Analiza: Zašto bi poslodavce odjednom zanimao skraćeni radni tjedan, mjera koja već postoji i koju uopće nisu htjeli?

Puno otvorenih pitanja

Detalji nove mjere – ove o kojoj se sada pregovara – finiširat će se tijekom lipnja, najavio je resorni ministar Josip Aladrović. Iz dosadašnjih istupa Vladinih dužnosnika i neslužbenih informacija, mogu se, međutim, naslutiti neki obrisi. Poslodavac koji zbog, primjerice, pada ili kašnjenja narudžbi nema potrebu da mu svi radnici rade puno radno vrijeme, mogao bi računati da će država uskočiti i preuzeti financiranje jednog radnog dana tjedno. Drugim riječima, država bi radniku, kojemu je radno vrijeme skraćeno, sufinancirala dio plaće kako bi to što manje osjetio na svojim primanjima.

Zasad se, javno, kao potencijalni korisnici spominju firme iz proizvodno-prerađivačke i prehrambene industrije. Ipak, neslužbeno se spominje da bi se krug mogućih korisnika mjere, koja bi navodno trebala vrijediti do kraja godine, mogao proširiti i na druge sektore, pogotovo nakon jučerašnjeg sastanka predstavnika Ministarstva rada sa socijalnim partnerima na kojem su sindikati i poslodavci dali neke svoje prijedloge.

Još je puno nepoznanica

Što se dosad zna? Uvjet za korištenje trebao bi biti da tvrtka zapošljava barem 20 ljudi. Radno vrijeme bi se, navodno, moglo smanjiti najviše do 50 posto. Ponovno se spominje i da tvrtka ne bi smjela određeno vrijeme otpuštati radnika, odnosno onoliko dugo koliko je mjeru koristila. O tom se uvjetu, doduše, pričalo i kada je u ožujku dogovarana potpora za očuvanje radnih mjesta u korona-krizi, ali na kraju kriterij nije bio tako definiran.

No, pregovori još traju pa je i dalje dosta nepoznanica. Primjerice, kako će se točno mjera financirati i hoće li novac biti osiguran kroz europske kredite za očuvanje radnih mjesta? Koliko će doista biti moguće skratiti radno vrijeme i koliko će iznositi subvencija države? Hoće li plaća radniku na skraćenom radnom vremenu biti ista kao prije ili ipak manja?

Čuveni njemački model

Najpoznatiji europski model skraćivanja radnog vremena je njemački Kurzarbeit. Najjače europsko gospodarstvo koristilo je tu shemu i za vrijeme prošle krize prije deset godina. Tom se programu pripisuju zasluge što u vrijeme velikog pada gospodarske aktivnosti 2009. godine nije bilo masovnih otpuštanja. Kada je Europu pogodila epidemija koronavirusa, izazvavši potpunu gospodarsku blokadu, Njemačka se promptno okrenula prokušanom receptu.

Po njemačkom modelu, poslodavac radniku smanji broj radnih sati i u skladu s tim, smanjuje mu plaću. No, ostatak – izgubljene prihode – radniku nadoknađuje država preko Savezne agencije za rad. Međutim, država ne daje puni iznos, nego 60 posto “izgubljene” plaće, odnosno 67 posto radnicima koji imaju djecu. Radnik, dakle, ne dobije punu plaću, nego smanjenu za određeni postotak (ovisno o smanjenju radnih sati).

U čemu je prednost?

Slično je i u Austriji. Krizna plaća ovisi o tome koliko je radnik uobičajeno zarađivao, ali prema nekim izračunima zaposlenik na kraju može dobiti oko 80 do čak 90 posto neto plaće koju je primao prije krize. I tu je, dakle, prihod radnika smanjen, pa ne bi bilo iznenađujuće da i hrvatskim zaposlenicima subvencionirana primanja budu nešto manja od uobičajenih.

Državi je, kratkoročno, možda potrebno i više novca za isplatu ovakve pomoći, ali da radnik ostane bez posla opet bi primao naknadu (za nezaposlene) iz državnog proračuna, a kada kriza prođe i dalje bi bio bez posla. Ovako se firmama smanjuju troškovi u krizi, radnici zadržavaju radna mjesta, a kada se kriza smiri, vraćaju se na stara primanja. Na vrhuncu korona-krize u Njemačkoj je interes za ovu mjeru bio rekordan; njemački mediji pisali su o deset milijuna radnika u sustavu Kurzarbeita.

Tvrtke bez interesa

U Hrvatskoj je Vlada usred blokade gospodarstva zbog epidemije uvela novu mjeru očuvanja radnih mjesta, državnu isplatu najprije 3.250 kuna, a potom 4.000 kuna po zaposlenom u tvrtkama pogođenima krizom. I kod nas, međutim, već postoji mjera skraćivanja radnog vremena (nije definirana zakonom jer je on ukinut, nego odlukama Hrvatskog zavoda za zapošljavanje), ali za nju poslodavci u ovoj godini nisu pokazali interes, otkrio je ovoga tjedna portal Faktograf. Prema njihovim navodima, ta mjera financira se dijelom iz državnog proračuna, a dijelom iz fondova Europske unije, što znači bespovratnim novcem (za razliku od novog europskog programa koji se bazira na povoljnim zajmovima).

