Amerika se s Rusijom nateže zbog nafte, i u cijelu priču sve ozbiljnije uvlači Europsku uniju; evo konteksta
Usput, dok se Amerika trudi naštetiti Rusiji, pomažu Kini. A ni to im ne odgovara
Rusiji, drugom po veličini izvozniku nafte na svijetu, koja na svjetsko tržište dnevno plasira oko pet milijuna barela, više nego drugim državama odgovara što viša cijena sirove nafte. Međutim, Moskva već duže upozorava članice OPEC-a da moraju spriječiti preveliki pa i nekontrolirani rast cijena nafte. Iako bi Rusiji najviše odgovarala cijena od sto dolara po barelu, Moskva je tražila od članica OPEC-a da cijena ne prelazi 60 dolara po barelu. Razlog je vrlo jednostavan: najveću korist od povećanja cijena imat će američki proizvođači nafte iz škriljevca što ujedno predstavlja i najveću opasnost za proizvođače nafte u svijetu.
Samo tri tjedna nakon što je OPEC, kartel koji okuplja 14 zemalja izvoznica nafte, uz potporu još desetak država, donio odluku da se do kraja 2018.,produži valjanost dogovora o smanjenju proizvodnje nafte za dva posto u odnosu na 2016., došlo je do novog povećanja cijena. Ona je ovih dana dosegnula i 64 dolara po barelu. Tako je samo od lipnja cijena porasla za više od 30 posto.
Tomu je pogodovao i nastavak rasta svjetskog gospodarstva, ali i krizna žarišta na Bliskom istoku, u Siriji, Libiji, sukobi između Kurda i Iračana, diplomatski rat između Saudijske Arabije i Irana, rat u Jemenu, problemi u proizvodnji nafte u Venezueli i Nigeriji… Međunarodna agencija za energiju, IEA, objavila je da će do kraja godine potražnja za naftom porasti s 96,7 milijuna barela dnevno, koliko je iznosila prošle godine, na 98,2 milijuna barela dnevno.
Visoka cijena nafte vratila u život američke proizvođače
Sve je to, po općoj ocjeni stručnjaka, vratilo u život američke proizvođače nafte iz škriljevca. Ponovno su njihove kompanije počele ostvarivati velike profite, pa su odmah povećali proizvodnju i izvoz. Time su potkopali napore OPEC-a da smanjenjem proizvodnje uravnoteži ponudu i potražnju: na tržište su, naime, počele pristizati veće količine nafte nego li se to u OPEC-u očekivalo, priopćila je u četvrtak Međunarodna agencija za energetiku.
Tako se i moglo dogoditi da se, unatoč smanjenju proizvodnje nafte članica OPEC-a, u studenom, po podacima IEA-e, ponuda na tržištu sirove nafte povećala na svjetskom tržištu za oko 70.000 barela dnevno te je dosegnula proizvodnju od 97,8 milijuna barela dnevno. OPEC-ova predanost smanjenju proizvodnje, u kombinaciji s rastućim geopolitičkim rizicima globalne opskrbe, omogućila je rast cijena i oporavila američke proizvođače nafte.
Sada se međutim događa ono čega su se svi proizvođači nafte na klasičan način najviše plašili: njihov prostor na tržištu koje je ispražnjeno manjom proizvodnjom nafte, odmah su ispunili američki proizvođači nafte iz škriljevca.
Nanoseći štetu Rusiji, Amerikanci pomažu Kini
Kao Rusi, tako se i Amerikanci nalaze u sličnoj, šizofrenoj situaciji. Washingtonu, naime, iz globalnih strateških razloga odgovara što niža cijena nafte kako bi što više ranili i oslabili rusko gospodarstvo, no istodobno niska cijena najviše pogoduje Kini i njenom ekstremnom rastu. Naime, Kina je treći po veličini uvoznik nafte, s više od šest milijuna barela dnevno, pa joj pad cijena nafte na svjetskom tržištu od samo nekoliko dolara po barelu donosi uštede od više desetaka milijardi dolara.
