Njemačka je uspjela. I nakon 2035. bit će moguće registrirati nove automobile s motorima s unutarnjim izgaranjem, pod uvjetom da ih pogone sintetička goriva. Kompromis Bruxellesa i Berlina omogućio je da države članice potvrde dogovor prema kojem će od sredine sljedećeg desetljeća nova vozila na europskim cestama morati imati nultu emisiju CO2. Uz izuzetak za koji se izborila Njemačka.
Spor, koji je nedavno eskalirao, nastao je oko potpune zabrane motora s unutarnjim izgaranjem. U posljednji trenutak njemačka vlada se predomislila i tražila izuzeće za tzv. e-goriva koja su, barem u teoriji, klimatski neutralna – količina CO2 koju ispušta automobil jednaka je količini CO2 koja se koristi za proizvodnju goriva. Njemačka je blokirala donošenje europskog zelenog propisa, sve dok nije zajamčeno izuzeće za sintetička goriva.
Dogovor u zadnji čas
Kritičari potpune zabrane motora s unutarnjim izgaranjem tvrdili su da predložena odluka nije dobra za EU iz više razloga. Smatrali su da će to stvoriti još veću ovisnost o Kini koja je veliki proizvođač baterija, potrebnih za električna vozila. Nadalje, da će spriječiti inovacije, a europsku industriju stajati tisuće radnih mjesta. Zatim, da nije mudro unaprijed odbacivati nijedno tehnološko rješenje. Ujedno, da će europske ceste biti pune starih benzinaca i dizelaša, jer si ljudi neće moći priuštiti nove aute na struju.
Ovim kompromisom neke od tih kritika su riješene. No, u isto vrijeme, ovakav način dogovora između Bruxellesa i Berlina – u zadnji čas, uz blokadu, oko bitnog europskog propisa – imat će i posljedice koje sežu dalje od jedne industrijske grane i jedne zemlje članice. Ovdje se otvara pitanje načina odlučivanja u EU, utjecaja unutarnjepolitičkih prilika na europski proces donošenja odluka, korištenja veta i općenito sudbine europskih zelenih planova.
Kako EU odlučuje?
Odluka o potpunoj zabrani motora s unutarnjim izgaranjem bila je sasvim usuglašena, oko nje su se dogovorili svi ključni adresati, i Europski parlament, i države članice. Ili se barem tako mislilo, sve dok se Njemačka nije usprotivila. Budući da je deal postignut prije nekoliko mjeseci u pregovorima između parlamenta i država članica, taj zadnji korak – potvrda u Vijeću – trebao je biti puka formalnost. Sada se pokazalo da ipak nije sve gotovo, dok sve nije gotovo.
I to je prvi potencijalni problem za Europsku uniju: u pitanje je doveden način na koji se odlučuje. Ili, bolje rečeno, na koji se dosad odlučivalo. Svaki budući europski propis, o kojem se najprije pregovara između ključnih institucija, a potom ide na glasanje u svaku od njih, mogao bi biti stopiran u zadnjem trenu, čak i nakon glasanja u Europskom parlamentu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Koalicijska previranja
Nadalje, Vlada Olafa Scholza je u ovom slučaju zagovarala ekonomske interese Njemačke, što joj je i posao. No, europski proces donošenja odluka ionako je neslućeno kompliciran, a sad su se u njega snažno uplela koalicijska i stranačka previranja: na iznimci za e-goriva ustrajala je liberalna stranka, najmanji partner u vladajućoj koaliciji u Berlinu, koja se bori da vrati naklonost birača. Tema im je, moguće, bila pogođena, upravo je objavljeno istraživanje koje tvrdi da su njemački vozači zainteresirani za kupnju benzinaca.
No, u okvirima EU-a to znači da je jedna bitna, dalekosežna odluka bila blokirana prije svega zbog inzistiranja junior koalicijskog partnera u jednoj zemlji članici. S obzirom na sve fragmentiraniji izborni krajolik u mnogim članicama i mukotropno slaganje postizbornih većina, ovakve situacije mogle bi u EU postati pravilo, a ne iznimka. Uostalom, uvijek će se moći pozvati na Njemačku.
