Europska pučka stranka (EPP), najveća stranačka grupacija u EU kojoj pripada i HDZ, zgurana je još malo prema istoku kontinenta. Na prijelazu prošlog desetljeća, lideri iz redova EPP-a bili su na čelu svih šest država koje su osnivale Europsku uniju. Danas, nešto više od desetljeća kasnije, izgubili su i posljednju, politički najmoćniju, upravljačku funkciju u tim zemljama, onu u Berlinu.
Prorijedili se redovi
U kratkom periodu od nekoliko tjedana, europski desni centar, reprezentiran u EPP-u, zadobio je dva ozbiljna udarca. Ostali su bez mlade političke zvijezde, Sebastiana Kurza, koji je – pritisnut istragom o trošenju proračunskog novca – odstupio s dužnosti austrijskog kancelara. Ostali su i bez Angele Merkel, koja je otišla u političku mirovinu, a njezin CDU, jedna od glavnih stranaka EPP-a, u oporbu.
Redovi europskih pučana u Europskom vijeću, tijelu koje čine šefovi država ili vlada zemalja članica EU-a, tako su se prorijedili. Stranačka grupacija koja je svojevremeno držala gotovo polovicu najviših izvršnih dužnosti u EU članicama, sada ih ima osam – u tzv. starim članicama u Beču i Ateni. Nemaju, na primjer, nijednu od pet država koje su, po BDP-u, najjače europske ekonomije.
Europski desni centar očito je oslabljen. Kakav je, u takvim političkim okolnostima, utjecaj hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Bruxellesu? I kako će se to reflektirati na premijerove ambicije za karijeru na europskoj razini – ako, naravno, takve ambicije uopće (još) ima?
Oduševljeni HDZ-ovci
Za premijerove najbliže suradnike, odgovor na prvo pitanje krajnje je jednostavan: utjecaj Andreja Plenkovića na zbivanja u Europskoj uniji nesumnjivo premašuje veličinu Hrvatske i njezinu ekonomsku snagu, i potpuno anulira činjenicu da smo najmlađa članica koja još nije uvela euro i nije ušla u Schengen. Šefu Vlade i HDZ-a, uvjeravaju javnost HDZ-ovi dužnosnici, nedostaje tek mrvica da bude najutjecajniji.
Članak se nastavlja ispod oglasa
“Premijer Andrej Plenković je jedan od najutjecajnijih članova vrha Europske unije”, kazivao je ovog ljeta njegov posebni savjetnik za vanjsku politiku Mate Granić, nakon premijerovog sudjelovanja na summitu u Ukrajini gdje je domaćine oduševio usklikom “Krim je Ukrajina” (koliko je oduševljenja bilo u širem susjedstvu, drugo je pitanje). Ni aktualni ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman nema puno dvojbi.
Mjesec dana nakon što je imenovan ministrom u Plenkovićevoj prvoj Vladi, gospodin Radman je na N1 podijelio svoje viđenje šefove pozicije u Bruxellesu: “(…) premijer, gospodin Andrej Plenković, koji je unutar Europske pučke stranke najutjecajnija osoba i najpopularniji premijer u Europi (…)”. U Europskom vijeću tada je još uvijek sjedila Angela Merkel. Na opasku novinara, Radman se malo ispravio – “jedan od najutjecajnijih”, ponovio je.
Prava mjera domoljublja
Marko Pavić, bivši ministar EU fondova, a sada saborski zastupnik HDZ-a, proljetos je, primjerice, hvalio Vladu i premijera jer su, među ostalim, “osigurali sredstva u Bruxellesu” što je, prema Paviću, jedan od načina na koji se danas potvrđuje domoljublje. “A Vlada Andreja Plenkovića je pokazala da zna dobiti sredstva i da ima kreativnost i zna ta sredstva iskoristiti”, objašnjavao je. Detaljima – da to, npr. ima veze s BDP-om po stanovniku, pa je Luksemburg na dnu, a mi na vrhu – Pavić se nije zamarao.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ni utjecaj ni domoljublje ne mjere se, doduše, na taj način. Na poziciju Hrvatske unutar EU-a, pa tako onda i onoga tko vodi zemlju, nužno utječu drugi, objektivniji čimbenici. Hrvatsku poziciju će, primjerice, učvrstiti ulazak u eurozonu i Schengen, na čemu upravo Plenković i njegovi suradnici ubrzano rade. Ključna su, osim toga, i savezništva: Danska, po veličini usporediva s Hrvatskom, dio je tzv. štedljive četvorke, neformalne skupine koja je bitno utjecala na pregovore oko proračuna i fonda za oporavak.
