Analiza: Koji je zapravo razlog sve učestalijih sukoba između SAD-a i Kine?
Amerika se trudi usporiti kineski rast i spriječiti da ona doista do 2035. postane prva ekonomska sila svijeta
Nakon što je Kina odlučila zatvoriti američki konzulat u u gradu Chengdu, kao odgovor na blokiranje rada kineskog konzulata u Houstonu u Teksasu, američki Kongres ubrzao je proceduru donošenja zakona kojim bi se zabranio ulazak u SAD svim članovima Komunističke partije Kine, a njih je oko 92 milijuna. Usporedno s tim, Kongres također priprema odluku kojom bi se omogućilo uvođenje sankcija protiv čak 120 kompanija iz 12 europskih država koje su sudjelovale u izgradnji podvodnog plinovoda Sjeverni tok 2 kojim će se iz Rusije dopremati plin u Njemačku.
Cilj je svih tih mjera kazniti, izolirati te što teže politički i ekonomski raniti Kinu i Rusiju. Premda je Niels Annen, državni ministar u ministarstvu vanjskih poslova optužio SAD da se izravno upliće u njemačku i europsku suverenost, administracija predsjednika Donalda Trumpa nastavila je razrađivati sustav kaznenih mjera. Među ostalim, Washington već jača pritisak na zemlje koje održavaju bliske odnose s Pekingom. U Bruxellesu se, stoga, plaše da bi se uskoro na udaru mogle naći i druge države koje imaju razvijene političke i gospodarske odnose Kinom.
Obostrani pritisci
Među njima je i Hrvatska koja je kineskoj kompaniji dodijelila gradnju Pelješkog mosta. Doduše, Zagreb je već napravio ustupak Washingtonu jer je pristao graditi LNG terminal na Krku na koji bi trebao stizati američki ukapljeni plin, ali to ne znači da će izmaći mogućoj odmazdi. Trump računa da će se, kad je Kina u pitanju, ponoviti iranski scenarij: EU i svijet najprije će se protiviti sankcijama, ali će na kraju popustiti pod pritiskom Washingtona.
Kina također više neće moći kupovati vrhunsku američku tehnologiju, ukinut je preferencijalni trgovinski tretman za Hong Kong, što je težak udarac za ekonomiju tog grada jer su ga SAD tretirale kao izlog kapitalističke moći, pa je imao status bescarinske zone kako bi se ekonomski brže razvijao od Kine. Američki tehnološki divovi Facebook, Google i Twitter odmah su najavili prekid rada u Hong Kongu.
Nakon što je kineskom tehnološkom divu Huaweiju praktički zabranjen rad u SAD-u, London je, zbog pritiska Washingtona, raskinuo već potpisani ugovor o instaliranju kineske telekomunikacijske 5G mreže u Velikoj Britaniji. Londonski Observer objavio je kako je britanska vlada objasnila Kinezima da je do zabrane došlo zbog “geopolitičkih” razloga nakon golemog pritiska predsjednika Trumpa.
Dodatno zaoštravanje odnosa
Ovih dana pod američkim snakcijama našla se velika tehnološka kompanija TikTok i još 11 kineskih tvrtki koje kupuju i rade s američkom tehnologijom, a koje su opskrbljivale glavne međunarodne brendove kao što su Apple, Ralph Lauren, Google, HP, Tommy Hilfiger, Hugo Boss, Muji… Stavljanje na crnu listu znači da veliki svjetski brendovi vjerojatno više neće poslovati s tim kineskim tvrtkama. Sve one našle su se na udaru jer su jedan od generatora razvoja kineske ekonomije.
Unatoč tih sankcija te pandemije COVID19, kineska ekonomija prva je na svijetu počela pokazivati znakove oporavka. Bruto domaći proizvod, BDP, od travnja do lipnja porastao je za 3,2 posto, u odnosu na isto razdoblje prošle godine. U prva tri mjeseca kineski BDP pao je 6,8 posto.
