Hrvatska je jedna od onih zemalja u kojoj se javno raspravlja tko bi trebao platiti trošak grijalica za terase kafića, ali nitko ne zna zbog čega imamo najmanje kapacitete testiranja u odnosu na broj stanovnika među državama Europske unije
Nakon deset mjeseci borbe protiv pandemije svijet je u protekla tri dana napokon dočekao odlične vijesti. Najprije je u subotu otklonjena i posljednja dvojba o pobjedniku predsjedničkih izbora u SAD-u, a u ponedjeljak je američki farmaceutski gigant Pfizer objavio da je cjepivo koje su razvili s njemačkom tvrtkom BioNTech pokazalo učinkovitost u 90% slučajeva. Ovo eksperimentalno cjepivo sada je u trećoj fazi kliničkoga istraživanja, a 38.955 dobrovoljaca primilo je drugu dozu 8. studenoga.
Jedina loša vijest je da američki predsjednik Donald Trump još uvijek nije priznao poraz na izborima te da i dalje ima namjeru parničenjem po različitim sudovima osporavati njihov rezultat. Budući da Donald Trump nije javnosti do sada predočio ni jedan jedini razlog zbog kojega bi bilo koji iole ozbiljniji osnovnoškolac povjerovao u njegove tvrdnje o lopovima koji su mu ukrali izbornu pobjedu, ne preostaje nam ništa drugo nego se nadati kako će do 20. siječnja 2021. i svečane predsjedničke inauguracije Joea Bidena ipak pronaći način kako da preda posao svome nasljedniku.
Ignorancija koja je dovela do tragedije
Mandat Donalda Trumpa bio je ispunjen bizarnostima i prije početka pandemije, tako da njegovo početno tvrdokorno negiranje postojanja ozbiljnije opasnosti od širenja zaraze nije predstavljalo neko naročito iznenađenje. Zbog takvoga njegovog stava američki CDC i ostale agencije zakasnile su u pripremi odgovarajućih kapaciteta testiranja te se zaraza u rano proljeće tjednima širila, a da nitko nije ni mogao ustanoviti njeno postojanje.
Kada su napokon distribuirani testovi bilo je kasno za suzbijanje epidemije, koja je tada već postala pandemijom te se pribjeglo usporavanju njenoga širenja negdje strožim, a negdje blažim mjerama, ovisno o vlastima u pojedinim saveznim državama.
Trump je u svojim javnim nastupima vodio ratove s guvernerima iz Demokratske stranke, minorizirao opasnosti od širenja zaraze i ozbiljnosti same bolesti, redovno je davao šarlatanske izjave vezane uz sprečavanje zaraze ili njeno liječenje, nije nosio zaštitnu masku u javnosti te je višekratno slavio pobjedu nad pandemijom. Sve to zajedno doprinijelo je tragičnim razmjerima pandemije u SAD-u gdje je do sada zaraženo 10,3 milijuna ljudi, a od posljedica zaraze preminulo ih je više od 243.000.
Slušamo Stožer i štitimo starije
U Hrvatskoj je tijekom rujna s porastom broja novih slučajeva postalo popularno zagovarati popravljeni proljetni “švedski model” prema kojemu će Hrvati slušati preporuke svoga Stožera, ali će za razliku od u tome poslu neuspješnih Šveđana, zaštititi štićenike domova za starije i nemoćne od masovnoga pomora. Je li Stožeru bilo poznato da Hrvati mogu postati Šveđani tek kada se odsele u Švedsku ili su ministar zdravstva Vili Beroš i ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak stvarno povjerovali u svoje alkemijske sposobnosti pretvaranja balkanskih navika u nordijske nije tako lako odgonetnuti.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kada su početkom listopada primijetili da Hrvati nemaju namjeru postati Šveđani, umjesto da poput svih ostalih Europljana naprave suvisli plan mjera vezan uz javno objavljene i lako razumljive brojeve novih slučajeva i udjela pozitivnih testova, oni su zajedno s premijerom Andrejem Plenkovićem pribjegli politici koja je proslavila Donalda Trumpa, paralelnom svijetu alternativnih činjenica.
