Analitičari misle da bi Papa trebao jasnije reći kako Crkva misli riješiti problem sa svećenicima pedofilima

Sve više žrtava izlazi u javnost sa svojim iskustvima

Premda je Katolička crkva najteže u svojoj povijesti pogođena skandalima svećenika koji su seksualno terorizirali i iskorištavali djecu i mlade ljude, papino Pismo nije jasno potvrdilo da unutar Crkve zaista postoji iskrena želja da se takva devijantna ponašanja primjereno kažnjavaju i iskorenjuju. Što je, dakako, krajnje obeshrabrujuće ne samo za žrtve, već i za sve vjernike. Neposredni povod za takvu neuobičajenu reakciju pape otkriće je američke Velike porote na više od 1300 stranica da su kardinali i biskupi Rimokatoličke crkve u američkoj državi Pennsilvaniji, u šest biskupija, 70 godina prikrivali i štitili slučajeve seksualnog zlostavljanja djece. Utvrđeno je da je ukupno 301 svećenik seksualno terorizirao i maltretirao više od 1000 djece. Velika porota je posebno istaknula da je Crkva uvjerila žrtve da ne prijavljuju zločine, a policiju da ih ne istražuje.

U užasavajućem dokumentu spominju se silovanja, pobačaji, seksualna nastranost i zlostavljanje, priznanja i zataškavanja tih zločina. U izvješću se navodi da je broj žrtava vjerojatno mnogo veći, a da je Crkva zataškavala te slučajeve kako bi nastupila zastara i tako se izbjegli sudski procesi. Jedino što je Crkva radila u takvim skandalima bilo je da je zlostavljače selila iz jedne župe u drugu, pa se seksualni teror na taj način zapravo poticao i povećavao.

‘Vremena nepogrešivosti pape i nedodirljivosti svećenika su prošla’

Ugledna komentatorica Deusche Welea Astrid Prange zaključila je nešto ranije da se od otkrića prvih slučajeva zlostavljanja 2002. godine, u SAD-u niže seksualni skandal za skandalom. “Seksualna zloupotreba djece i mladih od strane katoličkog klera u SAD-u, Australiji, Italiji, Irskoj, Čileu, Njemačkoj i mnogim drugim zemljama, sve više izlazi na vidjelo: sve više žrtava se javlja za riječ, sve više biskupa i svećenika proglašeni su krivima i sve više vjernika napušta Crkvu…. Stoga je važno napomenuti: čak i ako se sve više otkrivaju i postaju poznati javnosti slučajevi seksualnog zlostavljanja, to ne umanjuje patnje žrtava. Naprotiv.”

“Psihološko prerađivanje trauma, razjašnjavanje zločina, pravda i obeštećenje žrtava postaju sve važniji. Postoji velika opasnost da se na skandale u Katoličkoj crkvi, zbog učestalosti iznošenja detalja u javnost, ne ogugla i počne gledati s ravnodušnošću. Ali za razliku od ljudi koji to poprate na TV-u i poslije zaborave, žrtve taj zločin nose sa sobom cijeli život i više ništa se ne odvija normalno… Potresni detalji istrage u Pennsilvaniji potvrđuju da rezultati ovog suočavanja sa zločinom mogu dovesti u pitanje Katoličku crkvu u njezinom sadašnjem obliku. Jer institucija, u kojoj se pojavljuju i prikrivaju takvi skandali, s pravom se suočava s odbijanjem u društvu. Seksualna zloupotreba u Pennnsilvaniji ponovo otkriva ljudske ponore i dvostruki moral, koji do danas vladaju unutar Katoličke crkve. To lako može zavesti ljude na paušalnu osudu cijele Katoličke crkve. Tim prije što nije jednostavno, povući jasnu liniju između “dobra” i “zla”.

I nisu samo vjernici i angažirani laici ti koji ispaštaju zbog “pada u ponor” njihove Crkve. Mnogi svećenici i biskupi, koji ne poštuju celibat ili vode dvostruki život, ili zato što su homoseksualci, očajavaju zbog stavova Crkve. Da ne govorimo o ženama, koje ne mogu biti svećenice. Od Drugog vatikanskog koncila mnogo toga se promijenjeno, ali suviše malo da se Crkvu spasi od okoštavanja. Milijuni vjernih katolika bore se za promjene, bilo da se radi o razvedenim ženama koje bi se preudale ili muškarcima koji bi se ponovo ženili, bilo da se radi o celibatu ili ulozi žena. Oni zaslužuju priznanje….Vremena nepogrešivosti pape i nedodirljivosti svećenika su prošla. Ipak, Rim ustrajava na svojoj moralnoj konstrukciji dogmi, koja je do danas jako visoka. Ali serija skandala već dugo potresa stupove ovog muškog, hijerarhijskog univerzuma. Sada mu prijeti moralna implozija.”

