Pravilnik upotrebi kolačića
Portal Telegram.hr unaprijedio je politiku privatnosti i korištenja takozvanih cookiesa, u skladu s novom europskom regulativom. Cookiese koristimo kako bismo mogli pružati našu online uslugu, analizirati korištenje sadržaja, nuditi oglašivačka rješenja, kao i za ostale funkcionalnosti koje ne bismo mogli pružati bez cookiesa. Daljnjim korištenjem ovog portala pristajete na korištenje cookiesa. Ovdje možete saznati više o zaštiti privatnosti i postavkama cookiesa

Analiza: Kako je Italija sanirala štetu od potresa? Vlasnici nisu morali plaćati ništa, velik novac dala je i EU

Izvukli smo kako su se ostale europske zemlje borile sa sanacijama nakon velikih potresa

ZADNJA IZMJENA: ožu 28, 2020
Foto: PIXSELL

Više stotina milijuna eura isplaćeno je zadnjih desetljeće i pol iz zajedničkog europskog proračuna kako bi se uklonile posljedice potresa, nadoknadile štete, obnovile privatne i javne zgrade, sačuvala kulturna baština i život barem pokušao vratiti u normalu. Europski milijuni pomogli su prije svega Italiji, ali i Grčkoj i Španjolskoj, državama koje su od 2002. godine pretrpjele niz potresa – Italija doista razornih.

Njihovo iskustvo stoga je važno i za Hrvatsku: da bi se sanirale posljedice snažnog potresa koji je prošle nedjelje pogodio Zagreb i okolicu, izazvavši ogromne štete u širem centru glavnog grada, neće biti ni približno dovoljan novac iz gradskog, pa ni državnog proračuna. A pogotovo neće biti dovoljno primijeniti postojeće manjkavo zakonodavstvo o kojem su u srijedu govorili suradnici zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića.

Donatorska konferencija

Toga su, kako smo već pisali, svjesni na državnoj razini, pa se radi novi zakon koji bi trebao olakšati sanaciju. Uz to, Vlada, neslužbeno se tvrdi, razmatra i druge opcije za financiranje obnove potresom razrušenog zagrebačkog šireg centra gdje su ljudi ostali bez svojih domova, prisiljeni da se presele, gdje svaka osma zgrada nije pogodna za život, gdje su muzeji ostali bez vrijedne građe…

Prema još uvijek neslužbenim informacijama, među opcijama za pomoć Zagrebu u sanaciji posljedica potresa razmatra se, osim državnog proračuna, i korištenje sredstava iz europskog proračuna, kako su to činile i druge članice EU-a, a navodno i o organizaciji donatorske konferencije. Kao primjer spominje se nedavna konferencija, održana radi pomoći Albaniji.

Hrvatska treba podnijeti zahtjev

Potres je tu zemlju pogodio 26. studenog prošle godine, s epicentrom u području Drača. U njemu je smrtno stradala 51 osoba, 17 tisuća ljudi je ostalo bez domova, a ukupna šteta procijenjena je na 985 milijuna eura. Donatorska konferencija, sa stotinjak donatora, održana je sredinom veljače. Prikupljeno je 1,15 milijardi eura. Hrvatska je donirala milijun eura.

No, zemlje članice EU-a, koje su u zadnja dva desetljeća bile pogođene potresima, često su pomoć tražile i dobile iz zajedničkog europskog proračuna. Sugovornici bliski Europskoj komisiji potvrđuju za Telegram da je to opcija koja je na raspolaganju i Hrvatskoj, koja bi za to trebala najprije podnijeti zahtjev, nakon što se napravi procjena štete.

Europski fond solidarnosti

U ovom trenutku nije moguće dobiti preciznu informaciju o eventualnom iznosu iz EU proračuna. Moguće je jedino pozvati se na iskustva Italije, Grčke i Španjolske koja se, doduše, dosta razlikuju jer svota ovisi o posljedicama potresa. Novac je dolazio iz Fonda solidarnosti EU-a, uspostavljenog 2002. godine radi pomoći regijama pogođenim prirodnim katastrofama.

