Analiza Muellerovog izvještaja: Sad znamo da je sve što smo čuli istina, osim urinirajućih ruskih prostitutki

U dva sveska na ukupno 448 stranica, Mueller je iznio dva glavna zaključka. Prvo, nije bilo urote s Rusima, iako su Trump i ljudi iz njegove kampanje znali za njihovu intervenciju u izbore i očekivali korist od ruskih pokušaja da pomognu Trumpu i naškode Hillary Clinton. Drugo, Mueller je pronašao i dokumentirao čak deset navrata u kojima je Trump pokušao zaustaviti istragu i time aktivno ometao pravni postupak. Specijalni tužitelj izričito navodi: “Da smo, nakon temeljite istrage, uvjereni kako predsjednik nije počinio kazneno djelo ometanja pravnog postupka, to bismo i naveli. No, nismo u stanju donijeti takav zaključak.” Mueller je ostavio Trumpa da visi na vjetru i sugerirao Kongresu da preuzme gdje je on stao – riječ “impeachment” spominje je u zaključcima izvještaja deset puta, s jasnom Muellerovom sugestijom da je to put kojim bi se potvrdilo kako “nitko nije iznad zakona”, pa ni predsjednik.

Sve što su objavljivali relevantni američki mediji, sad piše u izvješću

Kad je Mueller prije mjesec dana podnio izvještaj Billu Barru, Trumpov ministar pravosuđa zaspinao je najbolje što zna – u svom “sažetku” na četiri stranice dao je po Trumpa najpovoljniju interpretaciju Muellerovih nalaza. To je stvorilo narativ – jučer se ispostavilo: lažan – da je Trump maltene oslobođen svake krivnje i sumnje. Barr je objavio izvještaj tek nakon ozbiljnih redakcija, koje su zacrnjele neka imena, rečenice, paragrafe, čak i cijele stranice gdje se navode povjerljive informacije ili detalji istraga koje još traju. No, slika koja proizlazi iz Muellerova izvještaja različita je od Barrova spina i pokušaja da sve prikaže kao super vijest za Trumpa.

Ako ste Muellerovu istragu pratili samo usputno, ovo je njen temeljni sažetak: gotovo sve što ste u zadnje dvije godine pročitali – bilo je točno. Tko je pratio novinarski besprijekorne izvještaje u američkim medijima, koji se nisu hranili u Muellerovu uredu, potpuno zaključanom za novinare, nego su sami istraživali, prateći trag ljudi koje je Mueller ispitivao i optuživao – sve što su objavili bilo je točno. Ako ste zadnje dvije godine pratili moju kolumnu, dobili ste iste informacije koje su se jučer i službeno potvrdile. Sve što je od proljeća 2017. do jučer objavio New York Times, Washington Post, Wall Street Journal, CNN, NBC i drugi relevantni mediji – sve to danas piše u Muellerovu izvještaju kao činjenica koju su – pod prijetnjom kaznenog progona – u bezbrojnim saslušanjima istražiteljima potvrdili akteri.

Više od stotine stranica o kontaktu Trumpovih ljudi s Rusima

Jedina uočljiva iznimka je snimka Trumpa i prostitutki koje je navodno platio u Moskvi da ritualno pišaju po hotelskom krevetu gdje su bili spavali Barack i Michelle Obama, a što su ruske tajne službe navodno snimile i time ucjenjivale Trumpa. Mueller nije dao preveliku važnost toj priči – spominje je tek u fusnoti – ali ju je provjerio i po saznanjima istražitelja u njoj nema istine (zaključak je doduše zbunjujući, jer kaže da je Trump i prije izbora znao za navodnu snimku: jedan ruski poduzetnik javio je njegovu odvjetniku da je “zaustavio dostavu snimke iz Rusije”; nije mu rekao da snimka vjerojatno uopće ne postoji, što je kasnije priznao Muelleru). Sve ostalo što ste pročitali o vezama Trumpove kampanje i Rusije i o Trumpovu pokušaju da zaustavi istragu – sve je bilo točno. Sve danas stoji u izvještaju koji ne dovode u pitanje ni demokrati ni republikanci.