Tko su nam saveznici?
Hrvatska tu vrstu ciljanog interesnog partnerstva koje multiplicira utjecaj unutar EU-a dosad nije gradila. Ako, naravno, ne računamo Inicijativu tri mora – oko koje su ionako postojale određene kontroverze – ili Prijatelje kohezije, neformalnu i relativno brojnu skupinu slabije razvijenih članica EU-a koje se bore uglavnom samo za to da se ne smanjuju briselske dotacije za regionalnu i poljoprivrednu politiku. Ali, upravo u vrijeme Plenkovićeve Vlade priključili smo se i jednom konkretnijem savezu: neformalnom klubu sedam mediteranskih članica EU-a, klubu u kojem su i teškaši poput Francuske i Italije.
To ipak ne potvrđuje transcendentalni utjecaj aktualnog premijera na zbivanja u Bruxellesu, o kojem govore HDZ-ovi dužnosnici, a koji je ovoga tjedna u pitanje doveo – ili barem pokušao dovesti – predsjednik Republike. U još jednoj rundi prozivki između Zorana Milanovića i Vlade, ovoga puta oko zaključaka Vijeća EU, predsjednik je ustvrdio da se Vlada nije uspjela izboriti da njezini inicijalni prijedlozi oko BiH uđu u taj dokument. A to, dakako, ne bi baš bilo laskavo za premijera i percepciju njegovog utjecaja u EU.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Navodni ‘bijeg’ u Bruxelles
Milanovićevo viđenje situacije iz Vlade, očekivano, oštro demantiraju. Predsjednik, međutim, vrlo otvoreno dovodi u pitanje premijerovu poziciju u Bruxellesu, čak izravno govori da je njegov utjecaj “mizeran”. A onda ide i korak dalje: u više nastupa u posljednje vrijeme, pa tako i u ovom oko zaključaka Vijeća, Milanović tvrdi da Plenković namjerava karijeru nastaviti u Bruxellesu. “Plenković će zbrisati u Bruxelles ako zagusti (…), uvjeravao je neki dan.
Kada bi Milanović bio u pravu – a za svoje tvrdnje dosad nije dao nikakve konkretne argumente – situacija među europskim pučanima, barem kakva je sada, mogla bi hrvatskom premijeru doista ići na ruku.
EPP je, kako smo već spomenuli, u zapadnoj Europi značajno politički oslabljen, što za bilo kojeg dužnosnika iz redova te grupacije može biti i dobra i loša vijest. Oslabljeni pučani bi, istina, imali manji utjecaj na dijeljenje karata u europskoj politici općenito; ali u podijeli karata među pučanima konkurencija je manja.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Intrigantna zanimacija
Plenković – takav je dojam – brižljivo gradi svoj međunarodni imidž. U rujnu se, primjerice, video vezom uključio na koncert Global Citizen Live, najavivši donaciju cjepiva siromašnim zemljama. Sudjelovao je na virtualnom summitu za demokraciju koji je sazvao američki predsjednik Joe Biden. Netom prije bio je – opet – u Ukrajini, dok se ta država suočava s potencijalnom eskalacijom situacije na svojim granicama. I tako dalje.
Ali niti jednom dosad Plenković nije potvrdio da ima ambicije karijeru nastaviti na nekoj međunarodnoj, na primjer, europskoj dužnosti (o njegovom se imenu, podsjetimo, ozbiljno spekuliralo kad su se zadnji puta popunjavale vodeće dužnosti u EU). Dapače, sugovornik blizak Vladi prije nekog je vremena u jednom neslužbenom razgovoru tvrdio da je premijerova glavna ambicija pobijediti na još jednim izborima, trećima za redom, što nijednom premijeru dosad nije pošlo za rukom.
To su, međutim, tek spekulacije iz političkih kuloara začinjene pokojom usputnom opaskom predsjednika države. Ali ne treba sumnjati da će – kako vrijeme bude odmicalo, a mandat Vlade se približavao kraju – upravo ta vrsta spekulacija postati najintrigantnija zanimacija na domaćoj političkoj sceni.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Analiza: Koliki je doista Plenkovićev utjecaj u Europskoj uniji
Predsjednik Milanović ovoga je tjedna doveo u pitanje poziciju premijera u odnosima s Bruxellesom
Ako pitate premijerove najbliže suradnike, utjecaj Andreja Plenkovića na zbivanja u Europskoj uniji nesumnjivo premašuje veličinu Hrvatske i njezinu ekonomsku snagu, i potpuno anulira činjenicu da smo najmlađa članica koja još nije uvela euro i nije ušla u Schengen. Šefu Vlade, uvjeravaju javnost HDZ-ovi dužnosnici, nedostaje tek mrvica da bude najutjecajniji. No, je li zbilja tako?