Prema posljednjim statističkim podacima, iz tog fonda je dosad devet puta išla pomoć zbog potresa. Iznosi su značajno varirali, od simboličnih milijun i pol eura do rekordne svote od gotovo 1,2 milijarde eura, izdvojene 2017. godine za pomoć Italiji. Tu je zemlju od kolovoza 2016. do siječnja 2017. pogodilo nekoliko razornih potresa, magnitude 5,9 do 6,5 po Richteru. Stradala su velika područja u središnjoj Italiji, šteta se zbrajala u milijardama eura, a tamošnja vlada je zatražila pomoć Bruxellesa.

Rekordan iznos za Italiju

Iz Fonda solidarnosti tada je odobreno nešto manje od 1,2 milijarde eura. Novac je bio namijenjen financiranju privremenog smještaja za ljude koji su ostali bez svojih kuća, popravak uništene infrastrukture, pogotovo cesta, ali i za obnovu javnih zgrada te kulturne baštine. Za odobrenje ove pomoći trebalo je nekoliko mjeseci, no prethodno je Italija od Europske komisije zatražila isplatu svojevrsnog predujma, koji je odobren krajem studenog 2016. godine u iznosu od 30 milijuna eura.

Nakon prvih potresa te godine, talijanska vlada je, prema pisanju tamošnjih medija, donijela poseban zakon radi sanacije razorenih područja i gospodarski oporavak. Za prvu fazu rekonstrukcije odmah su stavili na raspolaganje 300 milijuna eura, što je, naravno, bila kap u moru u odnosu na ukupne štete, ali se obvezala na ukupan iznos od 4,5 milijarde eura.

Naknada do 100 posto

Prema navodima talijanskih medija, milijarda eura bila je namijenjena javnim zgradama, a preostale 3,5 milijarde privatnim objektima. Za razliku od naše situacije, gdje gradske vlasti – pozivajući se na zakon koji i Vlada smatra nedostatnim za stanje u Zagrebu – govore o tome da će se onima koji su pretrpjeli štetu od 60 posto ili više, odobriti do pet posto vrijednosti štete, u ovom talijanskom slučaju koji spominjemo situacija je bila sasvim drugačija.

Pozivajući se na izjave vladinih dužnosnika, mediji su tada objavili da će u 62 pogođena grada, odnosno općine, građani imati pravo do sto posto nadoknade gubitaka na svojim domovima, pa čak i u tzv. drugim kućama, onima u kojima primarno ne žive. Doduše, u mjestima izvan tog popisa od 62 općine, naknada je bila manja, do 50 posto. Ta se odluka, koja je izazvala i nezadovoljstvo lokalnog stanovništva, objašnjavala željom da se napori rekonstrukcije usmjere prije svega na povijesna središta.

Prijetnja neučinkovite birokracije

Iskustva Italije, ali i drugih zemalja, primjerice, Španjolske, daju vrijedne lekcije i za hrvatski slučaj – i to ne samo kad su u pitanju iznosi potrebni za sanaciju ili izvori iz kojih država mora zatražiti novac. Upozoravajuća lekcija je i ona o neučinkovitoj birokraciji i zamršenim birokratskim procedurama koje često ubiju početni zamah i pokušaj da se život što prije vrati u normalu.

U španjolskoj Lorci, gradu koji je doživio potres 2011. godine, tri godine kasnije bilo je obnovljeno manje od pet posto domova, pisao je španjolski El Pais 2014. godine. U potresu je kuće izgubilo 1164 obitelji, a kada je španjolski list izvijestio o situaciji tri godine kasnije, samo se 50-ak obitelji uselilo u nove domove.

Upozoravajuće lekcije iz Italije

Jednako opominjuće zvuče i medijska izvješća o talijanskim gradovima pogođenima potresima, u kojima i po dvije godine nakon katastrofe obnova jedva da je i počela, za što su stanovnici uglavnom krivili spore birokratske procedure. U listopadu 2018. godine, dvije godine nakon potresa, Deutsche Welle je izvještavao o mjestu u središnjoj Italiji koje je još uvijek bil0 u ruševinama.

“Birokratski kaos je mnoge natjerao da se odsele”, pisao je DW, opisujući i poteškoće s obnovom. U travnju 2019. godine britanski Guardian objavio je priču o talijanskom gradu L’Aquili čijom su panoramom još uvijek dominirale dizalice, a ljudi živjeli kraj prašnjavih cesta i uz zgrade opasane skelama. Potres je taj grad pogodio deset godina ranije.

Irena Frlan Gašparović
Telegram autor
378 članaka Više o autoru
Više s weba