Kako smo pojurili na čelo ljestvice
U tom usporednom svemiru Hrvatska je i dalje bila uspješna u svojoj borbi s pandemijom, ako ne baš onako skroz uspješna kao u proljeće i ljeto, ali uspješnija od svih susjeda i većine država članica Europske unije. I dok su druge države uvodile policijski sat, zatvarale trgovine, barove i restorane te ograničavale čak i privatna druženja osoba iz dvaju različitih kućanstava mi smo se zabavljali međusobno proturječnim izjavama članova Znanstvenoga savjeta Vlade ili slušali uvjeravanja kako smo zapravo već postigli kolektivni imunitet te da drugi Europljani uspaničeno pretjeruju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Uživljeni u poziciju izabranoga naroda koji je pametniji i sposobniji od drugih nismo ni primijetili da smo poput brzoga vlaka jurnuli prema čelu ljestvice u jesenskome valu najviše pogođenih europskih država.
Donald Trump se još proljetos u jednom nadahnutom trenutku dosjetio kako bi bilo najbolje da se manje testira jer bi onda SAD zabilježile i manje slučajeva. Hrvatska je tu njegovu ideju provela u praksi jer bez obzira na sve potrebe i zahtjeve za testiranjima mi ne uspijevamo testirati ni 10.000 osoba dnevno, pa nam se tako udio pozitivnih testova u proteklom tjednu penjao i do jedne trećine. I tu dolazimo do najzabavnijeg dijela prezentacije alternativnih činjenica.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nepoznate matematičke operacije
Iako je potpuno jasno da u uvjetima nedostatnih testiranja postoji povelik broj onih koji jesu zaraženi, ali nisu testirani i registrirani, pojedini članovi Znanstvenoga savjeta Vlade, ministar Beroš, ravnatelj Capak i premijer Plenković uporno tvrde kako je kod nas širenje zaraze usporeno, i da ćemo već u narednim danima dostići vrhunac pandemije jer evo, stopa porasta novih slučajeva je u padu. Istovremeno se bez ikakvih dokaza uvjerava javnost kako je broj zaraženih i desetak puta veći od broja onih koji su kao takvi potvrđeni testiranjem.
Nitko od njih nije se potrudio objasniti kakvom je to matematičkom operacijom moguće tako precizno izračunati da li je broj onih koji nisu evidentirani kao zaraženi u rastu, padu ili stagnaciji. Ako mi možemo i bez pomoći Vidovitog Milana odrediti kretanje broja novih slučajeva onda treba ukinuti PCR testiranja kao nepotrebno trošenje resursa, a tu uslugu kao vlastitu inovaciju možemo ponuditi i drugima.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Mi Hrvati
Znači, članovi Stožera i poneki član Znanstvenoga savjeta koriste stagnaciju stope porasta broja novih dnevnih slučajeva dokazanih testiranjem, iako se na testiranje treba čekati pet dana, kako bi nas uvjerili u uspješnost svoga nečinjenja. Nakon što smo povjerovali u svu genijalnost takvoga pristupa ne preostaje nam ništa drugo nego prihvatiti i činjenicu kako su brojevi stvarno zaraženih i desetak puta veći te će pandemija uskoro sama od sebe prestati jer smo evo, mi Hrvati, prvi u svijetu već postigli kolektivni imunitet pa je za nas Pfizer džabe krečio. Takve se kombinacije ne bi posramio ni Donald Trump.
