Njujorška podzemna željeznica simbol je neuništive snage ove metropole, potvrda pjesničke vizije “grada koji nikad ne spava” i stvarni razlog zbog kojeg u New Yorku rijetko tko posjeduje automobil – nema scenarija u normalna doba u kojem biste od točke A do točke B došli brže autom nego podzemnom. Otkad je krenuo, uvijek se možete osoniti na njujorški subway da će vas odvesti kamo želite u bilo koje doba dana ili noći – subway je jedina podzemna u Americi, i jedna od rijetkih na svijetu, koja vozi 24 sata dnevno. Koronavirus je i to promijenio. Prvi put u povijesti je – stao.
Grad u kojem živim najgore je žarište Covida-19 na svijetu, ali je konačno u silaznoj putanji i svakog dana bilježi manje mrtvih i novooboljelih. Guverner Andrew Cuomo naredio je da se svaki vagon podzemne temeljito dezinficira svake noći, kako bi radnici u temeljnim djelatnostima – medicinske sestre, liječnice, prodavačice, čistačice, dostavljačice – mogle bez straha ujutro ući u podzemnu i odvesti se na posao bez da se zaraze.
To je kompleksan pothvat, čak i za grad ovakve veličine i bogatstva, jer uključuje teška pitanja – kako pomoći beskućnicima, koji subway koriste kao zamjenski dom – ali je i fizički zahtjevan: netko treba ući u svaki vagon i dezinficirati svaku dršku i klupu, a to zahtijeva vrijeme. Zato je subway prvi put u povijesti stao – prošle noći od jedan do pet ujutro nije bilo vlakova, jer su ih marljivi ljudi u hazmat odijelima čistili sredstvima za dezinfekciju.
New York je daleko od povratka na staro
Iz moje perspektive to je dodalo novi zastrašujući element životu na Manhattanu u vrijeme pandemije – potpunu tišinu. Već iza ponoći na ulicama je nastupio takav muk kakav u ovom gradu ne pamtim, osim možda u noćima s teškim snijegom, kad ljudi ne hodaju ako ne moraju, a auti možda voze ali ih u snijegu ne čujete. Današnja noćna tišina daleko je od idilične – ulice su puste u proljetnim uvjetima, na plus 17 Celzija, a jedini auti koji voze su kola hitne pomoći sa svojim zlogukim sirenama. Tako izgleda kasni dio početne faze koronavirusa na Manhattanu. Grad svjedoči nevjerojatnu snagu – od pljeskanja medicinarima na prozorima svaku večer u sedam do bezbroj Zoom koncerata i drugih online aktivnosti koje dižu raspoloženje.
No, ovo je i dalje grad koji svakog dana gubi nekoliko stotina ljudi u pošasti. Oni bi bili s nama još godinama da se pandemija nije dogodila – prisilim se prisjetiti svaku večer kad na prozoru plješćem snazi medicinarima, i onima koji je pandemija odnijela. Javni prijevoz u New Yorku nakratko se zaustavio 2011. u uraganu Irene i iduće godine za superoluju Sandy, ali to su bili kratki prekidi. Prekonoćno zaustavljanje subwaya “do daljnjeg” stvar je koja se nije prije dogodila. Znak je to da se s koronavirusom ne nosi lako ni “svjetska prijestolnica” – najvažnije financijsko, kulturno i poslovno središte, grad s najvećim brojem kazališta i stranih diplomatskih predstavništava na svijetu. Iako krivulje broja umrlih i zaraženih konačno idu prema dolje, New York je daleko od povratka na staro.
Kad izađete na ulicu, shvatite da više ništa nije “normalno” – oko vas je gomila ljudi s maskama na licu, kao da ste ušetali na set filma “Purge” (srećom nitko ne nosi oružje). Ništa nije normalno, jer kad subway ne vozi cijelu noć, ništa ni ne može biti normalno. U svijetu prije koronavirusa, rijetke su bile stvari na koje se možete sigurno osloniti: njujorški subway, vrijednost dolara, njemačka industrija i hrvatska svađa oko Bleiburga. Sad više nije sigurno ni bi li Warriorsi uspjeli subwayem doći iz Bronxa do Coney Islanda, da se njihova Anabaza dogodila u vrijeme korone. Ukratko, epidemija je toliko promijenila Ameriku da više ništa nije sigurno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Zašto je Trump raspustio Krizni stožer
Kako se onda u to uklapa najava da će predsjednik Donald Trump do kraja mjeseca – dakle usred pandemije – raspustiti krizni stožer Bijele kuće za borbu protiv koronavirusa? Riječ je o politici, kao što i treba biti – političari su tu da donose odluke, po potrebi snose posljedice za njih ili u nekim slučajevima pokupe slavu. No, kao i inače s Trumpom, tu postoji kvaka: ovo je još jedna odluka koju je donio gledajući interes – ne javnosti, nego svoju političku korist.