Odnos između SAD-a i Kine dodatno se zaoštrio nakon dolaska dva američka nosača zrakoplova i njihove prateće flote u Južnokinesko more koje je od vitalnog značaja za kinesku ekonomiju budući da tuda prolazi najveći dio kineskog uvoza i izvoza. Američki državni tajnik Mike Pompeo izjavio je kako Kina nema pravnih osnova za svojatanje Južnokineskog mora, da nema pravo na zauzete otoke i grebene koje je pretvorila u vojne baze, riječju da ne treba gajiti iluzije da će ostvariti svoje ambicije u Južnokineskom moru.
Alarmantne vijesti
Pompeo je kazao da svijet neće dopustiti Pekingu da tretira Južnokinesko more kao svoje carstvo. Japan je odmah podržao stajališta SAD-a tvrdeći da Kina pokušava “izmijeniti status quo u Istočnokineskom i Južnokineskom moru,” optuživši Peking da je veća prijetnja svijetu od Sjeverne Koreje. Peking je, međutim, odmah odgovorio da Južnokinesko more pripada Kini “više tisuća godina.”
Američki Studijski centar na Sveučilištu Sydney u Australiji, kojega je citirao CNN, objavio je kako Kina raspolaže s “tisućama balističkih projektila, hipersoničnih krstarećih raketa i drugih protuintervencijskih sustava te s oko 300 atomskih bombi s kojima bi, u slučaju rata, mogla već na početku sukoba uništiti sve američke vojne baze i instalacije u Tihom oceanu i potpuno ih izbaciti iz upotrebe”.
U nastavku studije ističe se kako Amerikanci više nisu vodeća vojna sila u Aziji jer im je taj primat oduzela Kina. Do sličnih podataka početkom godine došao je i Pentagon potvrđujući da Kina raspolaže s više od 2.000 balističkih raketa kratkog, srednjeg i većeg dometa koje mogu pogoditi sve američke i savezničke kopnene i morske ciljeve u Aziji. Vjerojatno zbog tako alarmantnih vijesti Washington je nedavno odobrio Tajvanu kupnju 66 novih borbenih aviona F-16C/D vrijednih 8 milijardi dolara što je izazvalo bijes Pekinga.
Scenariji za ‘zaštitu Kine’
Hua Chunying, glasnogovornica kineskog ministarstva vanjskih poslova, izjavila je da prodaja američkog oružja Tajvanu narušava kineski suverenitet i njene temeljne nacionalne interese. U međuvremenu Kineski institut za međunarodne odnose u suradnji s Ministarstvom obrane i obavještajnim službama sačinio je dokument u kojemu se razrađuju brojne varijante zaštite Kine od moguće vanjske agresije.
Suočene s nevjerojatnim ekonomskim rastom Kine SAD su odlučile, ako ne potpunim zaustavljanjem, a onda barem usporavanjem čudesnog ekonomskog rasta, spriječiti da ona doista do 2035. postane prva ekonomska sila svijeta. Zbog toga se ušlo, kako je ustvrdio Rush Doshi, direktor Kineske strateške inicijative u Brookings Institute, u silaznu “ideološku spiralu” kojoj se ne vidi dno.
Kineski ministar vanjskih poslova Wang Yi ocijenio je pak kako su, zbog američkih optužbi o nepoštenoj trgovačkoj i tehnološkoj praksi te konfliktima oko Hong Konga, Tajvana i spornih teritorija u Južnokineskom moru, odnosi između dvije države na najnižoj točci od kada su dvije države 1979. ponovno uspostavile diplomatske odnose.
Procjep se produbljuje 2 godine
“Trenutna američka politika spram Kine strateški je potpuno pogrešna te je prepuna emocija i hirova i McCarthyističke bahatosti”, istakao je Wang te dodao: “Želi se prikazati kako je svaka kineska investicija politički usmjerena, da je svaki kineski student špijun i svaka inicijativa za suradnjom shema sa skrivenim namjerama”, zaključio je Wang.
Peking se nije uplašio pa je na američki izazov odgovorio promptno – najavljene su uzvratne mjere i uvođenje sankcija osobama i kompanijama koje sudjeluju u kažnjavanju Kine. Najnovija eskalacija sukoba između Kine i SAD-a nije započela prošle godine trgovinskim i carinskim ratom niti donošenjem zakona kojim je Peking ograničio dosadašnja prava građana Hong Konga. Sukob je započeo prije dvije godine kad je Washington službeno proglasio Kinu glavnim američkim strateškim neprijateljem.