Papa priznao da je pogriješio u slučaju zlostavljanja u Čileu

Da za papu Franju nevolja bude veća on je ove godine žestoko branio čileanskog biskupa Juana Barriosa, iz Osorna, koji je optužen da je prikrivao seksualna zlostavljanja svećenika Fernanda Karadima, koji je 2011. godine osuđen zbog seksualnog zlostavljanja mladih ljudi. Iako je zlostavljač priznao svoje zločine nadređenima, o tomu nisu bili obaviješteni civilni organi vlasti. Zbog toga se papa Franjo kasnije, kad je nepobitno utvrđena odgovornost biskupa Barriosa, morao javno ispričavati što je za nepogrešivog vođu Katoličke crkve, gotovo bez presedana. Papa Franjo priznao je da je počinio “tešku grešku”, “da je bio dio problema” te je zamolio za oprost sve koje je uvrijedio. Osudio je također “kulturu zlostavljanja i prikrivanja” u čileanskoj katoličkoj crkvi i rekao kako se srami zbog toga što niti on i niti jedan čileanski crkveni čelnik nikad nisu poslušali žrtve kao širenje zlostavljanja.

No, ovih je dana stigla još jedan poražavajuća vijest. Čileanska policija izvršila je pretragu u jednoj od najvažnijih zgrada čileanske Katoličke crkve u glavnom gradu Santiagu, u sklopu istrage protiv više od 35 osoba pod optužbom da su seksualno zlostavljali studente u školama koje vode maristi, a to su vjerska braća, a ne svećenici. Sve to imalo je za posljedicu gubitak “velikog broja vjernika”, ali i golemog dijela moralnog autoriteta i ugleda, pa sad već mnogi Čile nazivaju Irskom Južne Amerike. Sve to je, dakako, bio žestok, dodatni udarac za ugled Katoličke crkve u svijetu.

Zašto je Katolička hijerarhija tako tolerantna spram pedofila?

U takvom napetom i negativnom ozračju Papa Franjo odlazi u petak u u Irsku, zemlju koja je uz SAD, imala najviše otkrivenih seksualnih i ostalih skandala vezanih za zloporabe svećenika i časnih sestara. To je ujedno razlog da se posljednjih godina moralni autoritet Crkve u Irskoj srozao do najnižih granica. Papa Franjo sudjelovat će na konferenciji o jačanju obitelji pa sada svi očekuju što će kazati o aferama koje su tako teško pogodile Crkvu i kako će ga dočekati vjernici i ostali građani koji su izranjavani i frustrirani teškim seksualnim zlostavljanjima svećenika.

Temeljno je pitanje za većinu komentatora zašto je Katolička crkva toliko tolerantna spram pedofila, seksualnih zlostavljača i nastranih grabežljivaca. Premda su i druge crkve suočene sa sličnim, strašnim skandalima, stječe se dojam, tvrde neki analitičari, da je Katolička crkva najmanje sprema suočiti se sa zločincima u vlastitim redovima. Jedni za takvo stanje optužuju preveliki broj homoseksualaca među svećenicima, dok drugi smatraju da je kriva “klerikalna kultura” koja kardinalima, biskupima i nadbiskupima daje potpunu slobodu te oni zbog toga ne odgovaraju nikome izvan crkve, pa čak ni vjernicima. Također, pod pojmom klerikalizma u Katoličkoj crkvi se podrazumijeva otuđenje svećenika od vjernika, robovanje interesima katoličke nomenklature, a ne naroda Božjeg. S obzirom da se kardinali i biskupi neće odreći takve moći, teško je očekivati da može doći do ozbiljnijih promjena.

I australski kardinal Pell optužen za pedofiliju

Australski katolički nadbiskup Adelaida Philip Wilson, proglašen je krivim zbog prikrivanja seksualnog zlostavljanja djece koja je počinio svećenik James Fletcher. U istrazi koje su provele australske vlasti i koja je trajala pet godina utvrđeno je da je sedam posto katoličkih svećenika u Australiji od 1950. i 2010. bilo optuženo za seksualno zlostavljanje djece. Istodobno sud u Melbourneu u Australiji odlučio je da će se kardinalu Georgeu Pellu, trećem na hijerarhijskoj ljestvici u Vatikanu, suditi zbog cijelog niza optužbi za seksualna zlostavljanja maloljetnika počinjenih tijekom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Tako je kardinal Pell, 76, postao najviši rangirani katolički svećenik kojemu je ikada suđeno zbog seksualnih prijestupa. Pell je bio vatikanski “ministar financija”, a na tu dužnost imenovao ga je 2014. papa Franjo.