Stvar je skandaloznija jer je se zbiva usred najgore krize koja je pogodila Sjedinjene Države i svijet još od Drugog svjetskog rata; ali obrazac je isti, motivi poznati iz brojnih sličnih odluka zadnje tri i pol godine, a rješenja – već sad se može prognozirati – štetna i porazna ne samo po Amerikance, nego i po samoga Trumpa. No, on još ne želi vidjeti da svoju lošu situaciju zapravo čini još gorom. Krizni stožer Bijele kuće raspušta se zato što više ne služi glavnom cilju koji mu je Trump bio namijenio, a to je da bude zamjenska platforma za njegovu predizbornu kampanju.
Kad je Covid-19 pogodio svijet, većini svjetskih lidera značajno je skočila popularnost, što je takozvano okupljanje oko barjaka, fenomen dobro poznat politolozima. U strahu od nepoznatog, javnost instinktivno počne iskazivati više povjerenja u svoje vođe, prirodno očekujući od njih da preuzmu odgovornost u kriznom razdoblju. No, dok je popularnost Angele Merkel, Borisa Johnsona ili Emmanuela Macrona skočila i za 10 do 15 postotnih poena, Trump je slabo prošao, s jedva dva-tri poena boljom ocjenom građana nego prije pandemije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Brifinzi stožera postali su predizborni skupovi
Ipak, mnogi su vjerovali da će se predsjednik voditi geslom “Ne dopusti da dobra kriza – propadne” pa da će je iskoristiti za jačanje rejtinga i nametanje sebe kao lidera ustrašene nacije. Kako je sva politika gurnuta u drugi plan, mnogi demokrati bojali su se novog scenarija: svakog popodneva oko šest sati, Trump bi došao za govornicu Bijele kuće s članovima kriznog stožera i sat vremena, često i dva sata, govorio o epidemiji i o svemu i svačemu drugome.
Brifinge su uživo prenosile sve američke televizije i Trump je doista bio u ogromnoj prednosti pred demokratskim kandidatom Joeom Bidenom – i pred bilo kim drugim, osim možda njujorškog guvernera Andrewa Cuoma – jer dobiti tjedno 10 do 15 sati programa uživo na svim televizijama nije mala stvar ako za par mjeseci idete na nove izbore. Brifinzi stožera pomalo su se počeli pretvarati u predizborne skupove – što je Trump i sam priznao – gdje predsjednik napada dežurnog neprijatelja, od novinara, demokrata, Kine, Svjetske zdravstvene organizacije, guvernera pojedinih saveznih država pa do članova vlastite administracije koji bi se usudili reći nešto što se Trumpu ne sviđa.
No, Trump je uspješno pretvorio krizni stožer u sredstvo svog političkog opstanka – sve oko njega upućivalo je da su mu izgledi za reizbor u studenome minimalni: njegova je administracija pandemiju prvo ignorirala, a onda je dočekala potpuno nespremna; u rasponu od nekoliko tjedana američka ekonomija srušila se u razmjerima usporedivim samo s Velikom depresijom 1930-ih, nezaposlenost je skočila na 30 milijuna ljudi i najgore – i najvažnije – od Covida-19 umrlo je nekoliko desetaka tisuća Amerikanaca. U jedva dva mjeseca Amerika je izgubila više ljudi nego u deset godina ratovanja u Vijetnamu. Jedina svijetla točka bila je činjenica da Trump svakog dana od šest do osam i dalje vodi glavnu riječ, na brifinzima koji su sve manje govorili o koronavirusu, a sve više o Trumpovoj omiljenoj temi – njemu samome.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Sugestije o UV svjetlu i ubrizgavanju dezinficijensa
Trump ne bi bio Trump da i tu prigodu nije upropastio, svojom specifičnom kombinacijom ignorancije i arogancije. Već i prije kobnog zadnjeg brifinga prošlog tjedna, glasovi iz Republikanske stranke počeli su upozoravati da Trumpov svađalački ton nije koristan ni njegovim ni stranačkim interesima na jesenskim izborima. Govorili su mu kako nije točno da samo Andrew Cuomo i demokratski guverneri znaju dobro hendlati krizu, ukazujući na trojicu republikanaca koji su svojom sposobnošću iskočili u prvi plan – guvernera Ohija, konzervativnog republikanca Mikea DeWinea, guvernera Marylanda, umjerenog republikanca Larryja Hogana i guvernera Massachusettsa, liberalnog republikanca Charlieja Bakera.
