Nekad je nužno odabrati stranu

Analiza rejtinga 2021.: Možemo! ide strmo prema dolje. Je li bio samo ljetna avantura?

Uspjeh u vladanju Zagrebom i kapilarno širenje po Hrvatskoj uvjet su da zeleni progresivci postanu bitan nacionalni faktor

FOTO: Pixsell

Telegramov komentator Jasmin Klarić analizira uspjeh hrvatskih stranaka, prema prosjecima potpore koju su dobivale u redovnim redovnim mjesečnim istraživanjima javnog mijenja, Cro Demoskop i Crobarometar. Jučer smo objavili Most, danas je na redu Možemo!, a zatim SDP te HDZ

Pitanje ozbiljne budućnosti stranke Možemo! (i njihovih partnera iz zeleno-lijevog bloka) je, zapravo, pitanje vjere. Jer, ako je netko iz njihovog užeg vrha nakon pobjede Tomislava Tomaševića u Zagrebu doista povjerovao tada serijskim medijskim hiperbolama o novim liderima hrvatske oporbe i uključio se u razmatranje idealne buduće hrvatske premijerke ili premijera iz redova Tomaševićeve stranke, onda im ne treba davati previše šanse u godinama i izazovima koji slijede. Možemo! je, naime, već danas u situaciji u kojoj je sasvim legitimna priča ona o njihovom političkom – nestanku.

Anketne brojke u 2021. godini neće, jasno, sugerirati baš toliku dramu. Ni blizu. Ali, ono što je u svim ispitivanjima javnog mnijenja najpouzdanija stvar – strelica biračkog povjerenja, posljednjih mjeseci strmo je uperena prema dole.

Pitanje pada

Tomašević i ekipa su, pritom, i dalje na visokih, zapravo za tako mlad politički pokret ogromnih 11,5 posto. Postotak iz prosinca je, pritom, sasvim solidno viši od onog s kojim su počeli godinu (devet posto u siječnju). Ali, još u srpnju je u anketama Možemo! biralo čak 15,9 posto građana. Što znači da je upravo u toku brzinski pad, a točka na kojoj će on prestati – ako prestane! – kazat će puno o tome što će zeleni progresivci moći još kazati u domaćoj politici.

Dogodi li se da se crvena strelica koja označava pad rejting barem izravna na nekih sedam-osam posto, to će biti solidna osnova na kojoj će se, bez previše straha od agonije izbornog praga, moći graditi neka pozitivna priča pred sljedeće izbore. Na kojima će zeleno-lijevi blok, onda, biti važan, a možda i ključan (ovisno o kretanju rejtinga HDZ-a i SDP-a) faktor.

Ptice i lišće

Odgovor na pitanje hoće li se to doista i dogoditi, odnosno, hoće li Tomašević i ekipa na nacionalnoj razini predstavljati ne samo, kao sad, kvalitetan dodatak saborskim raspravama, već i snagu koju neće biti lako zaobići, nalazi se uglavnom u – Zagrebu. Politička pozornica prezaduženog i zapuštenog glavnog grada je glavna prednost, ali i opasnost za budućnost hrvatskih progresivaca.

Prvih pola godine mandata je i inače nedovoljno da se ozbiljno procijeni nečiji rad, a pogotovo to nije dovoljno u gradu u kojem su se interesne mreže plele puna dva desetljeća i koje su nove ljude dočekale krajnje neprijateljski. Zaboga, gradsku vlast se odjednom krenulo kriviti i za to što ptice vrše veliku nuždu po spomenicima i što lišće ujesen pada s drveća.

Kontrola tek na proljeće

Činjenica je, ipak, da je Tomašević u prvom pokušaju ozbiljno posrnuo na jednom od najvažnijih pitanja – vođenju zagrebačkog Holdinga, jer se ekspresno i javno razišao s ljudima koje je postavio na čelo ključne gradske firme, Nikolom Vukovićem i Antom Samodolom. Što, uz neugaslu sumnju u poslovičnu sporost u donošenju odluka, ne djeluje baš kao presjajna najava za naredne tri i pol godine.

No, dečki i cure u gradu ipak tek preuzimaju uzde, a zahvaljujući briljantnim zakonskim rješenjima po kojima gradonačelnik ne može birati svoje pročelnike nego sve mora ići javnim natječajima, punu kontrolu nad gradom neće ni imati prije proljeća.

Hype kontra stvarnosti

Osim Zagreba, za relevantnost, a možda i sam opstanak stranke bit će njeno ozbiljnije širenje po Hrvatskoj. Naime, zbog svog hypea oko njihovih svibanjskih rezultata na lokalnim izborima, u sto i drugom planu ostala je kruta činjenica da su od ukupno 148 gradova i županija imali svoje kandidate u samo 13 sredina.

S takvom kapilarnom raširenošću – taman da Tomašević krene u Zagrebu hodati po vodi (i to ne onoj koja iscuri iz puknutih cijevi) i taman da Sandra Benčić i ostali redovno oduševljavaju javnost i čupaju živce Jandrokoviću i Plenkoviću u Saboru – nije moguće postati doista bitan politički faktor na nacionalnoj sceni. Naučio je to, uostalom, na teži način, i nesuđeni “gradonačelnik Hrvatske”, pokojni Milan Bandić.

P.S. Postoci koji se navode u tekstu su mjesečni prosjeci potpore stranaka u dva redovna istraživanja javnog mnijenja, Cro Demoskop Promocije plus i Crobarometar agencije Ipsos.