Ali zašto je onda Trump tvrdio da je “potpuno oslobođen svake krivnje”? Odgovor ima barem tri sloja. Prvi je taj da Trump o svemu laže bez da trepne, što već dugo znamo; on će reći da A nije A nego B, iako svi vide što je posrijedi. Važniji element objašnjenja je činjenica da je Bob Mueller letvicu za dokazivanje urote s Rusima postavio jako visoko. Čak četvrtinu svog izvještaja posvetio je dokumentiranju kontakata ljudi iz Trumpove kampanje s Rusima. To je više od stotinu stranica dokumentima i svjedočenjima potvrđenih detalja. “Istraga je ustanovila da je ruska vlada vjerovala kako će imati koristi od mogućeg izbora Donalda Trumpa za predsjednika i da je radila na ostvarenju tog ishoda, te da je Trumpova kampanja očekivala da će na izborima imati koristi od informacija koje su Rusi ukrali i objavili u svojoj operaciji”, piše u izvještaju.

Dolazak ‘predstavnika ruske vlade koja podržava izbor Trumpa’

No, Mueller potom objašnjava da bi za zaključak kako se Trumpova kampanja “urotila” s Rusima bilo potrebno naći pisani ili usmeni dogovor o suradnji, materijalni dokaz “urote” koju su sklopile dvije strane. Toga dokaza nema, iako su i Rusi i Trump vidjeli uzajamnu korist. Dakle, “collusion” je propao jer nema sporazuma o uroti, nema snimke predizbornog rukovanja Trumpa i Putina ili drugog neoborivog dokaza o kriminalnom paktu dviju angažiranih strana. Konačno, treći razlog da Trump može reći: “No collusion!” leži u ministru pravosuđa Billu Barru. Četiri tjedna javnost je znala samo za njegovu interpretaciju sadržaja Muellerova izvještaja, što je stvorilo dojam da je urota odbačena kao neosnovana, a ne kao nedokazana. Sad vidimo da je odbačena unatoč obilju dokaza o suradnji Trumpa i Rusije, i da je odbačena jer nije bilo dokaza o “sporazumu”. I tu je opet sve što ste prethodno čuli bilo – istina.

Istina je da su Donald Trump Jr., Jared Kushner i Paul Manafort usred kampanje u Trump Toweru ovdje u New Yorku primili Nataliju Veselnickaju i delegaciju Rusa koji su najavljeni kao “predstavnici ruske vlade koja podržava izbor Trumpa”, da su oni obećali “prljavštinu o Hillary Clinton”, našto je Don Jr. rekao “I love it!”. Istina je da su Don Jr. i njegov otac kasnije lagali o tom sastanku, lažno ga predstavljajući kao sastanak o “usvajanju djece iz Rusije”. Donald Trump otac tu nije samo sudjelovao u pokušaju prikrivanja, nego je njime upravljao.

Rusi su doslovno poslušali Trumpa i napali Hillary Clinton

Istina je da je Manafort redovito brifirao oligarha Olega Deripasku o stanju kampanje, a ljudima iz ruske vojnoobavještajne službe GRU davao terenski materijal i povjerljiva istraživanja javnosti koja je provodila kampanja što joj je bio na čelu. Istina je da su Trump i njegovi ljudi unaprijed znali što će izaći na WikiLeaksu, koji je služio kao produžena ruka GRU-a i objavljivao ukradene mejlove suradnika Hillary Clinton. Ovo je možda najupečatljivije saznanje iz Muellerova izvještaja: upad GRU-a u sistem demokrata počeo je 27. srpnja 2016. Toga dana Donald Trump je s press-konferencije javno pozvao Rusiju da “ako sluša, pokuša doći do 30 tisuća mejlova Hillary Clinton koji su nestali”. Pet sati kasnije – navodi Mueller – počeli su napadi hakera na server Demokratske stranke i pokušaji da ukradu privatne mejlove predsjedničke kandidatkinje i njezinih suradnika. Rusi su doslovno poslušali Trumpov poziv.