Svoj trojici popularnost je značajno skočila u vrijeme pandemije jer su dobro radili svoj posao i jer javne nastupe nisu koristili za svađu i prebacivanje odgovornosti. Trumpov odgovor bio je – napad na DeWinea, Hogana i Bakera; on jednostavno ne trpi da je netko bolji, makar bio saveznik i makar on sam ne znao ništa o problemu koji glumi da pokušava riješiti. To još nije bio kraj stožera Bijele kuće. On je došao nakon Trumpove sugestije da se koronavirus može izliječiti “ubrizgavanjem sredstva za čišćenje u pluća” i osvjetljivanjem tijela “snažnim svjetlom, preko kože ili s neke druge strane, iznutra”. Ništa što je izgovorio u zadnje četiri godine – a konkurencija je opasna – nije poljuljalo povjerenje i najzadrtijih pristaša u Trumpa kao tih nekoliko rečenica. Američki građani i svjetska javnost sažeto su se osvjedočili onome što pažljivi promatrači i čitatelji ove kolumne znaju od prvog dana: Trump je opasna, opasna budala.
Republikanci su ga upozorili da se igra s drugim mandatom
Broj poziva linijama za pomoć pri trovanju skočio je nakon Trumpova komentara, a proizvođač američke verzije Domestosa objavio je priopćenje u kojem upozorava da “proizvod ni u kojim okolnostima ne treba unositi u organizam”. Tko je pratio, zna da ovo nije prva sumanuta Trumpova ideja – on je svojedobno predložio da se putanja uragana nad Atlantikom skrene bacanjem atomske bombe, tvrdio je da vjetrenjače za proizvodnju struje “izazivaju rak” i da su klimatske promjene “kineska podvala”. Razlika između tih komentara i “terapije Domestosom” je u – publici. Sam Trump se tijekom krize u više navrata – potpuno neprimjereno trenutku u kojem tisuće ljudi umiru – javno hvalio rejtinzima svojih popodnevnih brifinga. Oni su doista visoki – “poput finala Bachelora”, kako je nekoliko puta ponovio.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Problem koji Amerika ovdje ima nije samo činjenica da je predsjednik potpuno lišen empatije – dapače ozbiljni sociopat koji ne zna ni glumiti da ga je pogodilo tuđe stradanje. Problem je da njegovo neznanje i samouvjerena bahatost druge tjeraju u smrt, a najgoru katastrofu u američkoj povijesti čine još nepodnošljivijom. Saznat ćemo jednog dana što su rekla istraživanja javnosti koja Republikanska stranka cijelo vrijeme provodi. Ali i prije toga znamo s kakvim je gnušanjem i podsmijehom javnost primila Trumpovu sugestiju o “terapiji Domestosom”.
Republikanci su Trumpu poručili da više nije u pitanju samo njegov izbor u drugi mandat, nego i budućnost njihove većine u Senatu. Više u igri nisu samo Maine, Arizona i Kolorado, nego odjednom i Sjeverna Karolina, Montana, Georgia – predsjednik koji tone u istraživanjima javnosti za sobom vuče najugroženije senatore, pa se u studenom Amerika možda probudi s predsjednikom Bidenom i demokratskom većinom u oba doma Kongresa. Tu je Trump stao. Svjestan valjda da se ne može kontrolirati da ponovno ne kaže nešto zastrašujuće, ukinuo je popodnevne brifinge kriznog stožera za borbu protiv koronavirusa.
