Na mađarskim parlamentarnim izborima Viktor Orban ima zavidan skor: u 20 godina, koliko vodi Fidesz, stranku je četiri puta doveo na vlast. Pobjeđivao je uvjerljivo i s lakoćom; u zadnja tri izborna ciklusa, od 2010. naovamo, pregazio je oporbene stranke. Kritičari Orbanove vlasti upozoravaju da je u tih 12 godina „zarobio državu“ i stavio pod čvrstu kontrolu nezavisne institucije, medije i druge bitne elemente društva.
Izbori u sjeni rata
Nakon tri uzastopna Orbanova mandata, ove nedjelje mađarski birači ponovno izlaze na parlamentarne izbore koji se održavaju u dosad nezapamćenim okolnostima: u Ukrajini, zemlji s kojom Mađarska dijeli 140 kilometara granice, traje rat, koji je pokrenuo ruski predsjednik Vladimir Putin s kojim je Viktor Orban kroz prošlo desetljeće izgradio bliske odnose i tijesne veze.
Vanjska politika rijetko je top tema izbornih kampanja, no zbog rata u Ukrajini to se upravo dogodilo u Mađarskoj. Oporbene stranke na izbore prvi puta izlaze ujedinjene, procjenjujući da im je to jedina (mada i dalje tanka) šansa za izbornu pobjedu. Zbog rata i Orbanovih dugo godina građenih odnosa s Moskvom, nedjeljne izbore oporba predstavlja kao svojevrsni referendum o Orbanovoj politici. Ukratko, kao izbor između Zapada i Putina.
Orbanova taktika
U trenutku kada se Europska unija i Zapad, zbog Putinove invazije na suverenu europsku državu, ubrzano i nedvosmisleno odriču bliskih veza s Putinovom Rusijom, taj oporbeni narativ mogao je naštetiti Orbanovim šansama na biralištima. No, ankete ukazuju da se to nije dogodilo, barem ne onako kako su oporbeni političari priželjkivali.
Orban je, pak, očito shvatio da mu bliskost s aktualnim ruskim vodstvom može biti politički teret i umjesto da se brani od kritika, odlučio se na drugačiju taktiku: predstaviti sebe, premijera s dugim političkim iskustvom, kao jamca stabilnosti u vremenima krize, političara koji brani mađarske interese (otuda ono da je „Mađarska na strani Mađarske“) tako što ne pristaje na energetski embargo protiv Rusije i ne dozvoljava transport oružja za Ukrajinu preko mađarskog teritorija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Apsurdne prozivke
Oporbu se, s druge strane, proziva da bi, u slučaju pobjede na izborima, bili spremni čak i slati mađarske vojnike u Ukrajinu. Mađarska je članica NATO-a, a NATO nema namjeru slati svoje trupe u rat protiv Rusije u Ukrajini, o čemu su čelnici Saveza u više navrata govorili, odbijajući uvesti i zonu zabrane letenja kako bi izbjegli uvlačenje NATO-a u sukob. No, unatoč činjenicama, kandidat ujedinjene oporbe za premijera Peter Marki-Zay morao se braniti od takvih optužbi.
Dakle, na oporbeni izbor između Zapada i Putina, Orban je odgovorio izborom između rata i mira. Među Fideszovim biračima ta taktika, čini se, funkcionira. Tako barem sugerira AFP-ova reportaža iz Kisvarde, gradića na istoku Mađarske, kroz koji prolaze tisuće izbjeglica koje u EU traže utočište. „Zašto bismo glasali za oporbu koja želi mlade ljude poput mog unuka poslati u rat?“, kazala je dopisniku AFP-a jedna starija stanovnica tog pograničnog gradića.
Kisvarda ima samo 16 tisuća stanovnika i ne predstavlja sve mađarske birače. No, Orban i Fidesz ciljaju prvenstveno na svoje vjerno biračko tijelo, a ako pritom obeshrabre dio onih koji su nezadovoljni njihovim upravljanjem zemljom da u nedjelju uopće izađu na birališta, bit će to dodatni bonus.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Fidesz u vodstvu
Nedjeljna izborna utrka mogla bi, prema posljednjim anketama, biti tiješnja nego bilo koja u posljednjem desetljeću. U zadnja tri izborna ciklusa, kako smo spomenuli, Orbanova stranka pobjeđivala je više nego uvjerljivo, osvajajući dvotrećinsku većinu koja je omogućavala Orbanu da, bez previše otpora, formira Mađarsku prema modelu „iliberalne demokracije“. Ujedinjena oporba sada po prvi put nakon 2010. ima određene šanse.