Kada je ovoga tjedna Andrej Plenković stigao na sastanak na vrhu Europske unije, politička obitelj kojoj pripada hrvatski premijer bila je manja i slabija za još jednog člana. Prvi puta nakon 15 godina za stolom Europskog vijeća nije bilo Angele Merkel, ali niti njemačkih demokršćana – na mjestu njemačkog kancelara sjedio je socijaldemokrat Olaf Scholz.
Europska pučka stranka (EPP), najveća stranačka grupacija u EU kojoj pripada i HDZ, zgurana je još malo prema istoku kontinenta. Na prijelazu prošlog desetljeća, lideri iz redova EPP-a bili su na čelu svih šest država koje su osnivale Europsku uniju. Danas, nešto više od desetljeća kasnije, izgubili su i posljednju, politički najmoćniju, upravljačku funkciju u tim zemljama, onu u Berlinu.
Prorijedili se redovi
U kratkom periodu od nekoliko tjedana, europski desni centar, reprezentiran u EPP-u, zadobio je dva ozbiljna udarca. Ostali su bez mlade političke zvijezde, Sebastiana Kurza, koji je – pritisnut istragom o trošenju proračunskog novca – odstupio s dužnosti austrijskog kancelara. Ostali su i bez Angele Merkel, koja je otišla u političku mirovinu, a njezin CDU, jedna od glavnih stranaka EPP-a, u oporbu.
Redovi europskih pučana u Europskom vijeću, tijelu koje čine šefovi država ili vlada zemalja članica EU-a, tako su se prorijedili. Stranačka grupacija koja je svojevremeno držala gotovo polovicu najviših izvršnih dužnosti u EU članicama, sada ih ima osam – u tzv. starim članicama u Beču i Ateni. Nemaju, na primjer, nijednu od pet država koje su, po BDP-u, najjače europske ekonomije.
Europski desni centar očito je oslabljen. Kakav je, u takvim političkim okolnostima, utjecaj hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u Bruxellesu? I kako će se to reflektirati na premijerove ambicije za karijeru na europskoj razini – ako, naravno, takve ambicije uopće (još) ima?
Oduševljeni HDZ-ovci
Za premijerove najbliže suradnike, odgovor na prvo pitanje krajnje je jednostavan: utjecaj Andreja Plenkovića na zbivanja u Europskoj uniji nesumnjivo premašuje veličinu Hrvatske i njezinu ekonomsku snagu, i potpuno anulira činjenicu da smo najmlađa članica koja još nije uvela euro i nije ušla u Schengen. Šefu Vlade i HDZ-a, uvjeravaju javnost HDZ-ovi dužnosnici, nedostaje tek mrvica da bude najutjecajniji.
“Premijer Andrej Plenković je jedan od najutjecajnijih članova vrha Europske unije”, kazivao je ovog ljeta njegov posebni savjetnik za vanjsku politiku Mate Granić, nakon premijerovog sudjelovanja na summitu u Ukrajini gdje je domaćine oduševio usklikom “Krim je Ukrajina” (koliko je oduševljenja bilo u širem susjedstvu, drugo je pitanje). Ni aktualni ministar vanjskih poslova Gordan Grlić Radman nema puno dvojbi.
Mjesec dana nakon što je imenovan ministrom u Plenkovićevoj prvoj Vladi, gospodin Radman je na N1 podijelio svoje viđenje šefove pozicije u Bruxellesu: “(…) premijer, gospodin Andrej Plenković, koji je unutar Europske pučke stranke najutjecajnija osoba i najpopularniji premijer u Europi (…)”. U Europskom vijeću tada je još uvijek sjedila Angela Merkel. Na opasku novinara, Radman se malo ispravio – “jedan od najutjecajnijih”, ponovio je.
Prava mjera domoljublja
Marko Pavić, bivši ministar EU fondova, a sada saborski zastupnik HDZ-a, proljetos je, primjerice, hvalio Vladu i premijera jer su, među ostalim, “osigurali sredstva u Bruxellesu” što je, prema Paviću, jedan od načina na koji se danas potvrđuje domoljublje. “A Vlada Andreja Plenkovića je pokazala da zna dobiti sredstva i da ima kreativnost i zna ta sredstva iskoristiti”, objašnjavao je. Detaljima – da to, npr. ima veze s BDP-om po stanovniku, pa je Luksemburg na dnu, a mi na vrhu – Pavić se nije zamarao.
