Analiza: EU, koja se smatra globalno utjecajnom silom, posve je krahirala pred krizom s cjepivom

Nestašica tekućeg zlata

Radi se, naravno, o cjepivu protiv Covida-19. “Cjepivo je tekuće zlato, najvrjednija roba koja će biti distribuirana u 2021. godini”, objašnjavao je u prosincu šef Interpola Jürgen Stock. Mjesec dana kasnije oskudica dragocjenog proizvoda rezultirat će gotovo filmskim scenama.

Dan prije nego što će Europska agencija za lijekove odlučivati o autorizaciji AstraZenecinog cjepiva za tržište Europske unije, napeti odnosi EU-a i kompanije kulminirali su viješću da je europska administracija tražila od belgijskih vlasti inspekciju u jednom od pogona AstraZenece za proizvodnju cjepiva.

Neslućena razina nepovjerenja ili tek pregovarački pritisak? Vjerojatno oboje; u svakom slučaju, Europska komisija dala je do znanja da soft power nije jedino što ima u svom arsenalu i da ne preza niti od manje diplomatskih poteza – riskantnije poteze koje bi se prije očekivalo od nacionalnih država nego birokratski tromih internacionalnih asocijacija.

Problemi s isporukom

AstraZeneca je u petak ponudila EU osam milijuna dodatnih doza cjepiva u prvom kvartalu, javio je neslužbeno Reuters. To bi i dalje bilo upola manje od onoga na što su zemlje članice računale. Kompanija je nedavno zaprepastila Uniju najavivši da cjepivo – koje su, zbog jednostavnijeg skladištenja i distribucije, države masovno naručivale – zasad neće moći isporučiti u dogovorenim količinama.

Do kraja ožujka očekivala se isporuka 80 milijuna doza, ali su iz tvrtke izvijestili da će moći dostaviti tek 31 milijun doza, pravdajući se problemima s proizvodnjom u tvornici u Belgiji. S dodatnih osam milijuna doza, količina bi, dakle, bila 39 milijuna, gotovo upola manja od očekivane. I drugi su proizvođači ranije kasnili s isporukama i najavljivali privremeno smanjenje broja doza, ali tek je najava AstraZenece izazvala kompletan kaos.

Europska administracija prebacila je u warp brzinu: zaredali su se telefonski pozivi, virtualni sastanci s vrhom kompanije, nimalo diplomatska prozivanja i upozorenja… U sporovima oko cjepiva ulog Europske unije neizmjerno je visok.

Što je sve na kocki

Počnimo od prvog i najvažnijeg – od koronavirusa ljudi umiru. Svakoga dana, u svakoj zemlji članici. Zdravstveni sustavi su na rubu. Gospodarstva uzdrmana. Egzistencija milijuna radnika i poduzetnika ugrožena. Rijetke su krize u kojima se plaća tako visoka cijena. Ova je upravo takva.

Kao da to nije dovoljno, u igri je i ugled. Europske unije, koja sebe smatra globalno utjecajnom silom, ali u ovom trenutku zaostaje u ključnoj globalnoj utrci, tko će prije procijepiti što veći broj ljudi. I ugled europske administracije koju su države ovlastile da u njihovo ime pregovara s proizvođačima.

Oni kojima je Bruxelles i obično kriv za sve, već su ionako nanjušili krv: EU je troma i neučinkovita, njezine procedure birokratske i spore. Treba li nam uopće (ovakva) Europska unija, ako nam ne pomaže u ovako presudnom trenutku? Jesu li možda Britanci bili u pravu?

Bespoštedna utakmica

Na samom početku pandemije Europska unija je iz prve ruke iskusila koliko će nemilosrdna biti globalna (politička) utakmica oko cjepiva. Mjesecima prije nego što je uopće ijedno cjepivo došlo u fazu da traži odobrenje regulatora, njemački su mediji objavili da je Trumpova administracija pokušala nagovoriti njemačku kompaniju koja radi na cjepivu da preseli istraživanja u SAD.

Iz kompanije su tvrdili da nisu dobili nikakvu ponudu tadašnjeg američkog predsjednika za ekskluzivna prava na potencijalno cjepivo protiv koronavirusa, mada su pojedini dužnosnici njemačke vlade javno izražavali zabrinutost zbog te mogućnosti.

Ova je epizoda, međutim, potvrdila da bi borba zbilja mogla biti bespoštedna: Donald Trump, koji je javno minorizirao razmjere pandemije, navodno je već u ožujku 2020. pokušavao osigurati Americi isključiva prava na cjepivo. S takvim pravilima igre, članice EU-a svaka za sebe – a posebno manje, poput Hrvatske – nemaju puno šanse.

Četiri solo igrača

U tom trenutku situacija s pandemijom u EU već je bila dramatično pogoršana. No, u suočavanju s epohalnom krizom, države su se najprije okrenule same sebi: kada je, primjerice, Italija zatražila europsku pomoć, nitko se u početku nije odazvao. Europska solidarnost bila je na ozbiljnoj kušnji.

Ni oko kupnje cjepiva nije u startu bilo sasvim izvjesno hoće li se EU dogovoriti i zajednički nastupiti prema farmaceutskim tvrtkama. Još početkom lipnja, Francuska, Njemačka, Nizozemska i Italija objavile su da su pokrenule ‘uključivi savez za cjepivo’ – koja god EU članica želi, mogla mu se u svakom trenutku priključiti – ali je ta akcija ipak izazvala određene sumnje u njezinu svrhu.