Sve što smo zadnje dvije godine čuli o ruskom uplitanju u američke izbore – bila je istina. Trumpovi ljudi znali su što Rusi rade i računali da će im to pomoći, potvrđuje Mueller. “Istraga je ustanovila brojne veze između dužnosnika Trumpove kampanje i pojedinaca povezanih s ruskom vladom. Te su veze uključivale ponude Rusa da pomognu kampanji. U nekim slučajevima kampanja ih je prihvaćala, a u drugim slučajevima ignorirala. U konačnici, istraga nije ustanovila da se kampanja koordinirala ili urotila s ruskom vladom u njenoj intervenciji u izbore”, stoji u izvještaju. Jer potpisanog ili sklopljenog sporazuma o uroti – nije bilo.

Specijalni tužitelj ne može reći da predsjednik Amerike nije kriminalac

Zato je Mueller zaključio da na temeljno pitanje koje mu je postavljeno – je li bilo urote između Trumpa i Rusije – treba odgovoriti negativno. Do takvog odgovora nije došao po drugom pitanju, koje se izrodilo iz Trumpovih postupaka tijekom same istrage i na koje se odnosi druga polovica izvještaja. Je li Trump prekršio zakon pokušavajući zaustaviti FBI i Muellera? Izvještaj jasno sugerira da jest. Specijalni tužitelj poručio je javnosti kako ne može reći da predsjednik Amerike NIJE kriminalac. To je ona rečenica: “Da smo uvjereni kako predsjednik nije počinio kazneno djelo, to bismo i naveli. No, nismo u stanju donijeti takav zaključak.”

“Predsjednikovi pokušaji da utječe na istragu većinom su bili neuspješni, ali uglavnom zato jer su ljudi oko predsjednika odbijali provoditi njegove naredbe ili ispunjavati njegove zahtjeve”, piše Mueller. Trump je godinama urlao protiv “Deep Statea” – fantomske grupe državnih dužnosnika i službenika koji navodno vladaju mimo političke volje s vrha. Mueller je dokazao da je upravo neka vrsta “Deep Statea” spasila Trumpa od zaključka da je počinio kazneno djelo ometanja istrage. I tu dolaze dva najsenzacionalnija saznanja iz Muellerova izvještaja. Prvo, 17. lipnja 2017. – mjesec dana nakon imenovanja Muellera i spoznaje da je “najebao” – Trump je za vikend nazvao kući glavnog pravnika Bijele kuće Dona McGahna i naredio mu da, zajedno sa zamjenikom ministra pravosuđa Rosensteinom, smijeni Muellera “zbog sukoba interesa”.

Niz odbijenih Trumpovih naredbi, na kraju su spasile Trumpa

McGahn je odbio naredbu jer je vjerovao da bi ta smjena bila nalik onoj iz “Masakra subotnje večeri” 1973. godine, kad je Richard Nixon u aferi Watergate smijenio specijalnog tužitelja Archibalda Coxa – ali su ljudi u zapovjednom lancu to odbili, pa je Nixon prvo smijenio ministra pravosuđa, pa njegova zamjenika, pa njegova pomoćnika, sve dok četvrti u lancu nije poslušao nalog za smjenu Coxa. McGahn nije htio ući u povijest na sličan način – odvezao se u Bijelu kuću, spakirao stvari i šefu kabineta Reinceu Priebusu najavio da podnosi ostavku jer Trump traži “čini suluda sranja”. Trump se u tom trenutku povukao. New York Times brzo je saznao za tu dramu, ali je McGahn odbio Trumpov zahtjev da je dematira.

