Amerika ozbiljno planira kazniti sve kompanije koje su sudjelovale u gradnji ruskih plinovoda
Ovo će protresti ionako već uzdrmane odnose između SAD-a i EU
U sljedećih nekoliko dana očekuje se da će američki Kongres izglasati aneks vojnom proračunu za 2020. koji će dramatično potresti ionako već uzdrmane odnose između SAD-a i EU. Naime, tim dodatkom predviđa se kažnjavanje svih kompanija i pojedinaca koji su sudjelovali u gradnji dva velika ruska energetska mega projekta: plinovoda Sjeverni tok 2 te plinovoda Turski tok.
S obzirom na to da će se na udaru Kongresa naći, među ostalim, i takvi multinacionalni divovi, kao što su nizozemska naftna kompanija Shell, austrijski OMV, francuski Engie te njemački divovi Wintershall i Uniper, to će sasvim sigurno izazvati reakcije država u kojima te korporacije imaju sjedišta, ali i cijele EU. Zakonom će se zabraniti tim tvrtkama i pojedincima ulazak u SAD, blokirat će se sve njihove financijske transakcije i promet nekretninama u Americi, a na udaru će se naći čak i tvrtke koje su izvodile građevinske radove.
Krše se elementarne norme slobodne svjetske trgovine
Tim besprimjernim kršenjem elementarnih normi svjetske slobodne trgovine SAD u posljednji trenutak pokušava zaustaviti dovršetak gradnje plinovoda Sjeverni tok 2 i Turski tok. Što je prilično besmisleno jer se taj zakon donosi u trenutku kad su oba ta projekta pred završetkom. U objašnjenju prijedloga tog zakona stoji kako, zamislite, SAD žele zaštiti energetsku sigurnost Europe, jer to EU ne razumije niti zna kako učiniti.
Ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov koji je o tome razgovarao s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom u Bijeloj kući izjavio je kako ti projekti neće biti zaustavljeni jer su pred završetkom, a osim toga u njih je uloženo previše novca i vremena.
‘SAD izravno ugrožavaju suverenitet EU’
Oliver Hermes, predsjednik Njemačkog komiteta za ekonomske odnose s istočnom Europom upozorio je pak da bi izglasavanje tih sankcija značilo “izravan udar na suverenitet EU” te da će Berlin zbog toga odustati od izgradnje LNG terminala preko kojih bi se trebao dopremati američki plin u Europu. To je u posljednje vrijeme već četvrti očajnički pokušaj udara Washingtona na Moskvu.
Najprije je NATO pakt upozorio kako je Rusija neprijatelj broj 1 tog najvećeg političkog vojnog saveza na svijetu te je zbog toga zatražio da države članice moraju povećati svoje troškove za obranu. Potom je američki predsjednik Donald Trump predložio da vojni proračun SAD-a dosegne slijedeće godine rekordnih 738 milijardi dolara, kako bi se američka vojska, među ostalim, osposobila za rat u svemiru s Rusima.
Izvršni odbor Svjetske antidopinške agencije (WADA) izbacio je ovih dana ruske sportaše na četiri godine sa svih većih sportskih natjecanja, među ostalim i s Olimpijskih igara u Tokiju 2020., te Svjetskog nogometnog prvenstva 2022. godine u Kataru. Istodobno, kako bi se barem malo dodvorila predsjedniku Trumpu, EU produžila je sankcije protiv Rusije za novih šest mjeseci.
Tri ruska internacionalna mega infrastrukturna projekta
Unatoč te žestoke ofanzive protiv Moskve, Rusija će u sljedećih nekoliko mjeseci ipak završiti tri internacionalna mega infrastrukturna projekta. Ruski predsjednik Vladimir Putin zajedno s kineskim predsjednikom Xi Jinpingom već je prije nekoliko dana pustio u pogon plinovod Sila Sibiri, Snaga Sibira, koji je dug više od 2000 kilometara, ali će do 2023. godine biti produžen na gotovo 3000 kilometara. Ruski energentski gigant Gazprom sklopio je 2014. godine ugovor s kineskim koncernom CNPC vrijedan 363 milijarde eura.