Izbori u studenom bit će obilježeni pandemijom
Nedugo potom priznao je i koja je bila svrha tog tijela – ne da naciju vodi kroz užasnu krizu, nego da njemu pruži priliku za političku propagandu. Ako Trump ne može koristiti brifinge stožera kao zamjenu za svoje političke skupove, onda ni krizni stožer nije potreban. To je – ne treba objašnjavati – potpuno krivo iz niza razloga, ali Trumpa tu nitko ne može zaustaviti. Amerika će na vrhuncu krize – ili preciznije na početku vrhunca krize – raspustiti tijelo stručnjaka koji pokušavaju obuzdati pandemiju i u kojem sjede neki od najboljih epidemiologa na svijetu: artikulirani i razumni šef Nacionalnog instituta za zarazne bolesti dr. Tony Fauci našao je u Americi opće odobravanje javnosti slično slavi kakvu je u Hrvatskoj stekao ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, za Trumpa je to sve “side-show”: ako on ne može biti zvijezda brifinga stožera, onda stožer ne treba ni postojati. Netko je rekao kako je jako američki to da su se ljudi zasitili epidemije, pa su usred krize “odlučili” da je ona zapravo prošla – ali to dolazi s vrha i i tu Trump pokušava osvojiti novu publiku. Predsjednika su brifirali o ekonomskim posljedicama i rekli mu da oporavak neće ići brzo kao što se on nadao, čak i da koronavirus sutra potpuno nestane. Izbori u studenom – a to je jedino što Trumpa zanima – bit će obilježeni pandemijom i njenim katastrofalnim ekonomskim posljedicama.
U tom svjetlu, ukidanjem stožera za borbu protiv Covida-19 Trump se pokušava svrstati na stranu onih koji su “htjeli pokrenuti ekonomiju, ali zli demokrati to nisu dopustili”. No, stvarnost je takva da – što god da napravi – dok se bolest ne suzbije i dok ne budemo imali načina da to znamo i kontroliramo, testovima kojih ni danas nema dovoljno – ekonomija se neće vratiti u normalu. Trump maše rukama nadajući se da će pridobiti najpogođenije ekonomskim posljedicama. To se zasad dobro poklapa s demografijom njegovih pristaša u ruralnim dijelovima, koji su od Covida-19 stradali znatno manje nego visokonapučene urbane sredine koje glasaju za demokrate.
Trump ne može preživjeti tihi pomor ruralne Amerike
No, Trumpu bi se ta računica mogla obiti o glavu. Koronavirus je najgore poharao New York i druge urbane centre, ali mi i dalje ne znamo kako će se bolest dalje razvijati. Upravo primjer države New York sugerira da bi naprasno “otvaranje ekonomije” moglo imati kobni učinak. Osim grada New Yorka i tri druga grada, država New York je prilično ruralno područje – “U većini naših općina ima više krava, nego ljudi”, kaže guverner Cuomo.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pa svejedno, koronavirus je poharao svaku od tih općina – urbanu i ruralnu – i ubrao danak u ljudskim životima. Ako popuštanje javnozdravstvenih mjera, u čemu je Trump glavni zagovornik, dovede do tihog pomora ruralne Amerike, to bi moglo imati katastrofalne posljedice u broju smrtnih slučajeva, ali u padu njegova rejtinga kod Trumpova najpouzdanijeg demografskog sloja – bijelih Amerikanaca bez fakulteta.
Dapače, to bi se moglo dogoditi dovoljno “ispod radara” da nacionalne televizije ne izvještavaju svaki dan, ali dovoljno stvarno da se ruralna Amerika zapita je li njen šampion Trump razmišljao o svom ili o njihovom interesu kad je sugerirao da je pandemija prošla. Ishod ćemo znati u studenom, a najveća tragedija bit će to da je Trump svojom arogancijom i ignorancijom usmrtio one koji bi inače bili glasali za njega.