Fidesz, međutim, vodi u anketama, s tri do osam postotnih bodova prednosti među biračima koji su već odlučili kome će u nedjelju dati svoj glas. Nije nemoguće da se ta prednost na biralištima preokrene, ali treba napomenuti da su izgledi za to mali. No, čak i da oporbene stranke, prvi puta ujedinjene u jedan blok, uspiju osvojiti više glasova, ostaje pitanje hoće li moći preokrenuti smjer koji je za Mađarsku zacrtao aktualni premijer. Za to postoji više razloga.
Dvotrećinska većina
Proteklih godina mediji su u više navrata izvještavali o promjenama koje uvodi mađarska vlada, a koje bi mogle zacementirati neke reforme i odnose na dulje vrijeme, pa i nakon eventualne promjene vlasti. Lanjske jeseni se, primjerice, pisalo o zakonu koji predviđa da se glavnog državnog tužitelja može smijeniti samo dvotrećinskom većinom u parlamentu. Kakav god bio ishod nedjeljnih izbora, oporba neće osvojiti toliku većinu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prošlog proljeća, pak, parlament je potvrdio da će upravljanje državnim sveučilištima, ukupno njih 11, skupa s njihovom imovinom, biti prebačeno na zaklade za koje su kritičari tvrdili da ih vode ljudi bliski Orbanu. Za svaku buduću promjenu tih pravila, javljao je tada New York Times, bit će potrebna – opet – dvotrećinska većina. Većina koju, ponovimo, oporba nema šanse osvojiti.
Povijesni trenutak
O nedjeljnim izborima Telegram je razgovarao s Veronikom Munk, jednom od pokretačica i bivšom glavnom urednicom nezavisnog portala Telex.hu. Njegovi novinari i urednici, nezadovoljni zbog pritisaka, prije dvije godine su kolektivno dali otkaz u drugom mediju. Pokrenuli su tada crowdfunding kampanju i u mjesec dana prikupili milijun eura za financiranje novog, nezavisnog online medija.
Veronika Munk podsjeća da je, što se tiče kampanje, ovo povijesni trenutak za Mađarsku. „Oporba je uvijek dosad bila fragmentirana, a ovo je prvi puta da su se oporbene stranke ujedinile. Njihova praktički jedina poruka je da nakon 12 godina žele zaustaviti Orbanovu vladavinu“, kaže.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pitanje je, međutim, hoće li oporba, čak i ako u nedjelju pobijedi, moći razmontirati Orbanovu ostavštinu koju je, tijekom tri uzastopna mandata na vlasti, izgradio i učvrstio u državnim institucijama, medijima, visokom obrazovanju i tako dalje.
Orbanovi lojalisti
„Država zarobljava različite dijelove društva. To se dogodilo s visokim obrazovanjem, dogodilo se s medijima…“, kaže mađarska novinarka navodeći kao primjer osnivanje zaklade Kesma prije tri godine.
Pod okriljem te zaklade nalazi se oko 500 medijskih organizacija koje „sada mogu širiti provladin narativ na vrlo centraliziran način“, napominje Munk, dodajući da će, bez obzira na ishod nedjeljnih izbora, na mnogim „važnim pozicijama“ u državnim institucijama i šire „ostati Orbanovi lojalisti“.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Eventualna pobjeda oporbe otvorila bi, međutim, još jedno pitanje: održivost njihovog političkog saveza, a s obzirom na raznolik profil stranaka koje su se udružile. Pitanje je, dakle, može li koalicija vrlo različitih stranaka – socijalisti, konzervativci, liberali, zeleni – dugoročno opstati.
Ostaje li sve po starom?
Oporbeni savez na okupu drži prvenstveno zajednički plan da prekinu 12 godina Orbanove vlasti. Jasno je i da su suglasni oko vanjskopolitičke orijentacije – jačanja veza s NATO-om i EU-om, s kojom aktualna vlada i premijer imaju nategnute odnose. Koliko se, međutim, slažu oko načina upravljanja Mađarskom, sasvim je drugo pitanje.
No, za oporbeni blok to je sada manja briga ili barem briga koja je, uoči izbora, potisnuta u drugi plan. Njihov je glavni cilj u nedjelju smijeniti Orbana. Kako sada stvari stoje, međutim, izglednije je da će u Budimpešti i nakon nedjelje ostati sve po starom. Pa makar i tijesno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I ako danas sruše Orbana, u Mađarskoj ostaje sve po starom
Orban je uvijek uvjerljivo pobjeđivao. I ovoga puta je u prednosti, bez obzira na bliskost s Putinom
O nedjeljnim izborima Telegram je razgovarao s Veronikom Munk, jednom od pokretačica i bivšom glavnom urednicom nezavisnog portala Telex.hu. Njegovi novinari i urednici, nezadovoljni zbog pritisaka, prije dvije godine su kolektivno dali otkaz u drugom mediju. Pokrenuli su tada crowdfunding kampanju i u mjesec dana prikupili milijun eura za financiranje novog, nezavisnog online medija
Kada je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski javno prozvao mađarskog premijera zbog njegovog ambivalentnog odnosa prema ratu u Ukrajini i poručio mu da se „jednom zauvijek mora odlučiti na čijoj je strani“, Viktor Orban je uzvratio: „Mađarska je na strani Mađarske“. Bila je to više nego jasna poruka. Ali ne ukrajinskom predsjedniku, nego mađarskim biračima.