Dva dana kasnije, Trump je pokušao smijeniti Muellera pomoću vanjskog suradnika, opet neuspješno. Doveo je u Bijelu kuću prvog šefa svoje kampanje Coreyja Lewandowskog i zatražio da on uvjeri ministra pravosuđa Jeffa Sessionsa da poništi svoje izuzeće od ruske istrage, proglasi da je “istraga nepoštena jer Trump ni za što nije kriv” te otpusti Muellera. Ovdje treba uzeti u obzir da je Lewandowski rodonačelnik filozofije “Let Trump be Trump” (Daj Trumpu da bude Trump) i da je iz kampanje bio izbačen jer su predsjednikova djeca smatrala da u Trumpu potiče najniže impulse, o čemu sam pisao baš prošlog tjedna. No, čak i taj i takav Lewandowski opstruirao je ovaj Trumpov impuls – prvo se pravio da je zaboravio što mu je predsjednik rekao, a na njegovo inzistiranje nekoliko tjedana kasnije lopticu je prebacio na pomoćnika šefa kabineta, koji opet nije napravio ništa po Trumpovu nalogu.

Između verzija Comeyja i Trumpa, Mueller vjeruje Comeyju

Ti ljudi spasili su Trumpa od odgovornosti za pokušaj ometanja pravnog postupka. To je ona rečenica: “Predsjednikovi pokušaji da utječe na istragu bili su neuspješni uglavnom zato jer su ljudi oko njega odbijali provoditi njegove naredbe”. No, taj uteg i dalje visi o Trumpovu vratu, jer je Mueller, uz ova dva, dokumentirao još osam navrata u kojima je predsjednik pokušao zaustaviti istragu. Da je bilo tko drugi, tko nije predsjednik Amerike, počinio deset pokušaja ometanja istrage, a svi ukazuju u istom smjeru – nema tužitelja koji tu osobu ne bi smjesta strpao u zatvor.

Jedan sumnjivi postupak nije važan, dva vjerojatno nisu dovoljna, tri su na rubu – ali ako netko počini deset istih prekršaja koje je tužitelj prepoznao, govori li to išta osim da je prekršitelj okorjeli kriminalac? Tu Mueller jasno definira Trumpa, iako donošenje zaključka prepušta drugima. I tu je, kao i po pitanju “collusiona”, sve što ste prije čuli – istina.

Najgori je slučaj smjene direktora FBI-a Jima Comeyja, zbog čega je Mueller uopće imenovan za specijalnog istražitelja. Izvještaj ne ostavlja sumnje oko toga što se zbilo: između verzije predsjednika Amerike i verzije bivšeg direktora FBI-a, Mueller vjeruje Comeyju, a ne Trumpu. Izvještaj specijalnog tužitelja otkrio je i neke manje važne, ali ne i manje gnjusne laži. Kad je Comey smijenjen, glasnogovornica Bijele kuće Sarah Huckabee Sanders rekla je da je Trump time “odgovorio na zahtjeve zaposlenika FBI-a koji nisu bili zadovoljni Comeyjem”, dodavši da je “razgovarala s bezbrojnim nezadovoljnim agentima FBI-a”.

Zašto bi Trump pokušavao zaustaviti istragu, ako nije kriv

Muellerov zadatak bio je da ustanovi okolnosti smjene Comeyja, pa su njegovi istražitelji pitali Saru Sanders o tim nezadovoljnicima. No, ona se sad više nije obraćala javnosti – kojoj svakodnevno laže – nego istražiteljima pod prijetnjom kaznenog progona. Priznala im je da je “nezadovoljne u FBI-u” – izmislila. Doslovno tako, izmislila ih je, i to s govornice Bijele kuće ispričala javnosti. Nije razgovarala niti s jednim nezadovoljnikom iz FBI-a, kamoli s “bezbrojnima”. “Moje objašnjenje nije bilo utemeljeno ni na čemu”, priznala je Muellerovim istražiteljima.

To je slika Trumpove Bijele kuće u malom – beskrajne i olako izrečene laži kojima se brane od izloženosti propitivanju i kritici. Trump je to dobro sažeo kad je rekao: “Najebao sam.” No, Trump nije najebao, jer Muellerova misija nije bila “fishing expedition”, kako je to Trump nazivao – to je drugo ime za potragu za bilo kojim kriminalnim djelom do kojega tužitelji dođu.