Nekoliko tjedana kasnije u Bruxellesu je ipak predstavljena ‘strategija EU za cjepiva’. Taj dokument postavio je temelje za zajedničku nabavku cjepiva, a onda, eto, i za sadašnje nesporazume i napetosti.

Izdvojili 2,7 milijardi

Na desetak stranica, Komisija je predložila da iskoristi dio od 2,7 milijardi eura iz europskog proračuna kako bi financirala početne troškove proizvođača cjepiva. Zauzvrat, EU članice, u čije ime će Bruxelles sklopiti tzv. sporazume o prethodnoj kupnji, dobit će pravo na kupnju određenog broja cjepiva u određenom roku.

Koliko i u kojem roku, međutim, može se samo spekulirati. Sporazumi o kupnji nisu javni, njihove su odredbe proglašene poslovnom tajnom, a unatoč pokušajima europskih nevladinih organizacija da se ovako bitni ugovori učine dostupnima javnosti – uostalom, cjepiva se kupuju novcem poreznih obveznika – ključni detalji nisu službeno poznati.

Zatamnjeni ključni dijelovi

Dosad su objavljene redigirane verzije dvaju sporazuma, s njemačkom biotehnološkom tvrtkom CureVac i švedsko-britanskom AstraZenecom. Značajni dijelovi dokumenata su, međutim, zacrnjeni, uglavnom na bitnim mjestima.

Nakon objave sporazuma s CureVacom, mediji su izdvojili koje se informacije iz tog dokumenta ne mogu iščitati: cijena po dozi, broj doza po kvartalu i iznos koji je platila Komisija.

EU izborila bolje cijene

Cijene po dozi su objavljene sasvim slučajno, nehotičnom pogreškom belgijske državne tajnice. Po tim cijenama, Hrvatsku bi cjepiva protiv korone mogla koštati oko 306 milijuna kuna, iznos koji ipak treba uzeti s rezervom. No, nakon te slučajne objave, pokazalo se da je, izgleda, EU ipak plaćala manje nego, recimo, SAD.

Upravo je cijena jedna od prednosti zajedničke nabavke koja se često spominje, osobito u kontekstu malih država koje bi, da su samostalno kupovale cjepivo, bile u (još) nepovoljnijem položaju. S druge strane, europska nabava i distribucija cjepiva već je tjednima predmet rastućih frustracija u EU.

Kakve veze ima Brexit

Još otkako se protiv koronavirusa cijepila 90-godišnja Margaret Keenan, u EU su se i javno počele voditi rasprave o toj proceduri, od autorizacije do kupnje. Gospođa Keenan je Britanka, a cijepljena je početkom prosinca, puna dva tjedna prije nego što je prvo cjepivo uopće bilo autorizirano na tržištu EU-a. Britanija je u tom trenutku bila na korak od definitivnog izlaska iz EU-a.

Činjenica da je Ujedinjeno Kraljevstvo odobrilo Pfizer/BioNTechovo cjepivo prije EU-a nema veze s Brexitom. U Londonu su posegnuli za EU mehanizmom koji omogućava privremeno odobrenje lijeka u kriznim situacijama (u prosincu su, naime, formalno još uvijek slijedili propise EU-a).

Ali to nije spriječilo, primjerice, Viktora Orbana, koji je i inače u čestim nesuglasicama s Bruxellesom, da sugerira suprotno i kritizira EU jer je previše spora. Svoje će nezadovoljstvo Budimpešta kasnije dodatno podvući dajući, prva u EU, odobrenje za rusko cjepivo.

Tko je što krivo shvatio

Ipak, mađarski premijer nije bio jedini. I drugi su čelnici krajem godine počeli pokazivati određenu dozu razumljivog nestrpljenja: dok su druge države, poput UK-a i SAD-a, već naveliko cijepile svoje građane, oni su svojima morali objašnjavati da moraju opet u lockdown. Nije to baš ugodno.

Zbog toga ne treba čuditi što su, nakon što je postalo jasno da bi tako željno iščekivane doze – milijuni njih, zapravo – mogle značajno kasniti, tenzije naglo eskalirale. U nastojanju da obrani svoju poziciju, Komisija je ovoga tjedna inzistirala i na objavi redigirane verzije sporazuma s AstraZenecom.

Zakrivljeni krastavci

Dokument je objavljen nakon što je ovoga tjedna izbio ozbiljan spor oko njegovog tumačenja. Iz kompanije su tvrdili da ugovor nije obvezujući, što je izazvalo vrlo oštru reakciju u Bruxellesu.

Doista, je li moguće da bi europska administracija, koja je toliko pedantna da je svojevremeno propisivala čak i zakrivljenost krastavaca, napravila tako kardinalan propust?

Riskantan potez Bruxellesa

U sjeni ovih događaja u petak je EU agencija za lijekove odobrila AstraZenecino cjepivo za tržište Europske unije. Problemi su time donekle ublaženi, ali nisu sasvim riješeni, što pokazuje i odluka, donesena nekako u isto vrijeme, da će države članice ubuduće kontrolirati izvoz cjepiva.

Tako se želi izbjeći da doze, za koje Bruxelles vjeruje da su trebale biti isporučene Europskoj uniji, završe negdje drugdje. Nije to potez sasvim bez rizika. Što ako se dogodi domino efekt, pa zemlje izvan EU-a, u kojima su smješteni proizvodni pogoni, uvedu recipročne mjere? No, EU je očito primorana i riskirati. U ovoj globalnoj utakmici, s tako visokim ulozima, jednostavno si ne može priuštiti poraz.