Na mađarskim parlamentarnim izborima Viktor Orban ima zavidan skor: u 20 godina, koliko vodi Fidesz, stranku je četiri puta doveo na vlast. Pobjeđivao je uvjerljivo i s lakoćom; u zadnja tri izborna ciklusa, od 2010. naovamo, pregazio je oporbene stranke. Kritičari Orbanove vlasti upozoravaju da je u tih 12 godina „zarobio državu“ i stavio pod čvrstu kontrolu nezavisne institucije, medije i druge bitne elemente društva.
Izbori u sjeni rata
Nakon tri uzastopna Orbanova mandata, ove nedjelje mađarski birači ponovno izlaze na parlamentarne izbore koji se održavaju u dosad nezapamćenim okolnostima: u Ukrajini, zemlji s kojom Mađarska dijeli 140 kilometara granice, traje rat, koji je pokrenuo ruski predsjednik Vladimir Putin s kojim je Viktor Orban kroz prošlo desetljeće izgradio bliske odnose i tijesne veze.
Vanjska politika rijetko je top tema izbornih kampanja, no zbog rata u Ukrajini to se upravo dogodilo u Mađarskoj. Oporbene stranke na izbore prvi puta izlaze ujedinjene, procjenjujući da im je to jedina (mada i dalje tanka) šansa za izbornu pobjedu. Zbog rata i Orbanovih dugo godina građenih odnosa s Moskvom, nedjeljne izbore oporba predstavlja kao svojevrsni referendum o Orbanovoj politici. Ukratko, kao izbor između Zapada i Putina.
Orbanova taktika
U trenutku kada se Europska unija i Zapad, zbog Putinove invazije na suverenu europsku državu, ubrzano i nedvosmisleno odriču bliskih veza s Putinovom Rusijom, taj oporbeni narativ mogao je naštetiti Orbanovim šansama na biralištima. No, ankete ukazuju da se to nije dogodilo, barem ne onako kako su oporbeni političari priželjkivali.
Orban je, pak, očito shvatio da mu bliskost s aktualnim ruskim vodstvom može biti politički teret i umjesto da se brani od kritika, odlučio se na drugačiju taktiku: predstaviti sebe, premijera s dugim političkim iskustvom, kao jamca stabilnosti u vremenima krize, političara koji brani mađarske interese (otuda ono da je „Mađarska na strani Mađarske“) tako što ne pristaje na energetski embargo protiv Rusije i ne dozvoljava transport oružja za Ukrajinu preko mađarskog teritorija.
Apsurdne prozivke
Oporbu se, s druge strane, proziva da bi, u slučaju pobjede na izborima, bili spremni čak i slati mađarske vojnike u Ukrajinu. Mađarska je članica NATO-a, a NATO nema namjeru slati svoje trupe u rat protiv Rusije u Ukrajini, o čemu su čelnici Saveza u više navrata govorili, odbijajući uvesti i zonu zabrane letenja kako bi izbjegli uvlačenje NATO-a u sukob. No, unatoč činjenicama, kandidat ujedinjene oporbe za premijera Peter Marki-Zay morao se braniti od takvih optužbi.
Dakle, na oporbeni izbor između Zapada i Putina, Orban je odgovorio izborom između rata i mira. Među Fideszovim biračima ta taktika, čini se, funkcionira. Tako barem sugerira AFP-ova reportaža iz Kisvarde, gradića na istoku Mađarske, kroz koji prolaze tisuće izbjeglica koje u EU traže utočište. „Zašto bismo glasali za oporbu koja želi mlade ljude poput mog unuka poslati u rat?“, kazala je dopisniku AFP-a jedna starija stanovnica tog pograničnog gradića.
Kisvarda ima samo 16 tisuća stanovnika i ne predstavlja sve mađarske birače. No, Orban i Fidesz ciljaju prvenstveno na svoje vjerno biračko tijelo, a ako pritom obeshrabre dio onih koji su nezadovoljni njihovim upravljanjem zemljom da u nedjelju uopće izađu na birališta, bit će to dodatni bonus.