Analiza: Stvarne posljedice raspuštanja stožera i naglog otvaranja Amerike
Telegramov dopisnik iz New Yorka Đivo Đurović analizira posljednje poteze američkog predsjednika
Krizni stožer Bijele kuće raspušta se zato što više ne služi glavnom cilju koji mu je Trump bio namijenio, a to je da bude zamjenska platforma za njegovu predizbornu kampanju
Njujorška podzemna željeznica simbol je neuništive snage ove metropole, potvrda pjesničke vizije “grada koji nikad ne spava” i stvarni razlog zbog kojeg u New Yorku rijetko tko posjeduje automobil – nema scenarija u normalna doba u kojem biste od točke A do točke B došli brže autom nego podzemnom. Otkad je krenuo, uvijek se možete osoniti na njujorški subway da će vas odvesti kamo želite u bilo koje doba dana ili noći – subway je jedina podzemna u Americi, i jedna od rijetkih na svijetu, koja vozi 24 sata dnevno. Koronavirus je i to promijenio. Prvi put u povijesti je – stao.
Grad u kojem živim najgore je žarište Covida-19 na svijetu, ali je konačno u silaznoj putanji i svakog dana bilježi manje mrtvih i novooboljelih. Guverner Andrew Cuomo naredio je da se svaki vagon podzemne temeljito dezinficira svake noći, kako bi radnici u temeljnim djelatnostima – medicinske sestre, liječnice, prodavačice, čistačice, dostavljačice – mogle bez straha ujutro ući u podzemnu i odvesti se na posao bez da se zaraze.
To je kompleksan pothvat, čak i za grad ovakve veličine i bogatstva, jer uključuje teška pitanja – kako pomoći beskućnicima, koji subway koriste kao zamjenski dom – ali je i fizički zahtjevan: netko treba ući u svaki vagon i dezinficirati svaku dršku i klupu, a to zahtijeva vrijeme. Zato je subway prvi put u povijesti stao – prošle noći od jedan do pet ujutro nije bilo vlakova, jer su ih marljivi ljudi u hazmat odijelima čistili sredstvima za dezinfekciju.
New York je daleko od povratka na staro
Iz moje perspektive to je dodalo novi zastrašujući element životu na Manhattanu u vrijeme pandemije – potpunu tišinu. Već iza ponoći na ulicama je nastupio takav muk kakav u ovom gradu ne pamtim, osim možda u noćima s teškim snijegom, kad ljudi ne hodaju ako ne moraju, a auti možda voze ali ih u snijegu ne čujete. Današnja noćna tišina daleko je od idilične – ulice su puste u proljetnim uvjetima, na plus 17 Celzija, a jedini auti koji voze su kola hitne pomoći sa svojim zlogukim sirenama. Tako izgleda kasni dio početne faze koronavirusa na Manhattanu. Grad svjedoči nevjerojatnu snagu – od pljeskanja medicinarima na prozorima svaku večer u sedam do bezbroj Zoom koncerata i drugih online aktivnosti koje dižu raspoloženje.
No, ovo je i dalje grad koji svakog dana gubi nekoliko stotina ljudi u pošasti. Oni bi bili s nama još godinama da se pandemija nije dogodila – prisilim se prisjetiti svaku večer kad na prozoru plješćem snazi medicinarima, i onima koji je pandemija odnijela. Javni prijevoz u New Yorku nakratko se zaustavio 2011. u uraganu Irene i iduće godine za superoluju Sandy, ali to su bili kratki prekidi. Prekonoćno zaustavljanje subwaya “do daljnjeg” stvar je koja se nije prije dogodila. Znak je to da se s koronavirusom ne nosi lako ni “svjetska prijestolnica” – najvažnije financijsko, kulturno i poslovno središte, grad s najvećim brojem kazališta i stranih diplomatskih predstavništava na svijetu. Iako krivulje broja umrlih i zaraženih konačno idu prema dolje, New York je daleko od povratka na staro.
Kad izađete na ulicu, shvatite da više ništa nije “normalno” – oko vas je gomila ljudi s maskama na licu, kao da ste ušetali na set filma “Purge” (srećom nitko ne nosi oružje). Ništa nije normalno, jer kad subway ne vozi cijelu noć, ništa ni ne može biti normalno. U svijetu prije koronavirusa, rijetke su bile stvari na koje se možete sigurno osloniti: njujorški subway, vrijednost dolara, njemačka industrija i hrvatska svađa oko Bleiburga. Sad više nije sigurno ni bi li Warriorsi uspjeli subwayem doći iz Bronxa do Coney Islanda, da se njihova Anabaza dogodila u vrijeme korone. Ukratko, epidemija je toliko promijenila Ameriku da više ništa nije sigurno.