Od tada se procjep između dvije velesile sve više produbljuje, da bi posljednjih tjedana došlo do kulminacije. Premda je velika većina analitičara i političkih stratega tvrdila da je, zbog povezanosti svijeta i uzajamne ovisnosti, nemoguće doći do ozbiljnijih sukoba Kine i SAD-a, najnovija eskalacija neprijateljstava, poprimila je sve karakteristike hladnog rada koji se decenijama vodio između bivšeg Sovjetskog Saveza i SAD-a.
I partneri uvučeni u sukob
Ne treba, naime, zaboraviti da posrijedi nisu samo ideološke i političke razlike, da se dvije velesile ne sukobljavaju samo oko trgovine, tehnologije, cyber napada, kibernetike ili oko korištenja umjetne inteligencije, nego da se spore oko puno važnijih stvari, a to je pitanje Tajvana te malih otoka i grebena u Južnokineskom moru koje je Kina pretvorila u pomorske vojne baze. A da je teško predvidjeti kako će se situacija razvijati pokazuje i to što su obje države počele uvlačiti u sukobe svoje saveznike i partnere.
Pa je tako, primjerice, Trumpova administracija ishodila od australske vlade da zatraži međunarodnu istragu o odgovornosti Kine za širenje virusa COVID 19. Peking je odmah reagirao te je zabranio uvoz govedine i ječma iz Australije, što je smjesta dovelo do zaoštravanja odnosa između dvije države. Peking je također najavio kako će sankcionirati američkog proizvođača vojnih zrakoplova Lockheed Martina zbog nedavne prodaje oružja Tajvanu.
Na zaprepaštenje Washingtona na Vijeću za ljudska prava Ujedinjenih naroda u Ženevi čak 53 zemlje potpisale su izjavu kojom podržavaju novi kineski zakon o sigurnosti u Hong Kongu. Samo 27 nacija, većinom članice EU, zajedno s Japanom, Australijom i Novim Zelandom, osudilo je kršenja ljudskih prava u Hong Kongu i u Xinjiangu, provinciji naseljenom muslimanskim stanovništom. Ne treba posebno isticati kako su obje strane poduzele sve kako bi dobile većinu pri glasovanju.
Strategija diplomatskog suprotstavljanja
Svjetskim medijima trenutno dominiraju pitanja zašto Kina nije bila nešto umjerenija u svojim postupcima, zašto se uvukla u najteži oružani granični sukob s Indijom od 1975., zašto je obnovila zahtjeve za povratom teritorija koji sada pripadaju planinskoj kraljevini Butanu, zašto je zaoštrila presiju nad muslimanskom manjinom u provinciji Xinjiang, zašto je donosila zakon o sigurnosti Hong Konga kad je znala da će to izazvati brojne negativne reakcije.
Dva su razloga za to. Jačanjem kineske ekonomije porasle su političke ambicije Kine te ona više ne želi bespogovorno prihvaćati američko globalno vodstvo. Dio američkih analitičara i komentatora tvrdi da je Kina, nakon što je ekonomski stala na noge, dolaskom Xi Jinpinga na čelo države i partije, ponovno počela isticati značaj komunističke ideologije i odlučujuće uloge Komunističke partije Kine. Istodobno Xi Jinping je odbacio strategiju reformističkog vođe Deng Xiaopinga koji je tvrdio da se pred neprijateljem uvijek moraju prikrivati pravi ciljevi i snaga kako bi se u miru mogla graditi velika i jaka Kina.
Umjesto toga Xi Jinping otvoreno je najavio da će do 2035. Kina postati vodeća ekonomska sila svijeta. Kina je također prihvatila strategiju Fu Yinga, bivšeg zamjenika ministra vanjskih poslova koji napisao kako se kineski diplomati moraju “čvrsto suprotstaviti riječima i djelima na međunarodnoj areni svima onima koji napadaju vodstvo kineske Komunističke partije i socijalistički sustav naše zemlje.”