Faktograf ističe da u ovoj godini potporu za skraćenje radnog vremena nitko nije koristio, što pokazuju podaci Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Stoga smatraju nejasnim što u jeku epidemije država nije motivirala poslodavce kojima poslovanje nije bilo obustavljeno, ali je bilo pogođeno, da koriste skraćivanje radnog vremena. S druge strane, sada se vode pregovori o vrlo sličnoj pomoći domaćim tvrtkama; zašto bi poslodavci onda odjednom bili zainteresirani za mjeru koju ove godine, dakle, uopće nisu koristili?

Mjera umjesto ‘minimalca’

U Ministarstvu rada i mirovinskog sustava te u Hrvatskoj udruzi poslodavaca smatraju da će interes za novu mjeru biti značajniji, jer će se dodijeljivati uz drugačije kriterije nego što je slučaj s već postojećom potporom za skraćeno radno vrijeme. Ova koja postoji i koja se financira uz pomoć bespovratnog europskog novca ima određena ograničenja, primjerice, ukupan iznos za jednog poslodavca ne smije prelaziti 200 tisuća eura unutar razdoblja od tri fiskalne godine. S obzirom da najavljena nova mjera neće biti tzv. potpora male vrijednosti, na nju se neće primjenjivati takva pravila, pojašnjavaju iz resornog Ministarstva.

U resoru ministra Aladrovića ocjenjuju da su poslodavci usred ovogodišnje krize naprosto procijenili da im je jednostavije prijaviti se na tzv. Vladin minimalac koji je koristilo gotovo 90 tisuća poslodavaca za više od pola milijuna radnika. Sada tu interventnu mjeru žele zamijeniti novim modelima, među ostalim i skraćivanjem radnog vremena – epidemija je, doduše, oslabljela, ali pravi problemi za gospodarstvo, vrlo vjerojatno, tek slijede. O detaljima nove mjere u Ministarstvu ne žele govoriti.

Očekivanja poslodavaca

Iz HUP-a stižu slična razmišljanja: postojeću mjeru poslodavci nisu previše koristili jer je, među ostalim, bilo ograničeno koliko novca pojedino poduzeće može dobiti. Osim toga, “mjera je bila namijenjena za neka druga vremena kada je poslovanje poduzeća bilo ugroženo iz ekonomskih, a ne zdravstvenih razloga te je za odobravanje zahtjeva trebalo pripremiti određenu dokumentaciju koja nije primjerena trenutnim okolnostima”. Poslodavačka udruga, dakle, očekuje da će tvrtke do potpore za skraćeno radno vrijeme dolaziti brže i bez puno papira.

Tko će to, međutim, financirati? Jednostavan odgovor glasi Europska unija, ali detalji još nisu do kraja razjašnjeni. Europska komisija je početkom travnja predstavila novi program namijenjen očuvanju radnih mjesta nazvan SURE (to je kratica punog engleskog naziva ovog programa, ali kako to obično bude s Bruxellesom, prilično je izvjesno da ta kratica – koja na engleskom znači siguran – nije sasvim slučajna).

Briga nove vlade

Vrijedan je ukupno sto milijardi eura, no to nije bespovratan novac, nego je riječ o kreditima koje države članice mogu dobiti, pod povoljnim uvjetima, kako bi financirale nacionalne modele kojima žele spriječiti masovna otpuštanja u krizi, dakle vlastite Kurzarbeit sheme. Za tih sto milijardi eura Europska komisija planira se zadužiti, a države članice moraju za to zaduženje osigurati ukupno 25 milijardi eura jamstava. Hrvatska Vlada je ovog četvrtka odobrila jamstvo od 95,7 milijuna eura. Ministar financija Zdravko Marić procjenjuje da će Hrvatska temeljem tog jamstva moći povući četiri puta veći iznos.

U uredbi kojom je uspostavljen europski program izrijekom se spominje financiranje skraćenog radnog vremena, kao jedna od ključnih mjera za koju države članice mogu tražiti zajam. U resoru ministra Aladrovića zato ne dvoje da će hrvatska potpora – kada bude dogovorena između Vlade, sindikata i poslodavaca – moći konkurirati za taj novac.

No, s obzirom da će europski program biti na raspolaganju kada sve članice dostave jamstva, kao i da postoji procedura odobravanja zajma (znajući kako inače funkcioniraju europska pravila, ta procedura vrlo vjerojatno neće biti tek pro forma), država bi možda morala razmišljati i o drugim modelima financiranja. Ali budući da su izbori za nekoliko tjedana, neće biti preveliko iznenađenje ako ta briga dočeka neku drugu vladu.