Analiza: Kako su nova migrantska kriza i ona iz 2015. razotkrile - EU naprosto nema odgovor

Suspenzija pravila o azilu

Veliki izbjeglički val, tijekom kojeg je do proljeća 2016. godine i sklapanja sporazuma EU-Turska (koji je sada Ankara praktički stavila van snage) stiglo oko dva milijuna izbjeglica, bio je, među ostalim, potaknut tadašnjom njemačkom politikom otvorenih vrata. “Mi to možemo”, poručivala je njemačka kancelarka Angela Merkel nakon što je suspendirala odredbe Dublinskog sporazuma za izbjeglice iz Sirije.

To je značilo da sirijski državljani mogu tražiti azil u Njemačkoj bez obzira u koju su državu članicu EU-a prvu ušli – prema dublinskim pravilima, za proceduru odobravanja azila bila bi zadužena ta, prva država ulaska, ali su tadašnjom odlukom njemačke vlade ta pravila privremeno suspendirana. Zbog toga su i druge države, uključujući Hrvatsku, propuštale ljude preko svojih granica, dalje na zapad, prema zemljama u koje su tada većinom sirijske izbjeglice htjele otići.

Grčka zaustavlja migrante

Postupanje članica EU-a na pragu nove migrantske krize, koja se upravo počela događati na europskim granicama, sasvim je suprotno onome otprije nekoliko godina, upozorava predsjednik saborskog Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Ranko Ostojić. U jeku velikog izbjegličkog vala 2015. godine, SDP-ov saborski zastupnik bio je ministar unutarnjih poslova.

“Države tada nisu funkcionirale na ovaj način. Tada je postojao, nazovimo ga poziv iz Njemačke i određena solidarnost. Sada to više ne postoji”, kaže Ostojić za Telegram. S obzirom na tadašnju politiku otvorenih granica, države na migrantskoj ruti slale su ljude prema državama koje su bile njihovo željeno odredište. Sada takav pristup “nema šanse”, procjenjuje Ostojić.

U sprječavanju ponavljanja 2015. godine hrvatska Vlada se, očito, oslanja na to da će Grčka uspjeti zaustaviti ljude na svojim granicama. To prije nekoliko godina nije bio slučaj. “Grci su sada stali na granicu”, kazao nam je, na pitanje ima li razlike u sadašnjoj situaciji u odnosu na onu otprije nekoliko godina, u neslužbenom razgovoru izvor iz Banskih dvora. Slično je za HRT preko vikenda govorio hrvatski premijer Andrej Plenković: “Aktualna grčka vlada premijera Kiriakosa Micotakisa neće puštati migrante kojima je Turska otvorila granice da nezakonito prolaze preko grčkom teritorija, a mi ćemo im svim sredstvima pomagati u zaštiti vanjskih granica EU-a”. U međuvremenu su se, pak, pojavile uznemirujuće snimke i vijesti o postupanju na grčkoj granici.

Situacija na hrvatskoj granici

Predsjednik Zoran Milanović danas je u Beču, gdje je u službenom posjetu, ocijenio da se situacija iz 2015. godine, kada je on vodio Vladu, ne može ponoviti. “Upravo zbog onoga što smo kao Europa prošli prije nepunih pet godina i onoga što je učinjeno u međuvremenu nemoguće je da se ponovi takav izbjeglički val, naprosto je fizički nemoguće”, izjavio je, kako prenosi Hina, Milanović.

Iako je i sugovornik Telegrama iz Vlade uvjeren da se 2015. godina neće ponoviti, bivši ministar unutarnjih poslova – koji ima terenskog iskustva s izbjegličkom krizom – procjenjuje da i puno manji broj izbjeglica nego tada, za Hrvatsku može predstavljati ozbiljan problem. Razlog je, tvrdi Ostojić, baš u tome što Austrija, Njemačka i druge države više nemaju isti pristup otvorenih granica kao prije četiri i pol godine. Ljudi koji uspiju prijeći u Bugarsku i Grčku, krenut će dalje prema BiH, pa bi se Hrvatska, procjenjuje bivši ministar, mogla suočiti “s valom na svojoj granici”.

Aktualni ministar unutarnjih poslova Davor Božinović za Telegram, međutim, ističe da je trenutna situacija na granici nepromijenjena. “U ovom trenutku nema nikakvog povećanja pritiska na hrvatskoj granici niti na našoj ruti”, kazao nam je danas Božinović. Podsjeća pritom da su Grčka i Bugarska “odlučile odvraćati ilegalne migrante” te dodaje da im je “Europa u tome spremna pomoći kroz provedbu politike nove Europske komisije”.

Zapanjujuća sličnost s 2015.-om

Nova kriza, tvrde neslužbeni izvori Telegrama, pokušava se riješiti i diplomatskim aktivnostima i razgovorom s Turskom. EU se očito nada da će turski predsjednik Erdogan popustiti, odnosno da će, kao u proljeće 2016. godine, biti moguće dogovoriti (novi) kompromis s Ankarom kako bi Turska napravila zaokret u svom postupanju.

Zapanjujuće je, međutim, što izbjeglička kriza iz 2015. i ova koja se upravo dramatično razvija pred očima europske javnosti, dijele jednu za EU nimalo laskavu sličnost: Europska unija nema učinkovit, solidaran i human – zajednički odgovor. Ono što je u tome zapanjujuće jest to što su države članice imale nekoliko relativno mirnih godina (nakon 2016.) – u kojima je, zahvaljujući sporazumu s Turskom, izbjeglički val jenjao – da se dogovore. Ali su u tome spektakularno podbacile. “Situacija sliči na 2015. godinu u smislu nekoordiniranosti EU-a. Nema zajedničke politike i opet će na kraju proraditi sebičnost, svatko za sebe”, nezadovoljan je i šef saborskog Odbora za unutarnju politiku.

Spektakularna propast EU solidarnosti

U tom međuvremenu Europska unija se nije, primjerice, uspjela dogovoriti o reformi dublinskih pravila kako bi riješila problem nerazmjernog opterećenja država članica koje su, po zemljopisnoj poziciji, nužno prva točka ulaska migranata i izbjeglica na teritorij Unije pa su zato i odgovorne za proceduru azila. Nije se iskazala niti bazična europska solidarnost: pojedine države, poput Mađarske, bez ikakvih opipljivih posljedica, i dalje odbijaju sudjelovati u prihvatu tražitelja azila iz Grčke i Italije.

Unatoč tome, sada kada je kriza ponovno akutna, poziva se na zajedničko, europsko rješenje koje očito nije moguće brzopotezno pronaći. Barem ne rješenje koje bi bilo dugoročno. Odgovor na aktualnu situaciju tražit će se, pak, na izvanrednom sastanku ministara unutarnjih poslova zemalja članica koji bi se, prema neslužbenim informacijama, trebao održati u srijedu u Bruxellesu.