Brojevi onih koji su završili na bolničkom liječenju ili su nažalost preminuli nisu podložni ovakvim matematičkim akrobacijama. Broj pacijenata u bolnicama udvostručuje se od početka listopada svaka dva tjedna, a broj preminulih u istome razdoblju svakih 10 dana. U ponedjeljak je udio hospitaliziranih u odnosu na aktivne slučajeve iznosio 9,7 posto. Ako i u ovome tjednu, kao i u protekla dva, zabilježimo 15.000 novih slučajeva to će značiti i 1500 novih hospitalizacija.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Ako je prosječno trajanje bolničkoga liječenja 14 dana, na kraju ovoga tjedna imat ćemo više od 2000 hospitaliziranih, a bez promjene trenda potvrdit će se procjena udruga liječnika i medicinskih sestara prema kojoj će koncem studenoga biti popunjeni svi raspoloživi bolnički kapaciteti, cca 4000 COVID-19 kreveta s pripadajućom opremom i bolničkim osobljem.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Odsustvo bilo kakve politike
Hrvatska je jedna od onih zemalja u kojoj se javno raspravlja tko bi trebao platiti trošak grijalica za terase kafića, ali nitko ne zna zbog čega imamo najmanje kapacitete testiranja u odnosu na broj stanovnika među državama Europske unije.
Kod nas se odluke o epidemiološkim mjerama donose i mijenjaju sukladno državnim i vjerskim blagdanima jer očekujemo od virusa da i on poštuje naše svetinje i naš način života, kod nas nitko ne zna koliko je stvarno dostupnih respiratora i zašto ECDC-u ne prijavljujemo trenutni broj pacijenata na odjelima intenzivne njege, ali svi znaju da naše gospodarstvo ne bi izdržalo novi lockdown, iako većina ne zna ni na koga se odnosio onaj proljetni.
Zbog svega navedenoga nama najviše i odgovora protupandemijska politika Donalda Trumpa jer je njen jedini sadržaj odsustvo bilo kakve politike.
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Analiza: Zašto Hrvatska, bez obzira na sve potrebe i zahtjeve, ne uspijeva testirati više od 10.000 ljudi dnevno
Donald Trump se još proljetos dosjetio kako bi bilo najbolje da se manje testira jer bi onda SAD zabilježile i manje slučajeva
Hrvatska je jedna od onih zemalja u kojoj se javno raspravlja tko bi trebao platiti trošak grijalica za terase kafića, ali nitko ne zna zbog čega imamo najmanje kapacitete testiranja u odnosu na broj stanovnika među državama Europske unije
Nakon deset mjeseci borbe protiv pandemije svijet je u protekla tri dana napokon dočekao odlične vijesti. Najprije je u subotu otklonjena i posljednja dvojba o pobjedniku predsjedničkih izbora u SAD-u, a u ponedjeljak je američki farmaceutski gigant Pfizer objavio da je cjepivo koje su razvili s njemačkom tvrtkom BioNTech pokazalo učinkovitost u 90% slučajeva. Ovo eksperimentalno cjepivo sada je u trećoj fazi kliničkoga istraživanja, a 38.955 dobrovoljaca primilo je drugu dozu 8. studenoga.
Jedina loša vijest je da američki predsjednik Donald Trump još uvijek nije priznao poraz na izborima te da i dalje ima namjeru parničenjem po različitim sudovima osporavati njihov rezultat. Budući da Donald Trump nije javnosti do sada predočio ni jedan jedini razlog zbog kojega bi bilo koji iole ozbiljniji osnovnoškolac povjerovao u njegove tvrdnje o lopovima koji su mu ukrali izbornu pobjedu, ne preostaje nam ništa drugo nego se nadati kako će do 20. siječnja 2021. i svečane predsjedničke inauguracije Joea Bidena ipak pronaći način kako da preda posao svome nasljedniku.
