Amerikanac Otto Warmbier nije jedini strani državljanin kojeg su mučili u Sjevernoj Koreji; izvukli smo još par slučajeva
Od 1996. u Sjevernoj Koreji uhićeno je 16 Amerikanaca
Amerikanci su zgroženi zdravstvenim stanjem u kojem se nalazi 22-godišnji Otto Warmbier kojega je Sjeverna Koreja “iz humanitarnih razloga” pustila iz zatočeništva te vratila u SAD. Warmbier je bio 2016. osuđen u Pjongjangu na 15 godina teške robije, nakon što je priznao da je pokušao ukrasti državni propagandni letak dok je bio u turističkom posjetu toj državi. Do oslobađanja Barmbiera došlo je nakon više tajnih sastanaka bivšeg američkog veleposlanika Josepha Yuna sa sjevernokorejskim diplomatima u Oslu i New Yorku.
Yun, koji je sada specijalni savjetnik za odnose sa Sjevernom Korejom, nagovorio državnog tajnika Rexa Tillersona da mu odobri kontakt s Pjongjangom uvjeravajući ga da će se usredotočiti samo na stanje Amerikanaca koji borave u sjevernokorejskim kazamatima. Ubrzo po početku pregovora sjevernokorejske vlasti omogućile su švedskim diplomatima u Pjongjangu da posjete američke zatočenike Sjevernoj Koreji, uključujući i Otta Warmbiera.
Šveđani pomogli u oslobađanju Warmbiera
Švedski dužnosnici smjesta su alarmirali Washington o životnoj ugroženosti Warmbiera, zaključujući da je pao u komu zbog trovanja hranom. Odmah potom Yun i dva američka liječnika odletjela su specijalnim vojnim zrakoplovom u Pjongjang. Nakon što su se uvjerili u katastrofalno stanje zdravlja Warmbiera, ultimativno su zatražili njegovo puštanje na liječenje u SAD. Yun i američke liječnici posjetili su i ostalu trojicu američkih zatočenika.
Premda se smjesta počelo nagađati da bi ti tajni susreti mogli dovesti i do nastavka razgovora i o drugim spornim pitanjima između SAD-a i Sjeverne Koreje, bliski suradnik državnog tajnika Rexa Tillersona izjavio je kako je Yun imao dozvolu razgovarati samo o sudbini uhićenih Amerikanaca. Nakon što je Warmbier posebnim zrakoplovom vraćen u SAD utvrđeno je da ne razumije engleski jezik, da ne odgovara na pitanja liječnika te da nije svjestan svoje okoline.
Dr. Daniel Kanter, ravnatelj intenzivne jedinice u Medicinskom centru Sveučilišta u Cincinnatiu, kazao je novinarima kako Warmbier još nije progovorio niti riječi niti je učinio bilo kakav pokret. No, CT mozga otkrio je ozbiljan gubitak moždanog tkiva do kojeg je moglo doći zbog gubitka kisika i to radi zlostavljanja ili zbog srčanog udara.
Stradao zbog mučenja ili srčanog udara
Sjevernokorejanci poslali su Amerikancima CD sa snimkama Warmbierova mozga iz travnja i lipnja 2016. godine. Pretpostavlja se da je Brambier u komi više od godinu dana. Premda je do sada prevladavalo uvjerenje kako se Sjeverna Koreja suzdržava od fizičkog mučenja Amerikanaca, slučaj Otta Warmbiera, pokazuje da je to bila zabluda. Visoki američki dužnosnik izjavio je, naime, kako su SAD dobile obavještajne izvještaje o tome kako su Barmbiera opetovano tukli.
Sjeverna Koreja vrlo je osjetljiva na kritiku o stanju ljudskih prava u svojoj zemlji, pa je nastojala ne maltretirati američke zatvorenike koje je uvijek predstavljala kao dokaz da SAD šalju subverzivne agente u njihovu zemlju. Istodobno, te je zatvorenike koristila kao jockere u pregovorima s Washingtonom. Svako puštanje Amerikanaca iz zatvora, Pjongjang je skupo naplaćivao u vidu humanitarne pomoći te pomoći u hrani. Zbog toga nisu koristili fizičko nasilje protiv Amerikanaca, već samo psihološki pritisak “, objasnio je Robert R. King, bivši posebni izaslanik State Departmenta za ljudska prava Sjeverne Koreje.