Ni utjecaj ni domoljublje ne mjere se, doduše, na taj način. Na poziciju Hrvatske unutar EU-a, pa tako onda i onoga tko vodi zemlju, nužno utječu drugi, objektivniji čimbenici. Hrvatsku poziciju će, primjerice, učvrstiti ulazak u eurozonu i Schengen, na čemu upravo Plenković i njegovi suradnici ubrzano rade. Ključna su, osim toga, i savezništva: Danska, po veličini usporediva s Hrvatskom, dio je tzv. štedljive četvorke, neformalne skupine koja je bitno utjecala na pregovore oko proračuna i fonda za oporavak.
Tko su nam saveznici?
Hrvatska tu vrstu ciljanog interesnog partnerstva koje multiplicira utjecaj unutar EU-a dosad nije gradila. Ako, naravno, ne računamo Inicijativu tri mora – oko koje su ionako postojale određene kontroverze – ili Prijatelje kohezije, neformalnu i relativno brojnu skupinu slabije razvijenih članica EU-a koje se bore uglavnom samo za to da se ne smanjuju briselske dotacije za regionalnu i poljoprivrednu politiku. Ali, upravo u vrijeme Plenkovićeve Vlade priključili smo se i jednom konkretnijem savezu: neformalnom klubu sedam mediteranskih članica EU-a, klubu u kojem su i teškaši poput Francuske i Italije.
To ipak ne potvrđuje transcendentalni utjecaj aktualnog premijera na zbivanja u Bruxellesu, o kojem govore HDZ-ovi dužnosnici, a koji je ovoga tjedna u pitanje doveo – ili barem pokušao dovesti – predsjednik Republike. U još jednoj rundi prozivki između Zorana Milanovića i Vlade, ovoga puta oko zaključaka Vijeća EU, predsjednik je ustvrdio da se Vlada nije uspjela izboriti da njezini inicijalni prijedlozi oko BiH uđu u taj dokument. A to, dakako, ne bi baš bilo laskavo za premijera i percepciju njegovog utjecaja u EU.
Navodni ‘bijeg’ u Bruxelles
Milanovićevo viđenje situacije iz Vlade, očekivano, oštro demantiraju. Predsjednik, međutim, vrlo otvoreno dovodi u pitanje premijerovu poziciju u Bruxellesu, čak izravno govori da je njegov utjecaj “mizeran”. A onda ide i korak dalje: u više nastupa u posljednje vrijeme, pa tako i u ovom oko zaključaka Vijeća, Milanović tvrdi da Plenković namjerava karijeru nastaviti u Bruxellesu. “Plenković će zbrisati u Bruxelles ako zagusti (…), uvjeravao je neki dan.
Kada bi Milanović bio u pravu – a za svoje tvrdnje dosad nije dao nikakve konkretne argumente – situacija među europskim pučanima, barem kakva je sada, mogla bi hrvatskom premijeru doista ići na ruku.
EPP je, kako smo već spomenuli, u zapadnoj Europi značajno politički oslabljen, što za bilo kojeg dužnosnika iz redova te grupacije može biti i dobra i loša vijest. Oslabljeni pučani bi, istina, imali manji utjecaj na dijeljenje karata u europskoj politici općenito; ali u podijeli karata među pučanima konkurencija je manja.
Intrigantna zanimacija
Plenković – takav je dojam – brižljivo gradi svoj međunarodni imidž. U rujnu se, primjerice, video vezom uključio na koncert Global Citizen Live, najavivši donaciju cjepiva siromašnim zemljama. Sudjelovao je na virtualnom summitu za demokraciju koji je sazvao američki predsjednik Joe Biden. Netom prije bio je – opet – u Ukrajini, dok se ta država suočava s potencijalnom eskalacijom situacije na svojim granicama. I tako dalje.
Ali niti jednom dosad Plenković nije potvrdio da ima ambicije karijeru nastaviti na nekoj međunarodnoj, na primjer, europskoj dužnosti (o njegovom se imenu, podsjetimo, ozbiljno spekuliralo kad su se zadnji puta popunjavale vodeće dužnosti u EU). Dapače, sugovornik blizak Vladi prije nekog je vremena u jednom neslužbenom razgovoru tvrdio da je premijerova glavna ambicija pobijediti na još jednim izborima, trećima za redom, što nijednom premijeru dosad nije pošlo za rukom.
To su, međutim, tek spekulacije iz političkih kuloara začinjene pokojom usputnom opaskom predsjednika države. Ali ne treba sumnjati da će – kako vrijeme bude odmicalo, a mandat Vlade se približavao kraju – upravo ta vrsta spekulacija postati najintrigantnija zanimacija na domaćoj političkoj sceni.