Ignorancija koja je dovela do tragedije
Mandat Donalda Trumpa bio je ispunjen bizarnostima i prije početka pandemije, tako da njegovo početno tvrdokorno negiranje postojanja ozbiljnije opasnosti od širenja zaraze nije predstavljalo neko naročito iznenađenje. Zbog takvoga njegovog stava američki CDC i ostale agencije zakasnile su u pripremi odgovarajućih kapaciteta testiranja te se zaraza u rano proljeće tjednima širila, a da nitko nije ni mogao ustanoviti njeno postojanje.
Kada su napokon distribuirani testovi bilo je kasno za suzbijanje epidemije, koja je tada već postala pandemijom te se pribjeglo usporavanju njenoga širenja negdje strožim, a negdje blažim mjerama, ovisno o vlastima u pojedinim saveznim državama.
Trump je u svojim javnim nastupima vodio ratove s guvernerima iz Demokratske stranke, minorizirao opasnosti od širenja zaraze i ozbiljnosti same bolesti, redovno je davao šarlatanske izjave vezane uz sprečavanje zaraze ili njeno liječenje, nije nosio zaštitnu masku u javnosti te je višekratno slavio pobjedu nad pandemijom. Sve to zajedno doprinijelo je tragičnim razmjerima pandemije u SAD-u gdje je do sada zaraženo 10,3 milijuna ljudi, a od posljedica zaraze preminulo ih je više od 243.000.
Slušamo Stožer i štitimo starije
U Hrvatskoj je tijekom rujna s porastom broja novih slučajeva postalo popularno zagovarati popravljeni proljetni “švedski model” prema kojemu će Hrvati slušati preporuke svoga Stožera, ali će za razliku od u tome poslu neuspješnih Šveđana, zaštititi štićenike domova za starije i nemoćne od masovnoga pomora. Je li Stožeru bilo poznato da Hrvati mogu postati Šveđani tek kada se odsele u Švedsku ili su ministar zdravstva Vili Beroš i ravnatelj HZJZ-a Krunoslav Capak stvarno povjerovali u svoje alkemijske sposobnosti pretvaranja balkanskih navika u nordijske nije tako lako odgonetnuti.
Kada su početkom listopada primijetili da Hrvati nemaju namjeru postati Šveđani, umjesto da poput svih ostalih Europljana naprave suvisli plan mjera vezan uz javno objavljene i lako razumljive brojeve novih slučajeva i udjela pozitivnih testova, oni su zajedno s premijerom Andrejem Plenkovićem pribjegli politici koja je proslavila Donalda Trumpa, paralelnom svijetu alternativnih činjenica.
Kako smo pojurili na čelo ljestvice
U tom usporednom svemiru Hrvatska je i dalje bila uspješna u svojoj borbi s pandemijom, ako ne baš onako skroz uspješna kao u proljeće i ljeto, ali uspješnija od svih susjeda i većine država članica Europske unije. I dok su druge države uvodile policijski sat, zatvarale trgovine, barove i restorane te ograničavale čak i privatna druženja osoba iz dvaju različitih kućanstava mi smo se zabavljali međusobno proturječnim izjavama članova Znanstvenoga savjeta Vlade ili slušali uvjeravanja kako smo zapravo već postigli kolektivni imunitet te da drugi Europljani uspaničeno pretjeruju.
Uživljeni u poziciju izabranoga naroda koji je pametniji i sposobniji od drugih nismo ni primijetili da smo poput brzoga vlaka jurnuli prema čelu ljestvice u jesenskome valu najviše pogođenih europskih država.
Donald Trump se još proljetos u jednom nadahnutom trenutku dosjetio kako bi bilo najbolje da se manje testira jer bi onda SAD zabilježile i manje slučajeva. Hrvatska je tu njegovu ideju provela u praksi jer bez obzira na sve potrebe i zahtjeve za testiranjima mi ne uspijevamo testirati ni 10.000 osoba dnevno, pa nam se tako udio pozitivnih testova u proteklom tjednu penjao i do jedne trećine. I tu dolazimo do najzabavnijeg dijela prezentacije alternativnih činjenica.