Po njemu će se se Kini slijedećih 30 godina isporučivati 38 milijardi kubičnih metara plina godišnje. Već za 8. siječnja predviđeno je da će predsjednik Putin u Turskoj, zajedno s predsjednikom Recepom Tayyipom Erdoganom, označi kraj radova na plinovodu Turski tok kroz kojeg će se ruski plin, preko Crnog mora, Turske i Grčke, stizati do jugoistočne Europe. Oko 15 milijardi kubičnih metara plina isporučivat će se Turskoj, dok će ostalih 15 milijardi ići prema europskim država, Mađarskoj, Bugarskoj, Makedoniji, Srbiji možda i Slovačkoj.
Predviđeno je da krak plinovoda, dugačak 403 kilometara, prolazi kroz Srbiju pa i kroz Republiku Srpsku. Problem je što Bugarska, zbog golemog američkog pritiska, kasni sa svojom dionicom pa će plinovod biti u punoj funkciji tek krajem ljeta. Zbog toga je Moskva žestoko napala Sofiju, premda bugarski premijer Boika Borisov uvjerava kako će njegova zemlja izvršiti sve svoje obveze, ali da mora poštivati proceduru koju propisuje EU te da zato kasni. Najavio da će sredinom 2020. Bugarska osigurati transport plina u Grčku i Sjevernu Makedoniju, kao i za potrebe same Bugarske.
Tvrtka iz Saudijske Arabije gradi plinovod kroz Bugarsku
Koliko je politika Donalda Trumpa, koji se žestoko protivio gradnji Turskog toka, izludila i njegove najbliže saveznike, najbolje pokazuje gotovo nevjerojatan podatak: cjevovod kroz Bugarsku gradi kompanija iz Saudijske Arabije. Na taj način Bugarska je, naime, izbjegla mogućnost da SAD nametnu sankcije njenim tvrtkama ako bi gradile plinovod, a istodobno kompanija iz Saudijske Arabije je mirna jer ne podliježe američkim sankcijama budući da se one, zbog bilateralnog sporazuma Rijada i Washingtona, ne mogu odnositi na Saudijsku Arabiju.
Do proljeća slijedeće godine biti će pušten u rad najkontroverzniji ruski projekt, plinovod “Sjeverni tok 2” kojim će nafta iz Rusije stizati do Njemačke. Plinovod je dugačak oko 1200 kilometara, kapaciteta je 55 milijardi kubnih metara plina godišnje, a u njegovu gradnju uloženo je oko 12 milijardi dolara. Izgradio ga je Gazprom u suradnji s europskim energetskim konzorcijima iz Njemačke, Francuske, Austrije, Velike Britanije i Nizozemske. Iako je Washington prijetio sankcijama zemljama koje su dopustili da se kroz njihove teritorijalne vode postave cijevi te najavio kažnjavanje tvrtki koje su se uključile u projekt, on je priveden kraju i to se drži velikom pobjedom ne samo Rusije nego i Njemačke koja je najviše inzistirala na izgradnji tog plinovoda.
Viktor Orban zbog Rusije optužio SAD i EU za licemjerje
Zbog svega toga postavlja se pitanje kako je onda moguće da unatoč svih američkih pritisaka Rusija nastavlja s realizacijom svih svojih globalnih ekonomskih projekta? Zašto Washington ne uspijeva natjerati europske države da odustanu od suradnje i investicija s Rusima? Možda je situaciju najbolje razjasnio mađarski ministar vanjskih poslova Peter Szijjarto kad se oštro suprotstavio zahtjevima američkog državnog tajnika Mikea Pompea da njegova zemlja prekine suradnju s Rusijom i Kinom.
