj događaja prisilio je čelnike EU da započnu kolektivno promišljanje o odnosu Europe s Kinom. Kako je prenio Politico, 27 čelnika EU izrazilo je na sastanku Europskog vijeća u Bruxellesu zabrinutost oko tog pitanja. Dijagnoza je bila jednoglasna – Peking je postao sve ratoborniji, kako vojno, tako i na polju ekonomije, i posve se priklonio Rusiji, čija je agresija na Ukrajinu za europske zemlje aktualniji problem od odnosa na Pacifiku. Iako Peking nije pružio vojnu pomoć Rusiji, jasna je prešutna ekonomska i politička podrška Pekinga režimu u Moskvi.
“Ne smijemo dopustiti da nam se ponovi ravnodušnost, popustljivost i površnost kakve smo pokazali u odnosima s Rusijom”, istaknuo je talijanski premijer u odlasku Mario Draghi na završnoj tiskovnoj konferenciji, prenoseći poruku koju su mnogi čelnici iznijeli tijekom rasprave. S Draghijem su se složili ostali europski lideri, uključujući i predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen, koja je spomenula “ubrzano povećanje napetosti” u odnosima između EU i Kine.
Scholz upozorava na opasnost, ali ide u Peking
Njemački kancelar Olaf Scholz, koji će posjetiti Peking u studenom i tako postati prvi zapadni čelnik koji će pozdraviti Xija kao novoimenovanog čelnika Kine, također je upozorio svoje kolege na opasnost koja europskim gospodarstvima prijeti s istoka. Scholz je rekao šefovima država članica da bi Kina mogla postati izvor sljedeće svjetske financijske krize, prenosi Politico, ali istovremeno je pred medijima nastavio braniti odluku Njemačke da trguje s Kinom.
“EU se ponosi time što je Unija zainteresirana za globalnu trgovinu i ne staje na stranu onih koji promiču deglobalizaciju”, rekao je njemački kancelar kategorički odbijajući smanjivanje ekonomske suradnje s Pekingom, što je odmah zapelo za oko mnogima u Bruxellesu, a ni u Berlinu nisu svi za kancelara, posebno uzimajući u obzir pogubne posljedice oslanjanja na Putinovu Rusiju u energetskom smislu.
Još snažnije od Scholzovih riječi odzvanjaju njegova djela, posebno navodna odluka da podrži dogovor s kineskim državnim brodarskim divom Coscom o kupovini udjela u hamburškoj luci, čemu se snažno protive i neki u njegovoj vladi. Upitan o ugovoru o luci na konferenciji za novinare, Scholz je samo rekao da “još ništa nije odlučeno”, dodavši da treba razjasniti “mnoga pitanja”.
Bärbock se ne boji Kine
Da je u Njemačkoj potrebno razjasniti mnoga pitanja o odnosima s Pekingom sugerira i nedavni intervju koji je za Süddeutsche Zeitung dala Scholzova koalicijska partnerica, ministrica vanjskih poslova Annalena Bärbock. Ministrica je napala njemačke tvrtke zbog povećanja ovisnosti o Kini. “Potpuna ekonomska ovisnost temeljena na nadi (da će sve biti dobro op.a.) čini nas politički ucjenjivima”, rekla je.
“Odgovorno gospodarstvo – a još više politika – neće dopustiti da se vratimo u situaciju u kojoj ćemo za nekoliko godina morati spašavati kemijske i automobilske tvrtke milijardama od poreza, jer su se učinile ovisnima o kineskom tržištu”, dodala je Bärbock, koja je i inače poznata po nepopustljivim stavovima prema Kini. Često se spominje anegdota o njezinom razgovoru s kineskim ministrom vanjskih poslova Wang Yijem, koji je hvalio popularnost kineskog predsjednika, pozivajući se pritom na ankete.
To je taktika koju je koristio godinama, omalovažavajući tako “manje” popularne državne lidere zapadnih demokracija. Većina sugovornika na to bi se diplomatski pristojno smiješila, ali Bärbock je uzvratila Kinezu. Prema knjizi No Limits autora Andrewa Smalla, koja se bavi odnosima između Zapada i Kine, Bärbock je ironično odgovorila da su sličnu podršku imali lokalni političari u njezinoj izbornoj jedinici u Istočnoj Njemačkoj u doba sovjetske dominacije nad tom zemljom.
EU djeluje kao da ne zna što će
Sve u svemu, vladajuća koalicija u Berlinu zasad šalje zbunjujuće poruke o tome kako planira razvijati odnose sa Xijem. Kada se tome doda činjenica da je Xijev običaj dosad bio okrenuti se Njemačkoj kad god je trebao Europu na svojoj strani, barem prije nego što je Angela Merkel napustila dužnost kancelarke, jasna je zabrinutost Bruxellesa. Istovremeno, čini se da ni EU nije sigurna kako se postaviti prema rastućoj agresivnosti Kine.
Naime, dužnosnici u Bruxellesu ohrabruju vlade država članica da prošire gospodarske aranžmane s Tajvanom. Istovremeno EU poručuje članicama da smanje ovisnost o naprednim poluvodičima za čiju se proizvodnju Tajvan specijalizirao. Gotovo 90 posto najnaprednijih čipova koje koristi europska industrija dolazi iz Tajvanske tvrtke za proizvodnju poluvodiča (TSMC). Kolika je njihova važnost, pokazuje i činjenica da se gubitak pristupa tržištu poluvodiča navodi kao jedan od značajnih razloga za ruske vojne neuspjehe u Ukrajini.
Slijediti SAD ili tražiti vlastiti put?
Očigledno, države EU ne slažu se oko toga koliko politiku Unije uskladiti s antikineskim američkim stavom, osobito nakon što je administracija predsjednika Bidena okarakterizirala Kinu kao “najveći geopolitički izazov” njegove zemlje. Na opasnost od pretjeranog oslanjanja na Amerikance u rješavanju odnosa s Kinom upozorio je nizozemski premijer Mark Rutte. “Važno je da Europa djeluje što samopouzdanije, ali i neovisno, te da postoji jednakost i reciprocitet, tako da ne budemo neka vrsta produžetka Amerike, već da imamo vlastitu politiku prema Kini”, istaknuo je.
S druge strane, finska premijerka Sanna Marin, sve sjajnija zvijezda na europskom političkom nebu, pozvala je EU da surađuje sa svim demokracijama kako bi ostala sposobna odgovoriti na kineskih tehnološki uspon. “Ne bismo trebali graditi stratešku, kritičnu ovisnosti o autoritarnim državama”, rekla je Marin. “U budućnosti moramo raditi s ostalim demokratskim zemljama, na primjer sa SAD-om, Velikom Britanijom, Japanom, Južnom Korejom, Australijom, Indijom, Novim Zelandom.”