Opravdanje drugima
Kao i, na primjer, kod korištenja veta. Iako Njemačka u ovom slučaju nije koristila veto, jer se odlučivalo kvalificiranom većinom, a Berlin je na svoju stranu pridobio nekoliko država članica, cijela se priča svela, barem u javnoj percepciji, na de facto njemačku blokadu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Stoga će se bilo koja vlada, kada u odlukama poput poreza ili sankcija bude koristila veto (oko tih tema odlučuje se jednoglasno), moći pravdati njemačkim potezom, unatoč tome što nije riječ o identičnim situacijama. Ali izgledno je da će zemlje, poput Mađarske, koje ne prežu od veta, upirati prstom baš u ovaj slučaj.
Sudbina zelenog plana
U konačnici, u pitanju su europske zelene ambicije. Propis o motorima s unutarnjim izgaranjem, koji se ovdje pokazao spornim, dio je ambicioznog plana EU-a da postane klimatski neutralna.
Zelena tranzicija nije uvijek jednostavna. Traži velika ulaganja i značajne promjene u načinu funkcioniranja gospodarstva i društva, uz određena odricanja, pa i neželjene posljedice na neke industrije ili radna mjesta. Suočene s nepopularnim potezima, koji ih mogu koštati biračke podrške, što će činiti europske vlade?
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako jedna Njemačka, koju se smatra političkim i ekonomskim liderom u EU, može na ovaj način blokirati zeleni propis, možda će pokušati i drugi. Ne treba sumnjati da će biti i drugih vlada koje će se inspirirati upravo ovim njemačkim, uspješnim primjerom. No, tek će vrijeme pokazati koliko je taj uspjeh ustvari problematičan za EU.
Analiza: Velika njemačka pobjeda oko zabrane benzinaca i dizelaša zapravo je suštinski poraz EU-a
Njemačka se izborila za izuzeće oko europske zabrane motora s unutarnjim izgaranjem
Ovakav način dogovora između Bruxellesa i Berlina – u zadnji čas, uz blokadu, oko bitnog europskog propisa – imat će posljedice koje sežu dalje od jedne industrijske grane i jedne zemlje članice
Njemačka je uspjela. I nakon 2035. bit će moguće registrirati nove automobile s motorima s unutarnjim izgaranjem, pod uvjetom da ih pogone sintetička goriva. Kompromis Bruxellesa i Berlina omogućio je da države članice potvrde dogovor prema kojem će od sredine sljedećeg desetljeća nova vozila na europskim cestama morati imati nultu emisiju CO2. Uz izuzetak za koji se izborila Njemačka.
Spor, koji je nedavno eskalirao, nastao je oko potpune zabrane motora s unutarnjim izgaranjem. U posljednji trenutak njemačka vlada se predomislila i tražila izuzeće za tzv. e-goriva koja su, barem u teoriji, klimatski neutralna – količina CO2 koju ispušta automobil jednaka je količini CO2 koja se koristi za proizvodnju goriva. Njemačka je blokirala donošenje europskog zelenog propisa, sve dok nije zajamčeno izuzeće za sintetička goriva.
Dogovor u zadnji čas
Kritičari potpune zabrane motora s unutarnjim izgaranjem tvrdili su da predložena odluka nije dobra za EU iz više razloga. Smatrali su da će to stvoriti još veću ovisnost o Kini koja je veliki proizvođač baterija, potrebnih za električna vozila. Nadalje, da će spriječiti inovacije, a europsku industriju stajati tisuće radnih mjesta. Zatim, da nije mudro unaprijed odbacivati nijedno tehnološko rješenje. Ujedno, da će europske ceste biti pune starih benzinaca i dizelaša, jer si ljudi neće moći priuštiti nove aute na struju.