Zašto je Trump raspustio Krizni stožer
Kako se onda u to uklapa najava da će predsjednik Donald Trump do kraja mjeseca – dakle usred pandemije – raspustiti krizni stožer Bijele kuće za borbu protiv koronavirusa? Riječ je o politici, kao što i treba biti – političari su tu da donose odluke, po potrebi snose posljedice za njih ili u nekim slučajevima pokupe slavu. No, kao i inače s Trumpom, tu postoji kvaka: ovo je još jedna odluka koju je donio gledajući interes – ne javnosti, nego svoju političku korist.
Stvar je skandaloznija jer je se zbiva usred najgore krize koja je pogodila Sjedinjene Države i svijet još od Drugog svjetskog rata; ali obrazac je isti, motivi poznati iz brojnih sličnih odluka zadnje tri i pol godine, a rješenja – već sad se može prognozirati – štetna i porazna ne samo po Amerikance, nego i po samoga Trumpa. No, on još ne želi vidjeti da svoju lošu situaciju zapravo čini još gorom. Krizni stožer Bijele kuće raspušta se zato što više ne služi glavnom cilju koji mu je Trump bio namijenio, a to je da bude zamjenska platforma za njegovu predizbornu kampanju.
Kad je Covid-19 pogodio svijet, većini svjetskih lidera značajno je skočila popularnost, što je takozvano okupljanje oko barjaka, fenomen dobro poznat politolozima. U strahu od nepoznatog, javnost instinktivno počne iskazivati više povjerenja u svoje vođe, prirodno očekujući od njih da preuzmu odgovornost u kriznom razdoblju. No, dok je popularnost Angele Merkel, Borisa Johnsona ili Emmanuela Macrona skočila i za 10 do 15 postotnih poena, Trump je slabo prošao, s jedva dva-tri poena boljom ocjenom građana nego prije pandemije.
Brifinzi stožera postali su predizborni skupovi
Ipak, mnogi su vjerovali da će se predsjednik voditi geslom “Ne dopusti da dobra kriza – propadne” pa da će je iskoristiti za jačanje rejtinga i nametanje sebe kao lidera ustrašene nacije. Kako je sva politika gurnuta u drugi plan, mnogi demokrati bojali su se novog scenarija: svakog popodneva oko šest sati, Trump bi došao za govornicu Bijele kuće s članovima kriznog stožera i sat vremena, često i dva sata, govorio o epidemiji i o svemu i svačemu drugome.
Brifinge su uživo prenosile sve američke televizije i Trump je doista bio u ogromnoj prednosti pred demokratskim kandidatom Joeom Bidenom – i pred bilo kim drugim, osim možda njujorškog guvernera Andrewa Cuoma – jer dobiti tjedno 10 do 15 sati programa uživo na svim televizijama nije mala stvar ako za par mjeseci idete na nove izbore. Brifinzi stožera pomalo su se počeli pretvarati u predizborne skupove – što je Trump i sam priznao – gdje predsjednik napada dežurnog neprijatelja, od novinara, demokrata, Kine, Svjetske zdravstvene organizacije, guvernera pojedinih saveznih država pa do članova vlastite administracije koji bi se usudili reći nešto što se Trumpu ne sviđa.
No, Trump je uspješno pretvorio krizni stožer u sredstvo svog političkog opstanka – sve oko njega upućivalo je da su mu izgledi za reizbor u studenome minimalni: njegova je administracija pandemiju prvo ignorirala, a onda je dočekala potpuno nespremna; u rasponu od nekoliko tjedana američka ekonomija srušila se u razmjerima usporedivim samo s Velikom depresijom 1930-ih, nezaposlenost je skočila na 30 milijuna ljudi i najgore – i najvažnije – od Covida-19 umrlo je nekoliko desetaka tisuća Amerikanaca. U jedva dva mjeseca Amerika je izgubila više ljudi nego u deset godina ratovanja u Vijetnamu. Jedina svijetla točka bila je činjenica da Trump svakog dana od šest do osam i dalje vodi glavnu riječ, na brifinzima koji su sve manje govorili o koronavirusu, a sve više o Trumpovoj omiljenoj temi – njemu samome.