No, specijalni tužitelj se zapitao zašto bi Trump pokušavao zaustaviti istragu, ako u samom meritumu – uroti s Rusima – nije kriv. Zašto je radio sve da zaustavi istražitelje koji bi ga na kraju svejedno bili oslobodili? Trump je – obrazlaže Mueller – imao motiv da zaustaviti istragu: “Dokazi ukazuju da bi temeljita istraga FBI-a otkrila činjenice o Trumpovoj kampanji, i osobno o predsjedniku, za koje je predsjednik vjerovao da su kriminalne, da su kaznena djela, ili da bi mogle pojačati osobne ili političke sumnje u njega.”

Trumpov Ovalni ured doista je dvor Ludog kralja

Mueller je rekao svoje i danas – unatoč pokušajima Trumpove administracije da nabaci razne spinove – izvještaj može proučiti svatko tko čita engleski. Uvjerljivošću čovjeka koji do zaključaka dolazi u istražnim razgovorima pod prijetnjom kaznenog progona – gdje ili govoriš istinu, ili ideš u zatvor – Mueller je potvrdio puno pretpostavki koje smo znali otprije. Njegova slika Trumpove Bijele kuće najporaznije je svjedočanstvo o izvršnoj vlasti u najmoćnijoj zemlji koju je povijest ikad vidjela. Trumpov Ovalni ured doista je dvor Ludog kralja, gdje su dnevne regule laganje, podmetanje, nepovjerenje, dvoličnost i zaobilaženje zakona. Trump nije žrtva ljudi oko sebe, nego izvorište i glavni organizator tih zala. Dapače, odluka pojedinaca da ne pristanu na takve kriminalne i spletkarske norme upravo ga je spasila od kaznenog progona.

Muellerov izvještaj nije još jedna od knjiga o Trumpovu dvoru koje se redovito pojavljuju i odlično prodaju. Ovo je drukčije, jer je rezultat istrage profesionalnih istražitelja na čelu s bivšim direktorom FBI-a koji uživa neporeciv ugled. To je svjedočanstvo koje nije nastalo na anonimnim izvorima i naknadnoj pameti, nego na sudskim iskazima danima pod zakletvom, na dokumentima, mejlovima, SMS-ovima i bilješkama iz vremena kad su se događaji zbili i kojima su mogli pristupiti samo istražitelji. Zato je spoznaja da je Mueller potvrdio sve užase za koje smo već znali toliko bolnija i poraznija za današnju Ameriku.

Specijalni tužitelj nije ostavio nimalo sumnje oko toga što misli da se treba dalje dogoditi s Trumpom. Na kraju poglavlja o pokušajima Trumpa da zaustavi istragu i pokuša omesti pravni postupak, vratio se na činjenicu da propisi sprečavaju podizanje optužnice protiv predsjednika dok je u Bijeloj kući. U prvom poglavlju – onome o uroti s Rusima – Trumpa je oslobodio krivnje jer nije zadovoljio njegov visoki standard za dokazivanje urote. U drugom poglavlju – onome o ometanju istrage – Mueller je jasan: “Zaključak da Kongres može primijeniti zakon o ometanju pravnog postupka na protuzakonitu primjenu predsjedničkih ovlasti u skladu je s našim ustavnim sistemom i načelom da nitko nije iznad zakona.”

Postupak koji objašnjava zašto mu se ništa neće dogoditi

Iako je najveća bomba u zadnje četiri riječi koje je Mueller napisao (“nitko nije iznad zakona”), iz njegova izvještaja čitaju se i ova četiri zaključka: 1) Mueller predsjednika neće optužiti; 2) razlog za to nije u nedostatku dokaza za Trumpovu krivnju, nego u propisu koji kaže da se predsjednika ne može optužiti; 3) Trumpu treba suditi kad mu završi mandat; 4) još dok je predsjednik, Kongres treba protiv Trumpa pokrenuti politički postupak koji je ustav predvidio za takve situacije.