Otkriveni slučajevi seksualnog zlostavljanja u Čileu, Australiji, Irskoj i SAD-u, osim što pokazuju koliko je teška situacija u kojoj s našla Katolička crkva, istodobno otvaraju još jedno važno pitanje: kako je moguće da je samo u nekoliko država otkriveno toliko seksualnog zlostavljanja, a da u drugim državama toga nema. Primjerice, u Portugalu se ne zna niti za jedan slučaj seksualnog zlostavlja, ali je na jednoj zgradi u Lisabonu osvanuo plakat koji prikazuje svećenika kako juri djecu. Na taj način simbolično se upozorava da i u toj katoličkoj zemlji postoji problem seksualnog zlostavljanja, ali se o njemu iz raznih religijskih, povijesnih, kulturoloških i civilizacijskih razloga ne govori.

U Hrvatskoj svećenici pedofili nisu primjereno kažnjeni

Ni Hrvatska nije pošteđena slučajeva svećeničkog zlostavljanja djece. Nedavno je otkriveno da je u Splitu fratar iz samostana Sv. Frane, suspendiran zbog sumnje da je godinama seksualno zlostavljao veći broj maloljetnika. Njegov slučaj dugo nije bio prijavljen policiji jer je splitsko makarska nadbiskupija objasnila da će podnijeti prijavu ako se pokaže da su optužbe protiv njega vjerodostojna. Ipak, policija je na kraju uhitila i ispitala 78-godišnjeg fratra koji je osumnjičen za pedofiliju. Nakon ispitivanja, svećenik je pušten da se brani sa slobode.

Oko stotinu djece seksualno je na ispovijedi zlostavljao i svećenik Nedjeljko Ivanov iz Bibinja. No, protiv njega nije pokrenut kazneni i sudski postupak jer su kaznena djela otišla u zastaru. Svećenik u jednom slavonskom gradu silovao je 15-godišnjaka, pa je osuđen na godinu dana zatvora. No, tu kaznu viši sud je zamijenio radom za opće dobro. Župnik iz zagrebačkih Šestina Ivan Čuček nepravomoćnom presudom 2003. osuđen je na godinu i devet mjeseci zatvora zbog 13 slučajeva bludničenja nad djevojčicama i zadovoljavanja pohote. Županijski sud je, međutim, preinačio kaznu na godinu i šest mjeseci uvjetno, uz rok kušnje od tri godine.

Svećenik don Drago Ljubičić iz župe Banjolu, zlostavljao je petoricu dječaka osam do jedanaest godina. Osuđen je na 3 godine zatvora, ali je iz zatvora pušten 7 mjeseci ranije zbog dobrog ponašanja. Svećenik iz Imotske krajine Ante Madunić 2012. slao je djevojčicama tisuće lascivnih SMS poruka i plaćao im za seks. Prvostupanjski sud osudio ga je na godinu i četiri mjeseca zatvora, no viši sud je poništio tu presudu. Kako je u međuvremenu svećenik Madunić umro, do ponovljenog suđenja nije došlo. Župnik Mladen Kožina iz župe Presvetog Srca Isusova, koja se nalazi u sklopu bolnice Sestara milosrdnica u Zagrebu, pravomoćno je bio osuđen na godinu dana zatvora jer je skidao s interneta fotografije obnažene djece ili maloljetnika u eksplicitnom seksualnom ponašanju.

Nadbiskup Hranić poziva na čuvanje predbračnog djevičanstva

S obzirom da Katolička crkva u svom nauku inzistira kod svojih vjernika, među ostalim, i na najvišim standardima seksualnog ponašanja, mnogi roditelji šalju svoju djecu u Crkvu kako bi se, zbog vjere, odgovornije seksualno ponašala. Nadbiskup đakovački i osječki i metropolit Đuro Hranić čak je nedavno istaknuo kako je “svaka žena velika kada poštuje svoje predbračno djevičanstvo”.

Stoga ne čudi što su reakcije vjernika na pojave sekusalnog zlostavljanja mladih u Crkvi tako žestoke. Teško je, naime, objasniti licemjerje između onoga što svećenici propovijedaju s oltara i onoga kako se ponašaju u slobodno vrijeme. Jedna od mjera koje bi Katolička crkva morala odmah poduzeti je i ta da se svi sumnjivi slučajevu prijave policiji i sudovima kako bi oni mogli provesti nezavisne kaznenopravne istrage te utvrditi pravu istinu.