Sugestije o UV svjetlu i ubrizgavanju dezinficijensa
Trump ne bi bio Trump da i tu prigodu nije upropastio, svojom specifičnom kombinacijom ignorancije i arogancije. Već i prije kobnog zadnjeg brifinga prošlog tjedna, glasovi iz Republikanske stranke počeli su upozoravati da Trumpov svađalački ton nije koristan ni njegovim ni stranačkim interesima na jesenskim izborima. Govorili su mu kako nije točno da samo Andrew Cuomo i demokratski guverneri znaju dobro hendlati krizu, ukazujući na trojicu republikanaca koji su svojom sposobnošću iskočili u prvi plan – guvernera Ohija, konzervativnog republikanca Mikea DeWinea, guvernera Marylanda, umjerenog republikanca Larryja Hogana i guvernera Massachusettsa, liberalnog republikanca Charlieja Bakera.
Svoj trojici popularnost je značajno skočila u vrijeme pandemije jer su dobro radili svoj posao i jer javne nastupe nisu koristili za svađu i prebacivanje odgovornosti. Trumpov odgovor bio je – napad na DeWinea, Hogana i Bakera; on jednostavno ne trpi da je netko bolji, makar bio saveznik i makar on sam ne znao ništa o problemu koji glumi da pokušava riješiti. To još nije bio kraj stožera Bijele kuće. On je došao nakon Trumpove sugestije da se koronavirus može izliječiti “ubrizgavanjem sredstva za čišćenje u pluća” i osvjetljivanjem tijela “snažnim svjetlom, preko kože ili s neke druge strane, iznutra”. Ništa što je izgovorio u zadnje četiri godine – a konkurencija je opasna – nije poljuljalo povjerenje i najzadrtijih pristaša u Trumpa kao tih nekoliko rečenica. Američki građani i svjetska javnost sažeto su se osvjedočili onome što pažljivi promatrači i čitatelji ove kolumne znaju od prvog dana: Trump je opasna, opasna budala.
Republikanci su ga upozorili da se igra s drugim mandatom
Broj poziva linijama za pomoć pri trovanju skočio je nakon Trumpova komentara, a proizvođač američke verzije Domestosa objavio je priopćenje u kojem upozorava da “proizvod ni u kojim okolnostima ne treba unositi u organizam”. Tko je pratio, zna da ovo nije prva sumanuta Trumpova ideja – on je svojedobno predložio da se putanja uragana nad Atlantikom skrene bacanjem atomske bombe, tvrdio je da vjetrenjače za proizvodnju struje “izazivaju rak” i da su klimatske promjene “kineska podvala”. Razlika između tih komentara i “terapije Domestosom” je u – publici. Sam Trump se tijekom krize u više navrata – potpuno neprimjereno trenutku u kojem tisuće ljudi umiru – javno hvalio rejtinzima svojih popodnevnih brifinga. Oni su doista visoki – “poput finala Bachelora”, kako je nekoliko puta ponovio.
Problem koji Amerika ovdje ima nije samo činjenica da je predsjednik potpuno lišen empatije – dapače ozbiljni sociopat koji ne zna ni glumiti da ga je pogodilo tuđe stradanje. Problem je da njegovo neznanje i samouvjerena bahatost druge tjeraju u smrt, a najgoru katastrofu u američkoj povijesti čine još nepodnošljivijom. Saznat ćemo jednog dana što su rekla istraživanja javnosti koja Republikanska stranka cijelo vrijeme provodi. Ali i prije toga znamo s kakvim je gnušanjem i podsmijehom javnost primila Trumpovu sugestiju o “terapiji Domestosom”.
Republikanci su Trumpu poručili da više nije u pitanju samo njegov izbor u drugi mandat, nego i budućnost njihove većine u Senatu. Više u igri nisu samo Maine, Arizona i Kolorado, nego odjednom i Sjeverna Karolina, Montana, Georgia – predsjednik koji tone u istraživanjima javnosti za sobom vuče najugroženije senatore, pa se u studenom Amerika možda probudi s predsjednikom Bidenom i demokratskom većinom u oba doma Kongresa. Tu je Trump stao. Svjestan valjda da se ne može kontrolirati da ponovno ne kaže nešto zastrašujuće, ukinuo je popodnevne brifinge kriznog stožera za borbu protiv koronavirusa.