I dok Moskva i Washington batrgaju između čekića i nakovnja visokih i niskih cijena nafte, nakon što je došlo do iznimno velikog rasta cijena, predviđa se da 2018. ipak “možda neće biti tako sretna za proizvođače OPEC-a”. Naime, očekuje se da će, unatoč smanjenju proizvodnje nafte članica OPEC-a, na svjetskom tržištu dnevno biti čak 200.000 barela više od potražnje. IEA, naime, procjenjuje da će rast proizvodnje sirove nafte iz škriljevca u SAD-u u odnosu na 2017. biti veći za 390.000 barela dnevno pa će 2018. iznositi ukupno 870.000 barela na dan.
Pritisci Washingtona na Hrvatsku
Zbog toga je Washington pribjegavao najvećim mogućim političkim i ekonomskim pritiscima, pa i ucjenama, kako bi na europsko tržište plasirao što veće količine svoje nafte i plina. To je razlogom da administracija Donalda Trumpa neprekidno inzistira da Hrvatska izgradi LNG terminal na Krku jer treba poslužiti kao izvozna luka za američki ukapljeni plin. S obzirom da najveći dio potreba za plinom podmiruje iz vlastitih izvora, skuplji američki plin nije joj potreban, a ni susjedi ne pokazuju interes za financiranje tog projekta.
Također, State Department je već više puta jasno dao do znanja da ne dolazi u obzir da INA padne u vlasništvo Rosnefta ili neke druge ruske tvrtke, jer bi to Hrvatsku, nakon što je Prvo plinarsko društvo potpisalo desetogodišnji ugovor s Gazpromom o isporuci plina, učinilo zemlju potpuno ovisnom o ruskim energeticima. Istodobno, međutim, Amerikancima ne pada na pamet da, primjerice, oni financiraju izgradnju LNG terminala jer jedino njima treba, kao što ne pokazuju interes da kupe dionice INE. Ali, to ih ne priječi da se otvoreno upliću pa i naređuju Zagrebu što valja raditi.
Na sličan način vrše pritisak i na Berlin
Na jednak način Washington pritišće i Berlin da odustane od izgradnje Nord Stream 2, plinovoda koji bi iz Rusije doveo u Njemačku i Europu milijarde kubika plina i time praktički zatvorio tržište skupljem američkom plinu. Wess Mitchell, pomoćnik američkog državnog tajnika za europske i euroazijske poslove u State Departmentu, nije krio zadovoljstvo problemima koje kancelarka Angela Merkel ima pri sastavljanju nove vlade. Izrazio je nadu da će nova vlada, valjda više po američkom ukusu, razmotriti oportunost izgradnje tog plinovoda te da će na kraju odustati o realizacije tog projekta.
Istaknuo je da će SAD pozvati novu vladu “da pokaže odgovornost u europskom kontekstu”. Michell je na svjedočenju pred Odborom za vanjske polove Senata, podvukao da Njemačka vodi pogrešnu energetsku politiku te da tako ugrožava i energetsku neovisnost drugih članica EU. Pri tom je kao pozitivan primjer spomenuo Dansku koja razmišlja da pod američkim pritiskom zabrani postavljanje plinovodnih cijevi kroz svoje teritorijalne vode. Mitchell je izrazio nadu da će danski primjer slijediti i druge države te je ponovio kako svi znaju da Rusija plin i naftu koristi protiv Europe i njezinih susjeda.
Rusi koriste plin i naftu kao oružje protiv EU
Državni tajnik Rex Tillerson upozorio je pak da će Nord Stream 2 i drugi ruski projekt cjevovoda poznatiji kao TurkStream, još više povećati rusku tržišnu dominaciju u Europi, jer će se zbog tih plinovoda udvostručiti izvoz ruskog plina u države članice EU. Izgradnja plinovoda Nord Stream 2 stajat će deset milijardi dolara, a u njegovoj gradnji sudjeljuju Royal Dutch Shell PLC, Wintershall AG, Uniper SE, OMV AG i Engie SA,… Inače za sada je cijeli projekt u vlasništvu Gazproma i sa sjedištem u Švicarskoj.
Njemačka je pak optužila SAD za nedopustivo uplitanje u opskrbu energije u Europi. Sebastian Sass, jedan od šefova Nord Stream 2 AG, izjavio je kako je to projekt u interesu europske energetske sigurnosti te da je “apsurdno tvrditi da je plinovod političko oružje Moskve. S više od 24 LNG terminala u Europi, niti jedan dobavljač nije u mogućnosti koristiti opskrbu plinom kao sredstvo za politički utjecaj”, zaključio je Sass.