Fidesz u vodstvu
Nedjeljna izborna utrka mogla bi, prema posljednjim anketama, biti tiješnja nego bilo koja u posljednjem desetljeću. U zadnja tri izborna ciklusa, kako smo spomenuli, Orbanova stranka pobjeđivala je više nego uvjerljivo, osvajajući dvotrećinsku većinu koja je omogućavala Orbanu da, bez previše otpora, formira Mađarsku prema modelu „iliberalne demokracije“. Ujedinjena oporba sada po prvi put nakon 2010. ima određene šanse.
Fidesz, međutim, vodi u anketama, s tri do osam postotnih bodova prednosti među biračima koji su već odlučili kome će u nedjelju dati svoj glas. Nije nemoguće da se ta prednost na biralištima preokrene, ali treba napomenuti da su izgledi za to mali. No, čak i da oporbene stranke, prvi puta ujedinjene u jedan blok, uspiju osvojiti više glasova, ostaje pitanje hoće li moći preokrenuti smjer koji je za Mađarsku zacrtao aktualni premijer. Za to postoji više razloga.
Dvotrećinska većina
Proteklih godina mediji su u više navrata izvještavali o promjenama koje uvodi mađarska vlada, a koje bi mogle zacementirati neke reforme i odnose na dulje vrijeme, pa i nakon eventualne promjene vlasti. Lanjske jeseni se, primjerice, pisalo o zakonu koji predviđa da se glavnog državnog tužitelja može smijeniti samo dvotrećinskom većinom u parlamentu. Kakav god bio ishod nedjeljnih izbora, oporba neće osvojiti toliku većinu.
Prošlog proljeća, pak, parlament je potvrdio da će upravljanje državnim sveučilištima, ukupno njih 11, skupa s njihovom imovinom, biti prebačeno na zaklade za koje su kritičari tvrdili da ih vode ljudi bliski Orbanu. Za svaku buduću promjenu tih pravila, javljao je tada New York Times, bit će potrebna – opet – dvotrećinska većina. Većina koju, ponovimo, oporba nema šanse osvojiti.
Povijesni trenutak
O nedjeljnim izborima Telegram je razgovarao s Veronikom Munk, jednom od pokretačica i bivšom glavnom urednicom nezavisnog portala Telex.hu. Njegovi novinari i urednici, nezadovoljni zbog pritisaka, prije dvije godine su kolektivno dali otkaz u drugom mediju. Pokrenuli su tada crowdfunding kampanju i u mjesec dana prikupili milijun eura za financiranje novog, nezavisnog online medija.
Veronika Munk podsjeća da je, što se tiče kampanje, ovo povijesni trenutak za Mađarsku. „Oporba je uvijek dosad bila fragmentirana, a ovo je prvi puta da su se oporbene stranke ujedinile. Njihova praktički jedina poruka je da nakon 12 godina žele zaustaviti Orbanovu vladavinu“, kaže.
Pitanje je, međutim, hoće li oporba, čak i ako u nedjelju pobijedi, moći razmontirati Orbanovu ostavštinu koju je, tijekom tri uzastopna mandata na vlasti, izgradio i učvrstio u državnim institucijama, medijima, visokom obrazovanju i tako dalje.
Orbanovi lojalisti
„Država zarobljava različite dijelove društva. To se dogodilo s visokim obrazovanjem, dogodilo se s medijima…“, kaže mađarska novinarka navodeći kao primjer osnivanje zaklade Kesma prije tri godine.
Pod okriljem te zaklade nalazi se oko 500 medijskih organizacija koje „sada mogu širiti provladin narativ na vrlo centraliziran način“, napominje Munk, dodajući da će, bez obzira na ishod nedjeljnih izbora, na mnogim „važnim pozicijama“ u državnim institucijama i šire „ostati Orbanovi lojalisti“.
Eventualna pobjeda oporbe otvorila bi, međutim, još jedno pitanje: održivost njihovog političkog saveza, a s obzirom na raznolik profil stranaka koje su se udružile. Pitanje je, dakle, može li koalicija vrlo različitih stranaka – socijalisti, konzervativci, liberali, zeleni – dugoročno opstati.
Ostaje li sve po starom?
Oporbeni savez na okupu drži prvenstveno zajednički plan da prekinu 12 godina Orbanove vlasti. Jasno je i da su suglasni oko vanjskopolitičke orijentacije – jačanja veza s NATO-om i EU-om, s kojom aktualna vlada i premijer imaju nategnute odnose. Koliko se, međutim, slažu oko načina upravljanja Mađarskom, sasvim je drugo pitanje.
No, za oporbeni blok to je sada manja briga ili barem briga koja je, uoči izbora, potisnuta u drugi plan. Njihov je glavni cilj u nedjelju smijeniti Orbana. Kako sada stvari stoje, međutim, izglednije je da će u Budimpešti i nakon nedjelje ostati sve po starom. Pa makar i tijesno.