Izbori u studenom bit će obilježeni pandemijom
Nedugo potom priznao je i koja je bila svrha tog tijela – ne da naciju vodi kroz užasnu krizu, nego da njemu pruži priliku za političku propagandu. Ako Trump ne može koristiti brifinge stožera kao zamjenu za svoje političke skupove, onda ni krizni stožer nije potreban. To je – ne treba objašnjavati – potpuno krivo iz niza razloga, ali Trumpa tu nitko ne može zaustaviti. Amerika će na vrhuncu krize – ili preciznije na početku vrhunca krize – raspustiti tijelo stručnjaka koji pokušavaju obuzdati pandemiju i u kojem sjede neki od najboljih epidemiologa na svijetu: artikulirani i razumni šef Nacionalnog instituta za zarazne bolesti dr. Tony Fauci našao je u Americi opće odobravanje javnosti slično slavi kakvu je u Hrvatskoj stekao ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Krunoslav Capak.
No, za Trumpa je to sve “side-show”: ako on ne može biti zvijezda brifinga stožera, onda stožer ne treba ni postojati. Netko je rekao kako je jako američki to da su se ljudi zasitili epidemije, pa su usred krize “odlučili” da je ona zapravo prošla – ali to dolazi s vrha i i tu Trump pokušava osvojiti novu publiku. Predsjednika su brifirali o ekonomskim posljedicama i rekli mu da oporavak neće ići brzo kao što se on nadao, čak i da koronavirus sutra potpuno nestane. Izbori u studenom – a to je jedino što Trumpa zanima – bit će obilježeni pandemijom i njenim katastrofalnim ekonomskim posljedicama.
U tom svjetlu, ukidanjem stožera za borbu protiv Covida-19 Trump se pokušava svrstati na stranu onih koji su “htjeli pokrenuti ekonomiju, ali zli demokrati to nisu dopustili”. No, stvarnost je takva da – što god da napravi – dok se bolest ne suzbije i dok ne budemo imali načina da to znamo i kontroliramo, testovima kojih ni danas nema dovoljno – ekonomija se neće vratiti u normalu. Trump maše rukama nadajući se da će pridobiti najpogođenije ekonomskim posljedicama. To se zasad dobro poklapa s demografijom njegovih pristaša u ruralnim dijelovima, koji su od Covida-19 stradali znatno manje nego visokonapučene urbane sredine koje glasaju za demokrate.
Trump ne može preživjeti tihi pomor ruralne Amerike
No, Trumpu bi se ta računica mogla obiti o glavu. Koronavirus je najgore poharao New York i druge urbane centre, ali mi i dalje ne znamo kako će se bolest dalje razvijati. Upravo primjer države New York sugerira da bi naprasno “otvaranje ekonomije” moglo imati kobni učinak. Osim grada New Yorka i tri druga grada, država New York je prilično ruralno područje – “U većini naših općina ima više krava, nego ljudi”, kaže guverner Cuomo.
Pa svejedno, koronavirus je poharao svaku od tih općina – urbanu i ruralnu – i ubrao danak u ljudskim životima. Ako popuštanje javnozdravstvenih mjera, u čemu je Trump glavni zagovornik, dovede do tihog pomora ruralne Amerike, to bi moglo imati katastrofalne posljedice u broju smrtnih slučajeva, ali u padu njegova rejtinga kod Trumpova najpouzdanijeg demografskog sloja – bijelih Amerikanaca bez fakulteta.
Dapače, to bi se moglo dogoditi dovoljno “ispod radara” da nacionalne televizije ne izvještavaju svaki dan, ali dovoljno stvarno da se ruralna Amerika zapita je li njen šampion Trump razmišljao o svom ili o njihovom interesu kad je sugerirao da je pandemija prošla. Ishod ćemo znati u studenom, a najveća tragedija bit će to da je Trump svojom arogancijom i ignorancijom usmrtio one koji bi inače bili glasali za njega.