Nekad je nužno odabrati stranu

Guardianov kolumnist pokušao je analizirati zašto su desničari baš toliko opsjednuti Sorosem

Demonizirajući ga zapravo mu pripisuju gotovo nadljudske moći

George Soros, Chairman of Soros Fund Management, listens during a seminar titled "Charting A New Growth Path for the Euro Zone" at the annual International Monetary Fund and World Bank meetings September 24, 2011 in Washington, DC.  AFP PHOTO/Brendan SMIALOWSKI / AFP PHOTO / BRENDAN SMIALOWSKI
FOTO: AFP

Britanski politički komentator Nick Cohen odlučio se osvrnuti na jednu od omiljenih tema teoretičara zavjere, mađarsko-američkog milijardera i filantropa Georgea Sorosa te analizirati zašto nacionalisti diljem Europe smatraju da je ovaj čovjek uzrok svih njihovih problema. Dapače, to okrivljavanje Sorosa nije svojstveno samo za europske desničarske stranke, jer dobar dio američkih republikanaca upravo njega voli isticati kao čovjeka koji vuče konce iza kulisa; bilo da je riječ o medijima ili navodnom plaćanju anti-Trumpovskih prosvjednika diljem Sjedinjenih Američkih Država. U svojoj kolumni za The Guardian, Cohen se pita – zašto su odabrali baš njega?

Desničari Sorosu pripisuju skoro nadljudske moći, kaže Cohen. Primjerice, tijekom svoje predsjedničke kampanje, Donald Trump je progovorio o Sorosu, navodeći da su grupe prosvjednika koji se protive njegovoj kandidaturi (a kasnije i predsjedništvu) zapravo “profesionalni agitatori”, doslovno Sorosevi plaćenici. Dokazi za to su klimavi. Ipak, kao što je Washington Times pisao u izvještaju o anketi koju su te novine provele u vrijeme predizborne kampanje u Americi, jedan od tri Trumpova birača vjeruje u teoriju plaćenih Sorosevih prosvjednika.

Podjednako ga mrze američki i europski desničari

Nisu stali nakon završetka izbora. Republikanci ciljaju na to da smanje Sorosev utjecaj na političku situaciju, i trenutno aktivno lobiraju protiv njega kako bi zaustavili američko financiranje Udruge otvorenog društva, Soroseve organizacije koja se bavi promicanjem ljudskih prava i demokracije u zemljama Istočne Europe. Teme je to koja je Sorosu, mađarskom Židovu koji je u Drugom svjetskom ratu morao bježati od nacističkog okupatora, itekako bliska. Riječ je o struji unutar Republikanske stranke koja podupire ruskog predsjednika Vladimira Putina, koji nije osobit obožavatelj ljudskih prava, a ni Sorosevih projekata.

Sorosevi desni protivnici se nalaze i u našem susjedstvu. Dovoljno je pogledati stajalište bivšeg autokratskog makedonskog premijera Nikole Gruevskoga koji je pozivao na ‘de-Sorosizaciju društva’, najavljujući ulične prosvjede pod vodstvom ‘domoljubnih organizacija’, s ciljem da spriječe opoziciju da dođu na vlast. Slično je i u Sorosevoj rodnoj Mađarskoj, gdje također ima mjesta za njegove desne protivnike. Mađarski premijer Viktor Orbán otvoreno se zalaže za zatvaranje Sveučilišta Srednje Europe u Budimpešti, čije je otvaranje Soros financirao nakon pada komunističke vlasti u Mađarskoj 1991. godine.

Žele zatvoriti njegovo sveučilište u Budimpešti

Orbán, patriot i populist, tvrdi da je Soros globalist i dio političke elite koja želi održati vlast bogatih kapitalista, na štetu vlastite domovine i njezinog naroda. Orbán se hvata na tehnikalije pa pokušava zatvoriti sporno sveučilište na osnovu novog zakona koji u Mađarskoj brani postojanje bilo kakve fakultetske ustanove koja se financira iz inozemstva, a nema kampus u matičnoj državi. Sveučilište Srednje Europe, naravno, nema kampus u Budimpešti. Ipak, Orbán je kasnije popustio, i sada tvrdi kako je “mađarska vlada spremna na pregovore koji bi našli bilo kakvo rješenje za postojeću situaciju”.

Rumunjski nacionalisti su također naciljali Sorosa, i za tamošnje prosvjede od prije dva mjeseca tvrde da su financirani od strane Sorosevih tajnih fondova. U Americi, bivši urednik desničarskog portala Breibart, Steve Bannon, na sličan je način komentirao kako su prosvjednici pokreta Black Lives Matter financirani iz Sorosevih anonimnih izvora, s ciljem da manipuliraju ishodom predsjedničkih izbora. Europski desničari, ukratko, tvrde da Soros stoji iza struje koja želi uništiti kršćansku bijelu Europu uvozom izbjeglica iz muslimanskih zemalja.

Zbog čega konzervativci napadaju upravo Sorosa?

Cohen ovdje poziva na ispitivanje činjenica – teoriju je lako plasirati, posebice ako je riječ o kaljanju nečijega karaktera, ali potrebne su činjenice kako bi se utvrdila istinitost teorije. Bez činjenica, ostaje goli populizam, huškanje, ali i to je očito vrlo dobra taktika. Također, napominje Cohen u svojoj kolumni za The Guardian, ako već prozivate osobu za određene aktivnosti, potrebno je navesti razloge tih aktivnosti, jednostavno pitati “zašto?” i za to imati spreman “zato”.

Nadalje, trenutna sotonizacija Sorosa ukazuje i na krizu među konzervativnim misliocima, budući da ne shvaćaju glavninu njegovog rada. Konzervativci koji prozivaju Sorosa zaboravljaju kakve stvari uglavnom financira ovaj čovjek koji je preživio holokaust: to nisu političke stranke, već organizacije koje se bore za slobodu govora, očuvanje ljudskih prava, transparentnost u medijima, slobodne izbore i slobodu novinara. To su principi koji su zapravo jako bitni konzervativcima, stoga nema smisla da se protive nekome tko je životni rad posvetio promicanju tih istih principa, napominje Cohen.

Zapadni konzervativci su donekle izgubili smjerokaz

Orbán je davno objasnio kako se protivi liberalima i globalistima, koje naziva bogatim brokerima koji manipuliraju javnim mišljenjem ulijevanjem novca u medije koji su “poput jata skakavaca”, i kako kaže, iza svega toga stoji George Soros, glavni akter kozmopolitske zavjere. Mađarski premijer, inače, trenutno kontrolira većinu medija u državi.

Cohen se na kraju osvrnuo i na stanje u Ujedinjenom Kraljevstvu nakon Brexita, gdje je trenutno glavno pitanje budući referendum o nezavisnosti Škotske. Kako se to sve skupa uklapa u svjetonazor zapadnih konzervativaca, koji su donekle izgubili smjerokaz jer, dok s jedne strane zastupaju određene vrijednosti, istovremeno demoniziraju nekoga tko iste te vrijednosti propagira. Činjenice su najsnažnije oružje, zaključuje Cohen, i ako se borite protiv nekoga, onda bolje da imate dokaze ili čitava priča pada u vodu.