Taj postupak zove se “impeachment” i u današnjim okolnostima završio bi na optužnici u Zastupničkom domu (koji drže demokrati), ali bi propao u Senatu (koji drže republikanci). To vam nažalost govori sve što trebate znati o današnjoj Republikanskoj stranci, koja se svoga predsjednika ne bi odrekla čak ni ako je dokazano kršio zakon, a postoje i sumnje da je u dosluhu sa neprijateljskom stranom silom. To je sramota od koje se republikanci, kad Trump jednom prođe, vjerojatno neće oprati.

‘Trump je rak na predsjedništvu; Kongres ga mora odstraniti’

No, Muellerova jasna sugestija da daljnji postupak može biti samo impeachment stvara veliki pritisak na demokrate – tamo ionako postoji jaka baza radikalnih ljevičara koji bi Trumpa impeachali i prije Muellera; sad će njihovi pritisci osnovano ojačati. Umjerenije vodstvo stranke smatra pak da nema smisla impeachati Trumpa godinu dana pred izbore – em bi to njega pretvorilo u mučenika, em bi bilo bolje da mu otkaz daju građani, a ne članovi Kongresa. O tome ćemo još razglabati na ovim stranicama u idućim mjesecima.

Pad Richarda Nixona počeo je obratom tadašnjeg glavnog pravnika Bijele kuće Johna Deana – tadašnjeg Dona McGahna – koji je došao pred Kongres i zbog afere Watergate poručio da “postoji rak na Nixonovom predsjedništvu”. To je pokrenulo niz događaja koji su završili Nixonovom ostavkom, čime je 37. predsjednik preduhitrio impeachment u Kongresu. Nakon objave Muellerova izvještaja, Washington Post objavio je sinoć puno izravniji komentar: naslov mu je “Donald Trump je rak na predsjedništvu; Kongres ga mora odstraniti što prije”.

Zbog kiše Trump neće igrati golf za Uskrs pa možemo očekivati svašta

Težinu tom mišljenju daje autor – George Conway, jedan od najuglednijih odvjetnika u Washingtonu, republikanac i izvrstan poznavatelj američkog ustavnog prava. Ovo nije prvi put da je nastupio protiv Trumpa. Njegovim komentarima mnogi pripisuju natprosječnu težinu i rijetku sposobnost da utječe na hard-core republikance, koji ga doživljavaju kao jednog od provjereno svojih. No, Conwayevu specifičnu situaciju najviše opisuje njegovo obiteljsko stanje – supruga mu je Kellyanne Fitzpatrick Conway, savjetnica Donalda Trumpa. U tom braku leži linija podjele u današnjem Washingtonu. Dok je George Conway pisao komentar s pozivom na impeachment Trumpa, njegova supruga pokušavala je novinarima prodati priču da je Mueller “u potpunosti oslobodio Trumpa svake krivnje”. Kad se podvuče crta, George je imao puno bolji dan od Kellyanne. Sad tu spoznaju treba proširiti drugima. I potvrditi što je rekao Bob Mueller, da “nitko nije iznad zakona”, počevši od predsjednika.

P.S. Odlukom da se u helikopter na livadi Bijele kuće ukrca bez komentara novinarima, kojima inače blebeće o svemu i svačemu, Trump je sinoć otkrio da mu nije svejedno što piše u Muellerovu izvještaju i da na njega nema spreman odgovor. Sve što je tvitao u petak bilo je jako umiveno i neutralno – malo busanja u prsa i puno preskakanja problema. No, teško da će to potrajati. Za praznike će biti u svojoj rezidenciji u Mar-a-Lagu. Uskršnja vremenska prognoza za Floridu najavljuje kišu cijeli dan. Tad je Trump najnepodnošljiviji – jer bi htio igrati golf, a ne može. Čut ćemo od njega vjerojatno i više nego što smo htjeli.