“Ova situacija s Warmbierom vjerojatno se dogodila protiv njihove volje i zasigurno nisu namjeravali na taj način ugroziti njegov život”. Od 1996. u Sjevernoj Koreji uhićeno je 16 američkih državljana, od kojih se još trojica nalaze u logorima. Oni su bili podvrgnuti različitim stupnjevima mentalnog zlostavljanja, ali rijetko fizičkom mučenju. No, čuđenju Amerikanaca zbog zle subine Warmbiera ipak nema mjesta. Osim što terorizira i podvrgava najgrubljima metodama mućenja vlastite građane, diktator Kim Jong-un ne libi se zlostavljati i strane državljane koji su uhićeni u Sjevernoj Koreji.
Sjevernokorejanke tukle misionara po genitalijama
Slučaj Roberta Parka, kršćanskog misionara kojeg su sjevernokorejski vojnici uhvatili 2009. dok je iz Kine pokušao ući u Sjevernu Koreju mašući Biblijom, najeklatantniji je primjer zlostavljanja. Nakon što je Park oslobođen i vratio se u SAD, ispričao je kako je bio podvrgnut tako strašnom mučenju da je nekoliko puta molio stražare da ga ubiju. Park je opisao kako ga je nekoliko sjevernokorejanki tjednima tuklo po genitalijama te mu je zbog toga kasnije dijagnosticiran posttraumatski poremećaj. Nakon što se vratio u SAD Park je pokušao samoubojstvo.
Evan C. Hunziker, kojega su sjevernokorejske vlasti uhitile 1996., mjesec dana nakon što je pušten iz logora te napustio Sjevernu Koreju, počinio je samoubojstvo. Aijalon Gomes ispričao je pak po povratku iz Sjeverne Koreje da je bio smješten u ćeliju u kojoj se vlaga doslovce smrzavala, a na pitanje je li bio mučen, odgovorio je “Postojali su trenuci nasilja i trenuci čovječanosti.”
U knjizi “Nezaboravljeni”, američki misionar Kenneth Bae napisao je da su njegovi sjevernokoranski istražitelji ispitivali po 15 sati dnevno tijekom prva četiri tjedna. Njegov tretman poboljšao se tek nakon što je napisao priznanje u kojemu je sebe opisao kao terorista koji je planirao srušiti vladu u Pjongjangu. Bae je bio zatočen na farmi soje, a tri puta je hospitaliziran zbog problema s dijabetesom, povećanim srcem i bolovima u leđima. No, bilo mu je dopušteno čitati Bibliju. Kaže da ga nikada nisu tukli, a oslobođen je 2014. godini nakon što je američka vlada poslala direktora u Nacionalnoj obavještajnoj agenciji James Clappera Jr., u Pjongjang da ga oslobodi.
1000 Amerikanaca godišnje posjećuje zemlju
Još jedan bivši pritvorenik, Jeffrey E. Fowle, također je rekao da tijekom boravka od šest mjeseci u zatvoru nikada nije bio fizički maltretiran. On je uhićen 2014. nakon što je ostavio Bibliju u kupaonici, a pušten je na slobodu nakon nekoliko mjeseci zatvora. Matthew Miller, još jedan turist, uhićen je nakon što je pokidao svoju vizu po dolasku u 2014. U Washingtonu se vjeruje kako Sjevernkorejanci nikada nisu htjeli zadržati Amerikance ako je postojala mogućnost da imaju zdravstvene probleme.
Vijest o tragičnoj sudbini Warmbiera produbila je tjeskobu među obiteljima južnokorejanskih i japanskih građana koji su još zatočeni na Sjeveru. Sjeverna Koreja optužena je za otmicu više od 450 južnokorejskih i 12 japanskih ribara. “Slučaj Barmbier upozorenje je za sve nas, koji imamo rođake u sjevernokorejskim zatvorima. Ako bismo progovorili o kršenju njihovih ljudskih prava, naši bi rođaci to mogli platiti životom”, ispričao je novinarima Hwang In-cheol, čiji je otac bio na južnokorejskom zrakoplovu koji je srušen na Sjeveru 1969. godine.
Unatoč svih tih groznih iskustava svake godine oko 5.000 zapadnih turista posjeti Sjevernu Koreju, od kojih je oko 1.000 Amerikanaca. Iako je Sjeverna Koreja stogo izolirana država, preko turizma održava veze s vanjskim svijetom. Nekoliko zastupnika u američkom Kongresu i Senatu već je više puta tražilo da se američkim građanima zabrane putovanja u Sjevernu Koreju kako bi se izbjegao rizik njihova uhićenja građana, ali i zaustavio skroman, ali pouzdani izvor prihoda za Pjongjang. I sada u Sjevernoj Koreji, unatoč svih napetostima u odnosima između dviju država, radi oko nekoliko stotina američkih učitelja i profesora te humanitarnih djelatnika.