Vladine mjere mješavina su solidnih prvih koraka, birokratskih gluposti i ozbiljnih bizarnosti

Dok europske vlade šalju snažne poruke o očuvanju ekonomija, Hrvatska ide kompromisnom varijantom

Prve najave Vladinih protukriznih mjera nisu obećavale. Djelovalo je kao da Plenkovićev kabinet pokušava pomiriti najmanje tri teško pomirljiva rezultata: hitna pomoć tvrtkama u lošoj situaciji, zadržavanje javnog duga na trenutnim razinama i ostvarivanje prethodnih proračunskih obećanja.

Jučerašnja sjednica Vlade potvrdila je taj naum. Ministar financija Zdravko Marić govorio je o Vladinim “mogućnostima”, a ne obvezama i ciljevima – kao da se radi o još jednoj fakultativnoj sanaciji Uljanika, a ne vanjskom šoku i najvećem gospodarskom izazovu unazad deset godina.

Predstavljeni paket kombinacija je solidnih prvih koraka (direktan poticaj kroz plaćanje 400.000 minimalnih plaća), slabo iskomuniciranih ili nedovoljno preciznih injekcija (povoljno kreditiranje ugroženih subjekata), birokratskih gluposti (zabrana poslodavcima koji dobivaju poticaje da zapošljavaju) i totalnog bizara (“izmjena propisane duljine ophodarske dionice za autoceste”).

Nema ukidanja poreznih nameta

Državna subvencija minimalnih plaća išla bi, barem zasad, u razdoblju od tri mjeseca, i ukupno bi u gospodarstvo injektirala 3,9 milijardi kuna. Vlada procjenjuje da će mjera obuhvatiti oko 400 tisuća plaća, ali nije jasno kojih 400 tisuća i po kojem kriteriju. Uz to, najavljena je tromjesečna odgoda plaćanja doprinosa, akontacije poreza na dobit i poreza na dohodak, kao i odgode plaćanja parafiskalnih nameta.

Zasad nema govora o ukidanju opterećenja, već isključivo o odgodama. Dakle, umjesto opsežnog stimulusa i kresanja poreznih opterećenja kakve najavljuju vlade Austrije, Njemačke, Francuske i Britanije, premijer Plenković zasad se odlučio za dvije-tri jače injekcije i niz mikro-mjera, kojima želi umiriti pojedine, kako kaže, “ugrožene sektore”.

Britanija će, recimo, sve subjekte u maloprodaji, ugostiteljstvu, kulturi i turizmu osloboditi plaćanja dijela poreza na idućih 12 mjeseci, te im omogućiti jednokratnu potporu od 25 tisuća funti. Najavljuju 300 milijardi funti hitnih kredita za likvidnost, koje će svi moći povlačiti, uz limit od 5 milijuna funti po subjektu.

Nasumična kresanja manjih potpora

Hrvatski paket obiluje nejasnim, nevažnim ili nedovoljno pojašnjenim prijedlozima kao što su spomenute ophodnje autocesti. Osim toga, valjda kako bi izbjegli prekomjerno povećanje rashoda (ili smanjenje prihoda) proračuna, mjere uključuju i neka nasumična kresanja. Recimo, kao jednu od mjera Vlada najavljuje ukidanje potpora za samozapošljavanje.

Teško je vjerovati da će Hrvatska uspjeti u sanaciji bez agresivnog pristupa – koji će neminovno ugroziti trenutne proračunske okvire (kroz rezanja nepotrebnih nameta i troškova), te povećati deficit, odnosno razinu zaduženosti. Zato inicijalni pokušaji kompromisa djeluju preoptimistično.

Drugi krupni problem komunikacijske je naravi. Europske vlade šalju jasne poruke da niti jedna tvrtka ne smije propasti zbog koronavirusa, odnosno nijedan zaposlenik ostati bez primanja. Njemački ministar financija kazao je da su spremni “mahati bazukom” kako bi spasili ekonomiju.

Defanzivne poruke bez jasnog plana

Hrvatski dužnosnici šalju defenzivne poruke, o stabilnosti i sigurnosti, a ne aktivnoj pomoći. Premijer Plenković nije kazao koliko bi njegove mjere trebale ukupno ubrizgati u gospodarstvo, odnosno rasteretiti tvrtke i građane, što bi komunikacijski pomoglo. Emmanuel Macron najavio je 300 milijardi eura, Boris Johnson 350 milijardi funti, a Donald Trump 850 milijardi dolara za pomoć.

Iz Vladinih mjera djeluje kao da su ih na brzinu sastavljala pojedina ministarstva, svako sa svojim partikularnim interesima, bez duboke koordinacije ili objedinjujućeg plana. Djeluju skromno, nejasno i lišene su konteksta.

Kao što Velimir Šonje piše jutros na Ekonomskom labu: “Propustilo se ostaviti dojam da se ima plan: ovo je razina A, produljenje i produbljenje krize je razina B, za što imamo spremne mjere odstranjivanja sala u roku 30-60 dana, a produljenje panike na cijelu godinu je razina C”.