Nepoznate matematičke operacije
Iako je potpuno jasno da u uvjetima nedostatnih testiranja postoji povelik broj onih koji jesu zaraženi, ali nisu testirani i registrirani, pojedini članovi Znanstvenoga savjeta Vlade, ministar Beroš, ravnatelj Capak i premijer Plenković uporno tvrde kako je kod nas širenje zaraze usporeno, i da ćemo već u narednim danima dostići vrhunac pandemije jer evo, stopa porasta novih slučajeva je u padu. Istovremeno se bez ikakvih dokaza uvjerava javnost kako je broj zaraženih i desetak puta veći od broja onih koji su kao takvi potvrđeni testiranjem.
Nitko od njih nije se potrudio objasniti kakvom je to matematičkom operacijom moguće tako precizno izračunati da li je broj onih koji nisu evidentirani kao zaraženi u rastu, padu ili stagnaciji. Ako mi možemo i bez pomoći Vidovitog Milana odrediti kretanje broja novih slučajeva onda treba ukinuti PCR testiranja kao nepotrebno trošenje resursa, a tu uslugu kao vlastitu inovaciju možemo ponuditi i drugima.
Mi Hrvati
Znači, članovi Stožera i poneki član Znanstvenoga savjeta koriste stagnaciju stope porasta broja novih dnevnih slučajeva dokazanih testiranjem, iako se na testiranje treba čekati pet dana, kako bi nas uvjerili u uspješnost svoga nečinjenja. Nakon što smo povjerovali u svu genijalnost takvoga pristupa ne preostaje nam ništa drugo nego prihvatiti i činjenicu kako su brojevi stvarno zaraženih i desetak puta veći te će pandemija uskoro sama od sebe prestati jer smo evo, mi Hrvati, prvi u svijetu već postigli kolektivni imunitet pa je za nas Pfizer džabe krečio. Takve se kombinacije ne bi posramio ni Donald Trump.
Brojevi onih koji su završili na bolničkom liječenju ili su nažalost preminuli nisu podložni ovakvim matematičkim akrobacijama. Broj pacijenata u bolnicama udvostručuje se od početka listopada svaka dva tjedna, a broj preminulih u istome razdoblju svakih 10 dana. U ponedjeljak je udio hospitaliziranih u odnosu na aktivne slučajeve iznosio 9,7 posto. Ako i u ovome tjednu, kao i u protekla dva, zabilježimo 15.000 novih slučajeva to će značiti i 1500 novih hospitalizacija.
Ako je prosječno trajanje bolničkoga liječenja 14 dana, na kraju ovoga tjedna imat ćemo više od 2000 hospitaliziranih, a bez promjene trenda potvrdit će se procjena udruga liječnika i medicinskih sestara prema kojoj će koncem studenoga biti popunjeni svi raspoloživi bolnički kapaciteti, cca 4000 COVID-19 kreveta s pripadajućom opremom i bolničkim osobljem.
Odsustvo bilo kakve politike
Hrvatska je jedna od onih zemalja u kojoj se javno raspravlja tko bi trebao platiti trošak grijalica za terase kafića, ali nitko ne zna zbog čega imamo najmanje kapacitete testiranja u odnosu na broj stanovnika među državama Europske unije.
Kod nas se odluke o epidemiološkim mjerama donose i mijenjaju sukladno državnim i vjerskim blagdanima jer očekujemo od virusa da i on poštuje naše svetinje i naš način života, kod nas nitko ne zna koliko je stvarno dostupnih respiratora i zašto ECDC-u ne prijavljujemo trenutni broj pacijenata na odjelima intenzivne njege, ali svi znaju da naše gospodarstvo ne bi izdržalo novi lockdown, iako većina ne zna ni na koga se odnosio onaj proljetni.
Zbog svega navedenoga nama najviše i odgovora protupandemijska politika Donalda Trumpa jer je njen jedini sadržaj odsustvo bilo kakve politike.