Pompeo je istaknuo opasnost od jačanja ruskog utjecaja u Europi te upozorio Mađarsku da preko nje Vladimir Putin želi posijati razdor među članicama NATO pakta. Ministar Szijjarto je odgovorio kako je Mađarima dosta da EU i SAD stalno optužuju Budimpeštu da gaji bliske odnose s Rusijom, premda slične ako ne i bolje odnose s Moskvom imaju i druge države članice EU.
“Što se tiče Rusije posrijedi je golemo licemjerje i politička nekorektnost na političkoj sceni Europe. Mađarske i srednjoeuropske energetske kompanije odbile su sudjelovati zajedno s ruskom kompanijom Gazprom u izgradnji plinovoda Sjeverni tok 2. Zbog toga mađarski premijer nije bio pozvan na Međunarodni ekonomski forum u St. Petersburgu, dok je istodobno na tom događaju počasni gost bio francuski predsjednik. Pokraj predsjednika Putina na bini nisu sjedili direktori mađarskih energetskih kompanija, lideri najvećih zapadnih naftnih korporacija. Bruxelles površnim svađama s Moskvom pokušava prikriti svoj veliki biznis s Rusijom”.
Trump ucjenjuje EU da kupuje manje ruskog plina
Njemačka i Francuska na sve načine odbijaju biti do kraja uvučene u sukobe koje s Moskvom diktira predsjednik Trump. Pristaju djelomice održavati blage sankcije prema Moskvi, ali se unatoč toga i dalje nesmetano odvija trgovinska razmjena te realiziraju međusobna brojna ulaganja. Francuski predsjednik Emmanuel Macron već je upozorio da prava opasnost za EU ne dolazi iz Moskve nego od terorista s juga. Francuski diplomati pak ponavljaju kako nema opasnosti od moguće ruske invazije na baltičke države, ali da ona postoji od terorista s južnog boka na koji NATO nema odgovora.
Njemačka i Francuska svjesne su da se svijet ubrzano dijeli između dvije super sile Kine i SAD. Stoga Berlin i Pariz ne žele da EU dođe u situaciju da bira između Pekinga i Washingtona. EU, smatraju Macron i njemačka kancelarka Angela Merkel, ne može biti junior partner jedne ili druge velesile, već mora biti politički čimbenik koji će za stolom ravnopravno odlučivati o budućnosti svijeta. Pariz i Berlin se pri tomu, za sada, ne odriču savezništva s Washingtonom, ali upozoravaju da Trumpova Amerika više nije vjerodostojan partner.
Želi da europske države pojačaju kupnju američkog naoružanja
No, najvažnije je da u Parizu i Berlinu znaju da predsjednik Trump vodi vanjsku politiku SAD kao svoj prošireni kompanijski biznis. Naprosto, Trump plaši Europljane ruskom opasnošću kako bi ih na taj način prisilio da povećaju vojne proračune te onda tim dodatnim sredstvima kupovali više američkog oružja. Što se pak tiče SAD-a Trump je već pokazao koliko mu je stalo do američke vojne industrije koja će ga podržavati na slijedećim predsjedničkim izborima.
Predložio je, naime, vojni proračun koji je veći nego proračuni drugih deset država zajedno koje najviše troše na vojsku. Zbog toga također Trump ne želi ograničiti prodaju oružja u SAD jer bi to bio udar na proizvođače lakog oružja koji su njegovi najvatreniji podupiratelji. Doista smiješno zvuče upozorenja Trumpa da će Europljani postati taoci ruskih energetskih firmi kad svi znaju da on sve to radi kako bi smanjio količine ruskog plina u Europi te time otvorio europsko tržište za američke viškove ukapljenog plina.
Problem je što i druge zemlje znaju računati pa im je još uvijek isplativije kupovati ruski plin koji je znatno jeftiniji od američkog ukapljenog plina. Zbog tih nižih cijena Rusija nastavlja nezaustavljivo povećavati izvozne plinske kvote za Europu i Aziju.