Ovim kompromisom neke od tih kritika su riješene. No, u isto vrijeme, ovakav način dogovora između Bruxellesa i Berlina – u zadnji čas, uz blokadu, oko bitnog europskog propisa – imat će i posljedice koje sežu dalje od jedne industrijske grane i jedne zemlje članice. Ovdje se otvara pitanje načina odlučivanja u EU, utjecaja unutarnjepolitičkih prilika na europski proces donošenja odluka, korištenja veta i općenito sudbine europskih zelenih planova.
Kako EU odlučuje?
Odluka o potpunoj zabrani motora s unutarnjim izgaranjem bila je sasvim usuglašena, oko nje su se dogovorili svi ključni adresati, i Europski parlament, i države članice. Ili se barem tako mislilo, sve dok se Njemačka nije usprotivila. Budući da je deal postignut prije nekoliko mjeseci u pregovorima između parlamenta i država članica, taj zadnji korak – potvrda u Vijeću – trebao je biti puka formalnost. Sada se pokazalo da ipak nije sve gotovo, dok sve nije gotovo.
I to je prvi potencijalni problem za Europsku uniju: u pitanje je doveden način na koji se odlučuje. Ili, bolje rečeno, na koji se dosad odlučivalo. Svaki budući europski propis, o kojem se najprije pregovara između ključnih institucija, a potom ide na glasanje u svaku od njih, mogao bi biti stopiran u zadnjem trenu, čak i nakon glasanja u Europskom parlamentu.
Koalicijska previranja
Nadalje, Vlada Olafa Scholza je u ovom slučaju zagovarala ekonomske interese Njemačke, što joj je i posao. No, europski proces donošenja odluka ionako je neslućeno kompliciran, a sad su se u njega snažno uplela koalicijska i stranačka previranja: na iznimci za e-goriva ustrajala je liberalna stranka, najmanji partner u vladajućoj koaliciji u Berlinu, koja se bori da vrati naklonost birača. Tema im je, moguće, bila pogođena, upravo je objavljeno istraživanje koje tvrdi da su njemački vozači zainteresirani za kupnju benzinaca.
No, u okvirima EU-a to znači da je jedna bitna, dalekosežna odluka bila blokirana prije svega zbog inzistiranja junior koalicijskog partnera u jednoj zemlji članici. S obzirom na sve fragmentiraniji izborni krajolik u mnogim članicama i mukotropno slaganje postizbornih većina, ovakve situacije mogle bi u EU postati pravilo, a ne iznimka. Uostalom, uvijek će se moći pozvati na Njemačku.
Opravdanje drugima
Kao i, na primjer, kod korištenja veta. Iako Njemačka u ovom slučaju nije koristila veto, jer se odlučivalo kvalificiranom većinom, a Berlin je na svoju stranu pridobio nekoliko država članica, cijela se priča svela, barem u javnoj percepciji, na de facto njemačku blokadu.
Stoga će se bilo koja vlada, kada u odlukama poput poreza ili sankcija bude koristila veto (oko tih tema odlučuje se jednoglasno), moći pravdati njemačkim potezom, unatoč tome što nije riječ o identičnim situacijama. Ali izgledno je da će zemlje, poput Mađarske, koje ne prežu od veta, upirati prstom baš u ovaj slučaj.
Sudbina zelenog plana
U konačnici, u pitanju su europske zelene ambicije. Propis o motorima s unutarnjim izgaranjem, koji se ovdje pokazao spornim, dio je ambicioznog plana EU-a da postane klimatski neutralna.
Zelena tranzicija nije uvijek jednostavna. Traži velika ulaganja i značajne promjene u načinu funkcioniranja gospodarstva i društva, uz određena odricanja, pa i neželjene posljedice na neke industrije ili radna mjesta. Suočene s nepopularnim potezima, koji ih mogu koštati biračke podrške, što će činiti europske vlade?
Ako jedna Njemačka, koju se smatra političkim i ekonomskim liderom u EU, može na ovaj način blokirati zeleni propis, možda će pokušati i drugi. Ne treba sumnjati da će biti i drugih vlada koje će se inspirirati upravo ovim njemačkim, uspješnim primjerom. No, tek će vrijeme pokazati koliko je taj uspjeh ustvari problematičan za EU.