Uspostava novog poretka
Osim toga Peking je ohrabren američkim povlačenjem iz svjetskih institucija te najavljenim smanjivanjem vojne prisutnosti u Njemačkoj i Južnoj Koreji, pa želi iskoristiti priliku da poveća svoj utjecaj u međunarodnim organizacijama, poput UN-a, koje Trumpova administracija stalno omalovažava. Dok Trumpova administracija više nije zainteresirana za globalizaciju, Kina želi postati ključni akter uspostave novog svjetskog poretka.
Peking s druge strane ponašanje Washingtona u odnosu prema Hong Kongu, Tajvanu, Južnokineskom moru doživljava kao izravno ugrožavanje svog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. To su vitalna pitanja nacionalne sigurnosti pa Kina neće ustuknuti ni pred najvećim prijetnjama. Osim toga Peking je svjestan da slijedi dugo razdoblje zaoštrenih odnosa s SAD-om, pa se za to dugo i dobro vojno i politički pripremio.
Neprihvatljiv ‘kineski san’
Čim je Xi Jinping počeo govoriti u supermoćnoj Kini u Washingtonu su se upalila crvena svjetla alarma. Za politički establishment Washingtona, jednako za republikance, kao i demokrate, apsolutno je neprihvatljivo da Kina izraste u vojnu i ekonomsku velesilu koja će po mnogim elementima biti ravnopravna sa SAD-om. Bijeloj kući apsolutno je neprihvatljivo da Xi Jinping ostvari “kineski san” te vrati zemlji nekadašnju moć i slavu.
Odjel za planiranje američkog State Departmenta objasnio je da veliko nadmetanje s Kinom zapravo znači “borbu sa zaista drugačijom civilizacijom i ideologijom, koju SAD do sada nisu vodile”. U studiji se zaključuje kako Kina “predstavlja jedinstven izazov jer režim u Pekingu ne pripada zapadnoj povijesti, kulturi i filozofiji” te da se Washington mora pripremti za dugoročni sukob civilizacija.
Kina kao prijetnja
Za Peking postoji još jedan problem: Kina je za SAD, ali i za Zapad, postala veliki politički i ideološki izazov jer je pokazala da kapitalizam i liberalna ekonomska politika nisu jedini sustavi koji jamče brzi ekonomski razvoj. Stoga je sada mnogima, od Japana, preko Velike Britanije i Njemačke do Australije, također u interesu obuzdati Kinu. Jednako kao u Washingtonu tako se i u Bruxellesu uspon Kine doživljava kao ozbiljna ekonomska i sigurnosna prijetnja.
Dio analitičara smatra kako je strategija predsjednika Xi Jinpinga pogrešna jer je prerano izazvala sukob sa SAD-om. Kini je, naime, potrebno još najmanje dvadesetak godina kako bi ojačala svoju ekonomiju i postigla vojnu moć da se može odlučnije suprostaviti Washington. Stoga procjenjuju kako bi bilo bolje da se Peking još neko vrijeme suzdržavao od najava da će postati super sila, da se kretao ispod radara te tako izbjegao otvorene konfrontacije.
Opasno uplitanje
S druge strane politička elita SAD-a svjesna je da se Kina može zaustaviti jedino vojnom silom, no, iskustvo s intervencijama u Siriji, Libiji, Iraku, gdje je doživljen potpuni fijasko, kao i činjenica da Kina raspolaže s najmanje 300 atomskih bojevih, upućuje da to nije nikakvo rješenje. Kinu se, dakako, mora kritizirati zbog nerazvijene demokracije i nepoštovanja demokratskih standarda, ali uplitati se u njene unutarnje odnose krajnje je opasno.
Problem je što Kina naprosto pripada civilizaciji koju Amerikanci i veliki dio Zapada ne razumije niti se trude shvatiti. Poduzimanje bilo kakvih agresivnijih vojnih postupaka prema Kini, jačanje ekonomskog i političkog pritiska, samo će još više ujediniti tu veliku zemlju te mobilizirati sve njene resurse kako bi se obranila od vanjskih utjecaja. Osim toga zaoštravanje odnosa između dvije super sile ojačat će jastrebove u obje države što će, dakako, samo ubrzati eskalaciju sukoba.