Analiza: Zašto je iluzorno očekivati da će susret Milanovića i Pahora, ili novi slovenski premijer, riješiti dramu oko granice
Janez Janša vraća se treći put na čelo slovenske vlade. Što to znači za hrvatsko-slovenske odnose?
Scena je bila nalik onoj otprije više od desetljeća: idiličan pejzaž starog dvorca, srdačan susret dvojica istaknutih političara i gotovo navlas isti problemi. U kolovozu 2007. godine Zoran Milanović i Borut Pahor, tada čelnici najjačih oporbenih stranaka, sastali su se u Mokricama i u atmosferi višestoljetnog dvorca razgovarali o otvorenim pitanjima između Hrvatske i Slovenije.
Novi hrvatski predsjednik jučer je odradio svoje prvo predsjedničko putovanje u inozemstvo: u atmosferi višestoljetnog dvorca u Otočcu ob Krki sa svojim slovenskim kolegom Pahorom, Milanović je razgovarao o otvorenim pitanjima između Hrvatske i Slovenije.
“Iz nekih od tih problemčića nećemo izaći preko noći, važno je da ih tretiramo kao civilizirane države”, izjavio je nakon susreta Milanović. “Visoka očekivanja javnosti da će se otvorena pitanja riješiti brzo i bez teškoća nisu utemeljena”, govorio je prije 12 godina Pahor. Izgleda, dakle, da se u tih 12 godina malo toga promijenilo: bitna otvorena pitanja, poput prijepora oko granice, i dalje su otvorena. A jučerašnji susret dvojice predsjednika to sasvim sigurno neće, niti može promijeniti.
Povratak neuništivog Janše
Pahor i Milanović možda su u dobroj poziciji da pokušaju barem na simboličnoj razini restartati razgovore dviju država nakon propasti arbitraže: i jednome i drugome arbitraža je obilježila zadnji premijerski mandat. Pahor je 2009. s tadašnjom hrvatskom premijerkom Jadrankom Kosor potpisao arbitražni sporazum; Milanović je šest godina kasnije bio na čelu Vlade kada je Hrvatska iz arbitraže izašla. Dvojica predsjednika, međutim, mogu tek pozivati na dijalog – izvršne odluke donosi netko drugi. U Sloveniji će to ubuduće biti vođa desnice, Janez Janša.
Čovjek koji je već četvrt stoljeća na čelu Slovenske demokratske stranke u četvrtak je dobio mandat za sastav nove vlade. Ta je vlada, koju će podržavati četiri stranke, rezultat preslagivanja u parlamentu, nakon što je krajem siječnja Marjan Šarec podnio ostavku, nadajući se da će izazvati prijevremene izbore. Preračunao se, Janša je pridobio dio Šarecovih koalicijskih partnera i dobio priliku po treći puta voditi slovensku vladu.
Raskorak u stavovima
Janšina nova koalicija, kao i Šarecova, dosta je šarolika. Do kraja mandata, pak, ostale su im dvije godine. To su dva ključna elementa za buduće odnose slovenske službene politike prema Hrvatskoj: i jedno i drugo bitno će ograničiti bilo kakav značajniji zaokret kojemu Janša i ne bi bio sasvim nesklon. I sam je očito svjestan tih ograničenja: Nemamo iluzija da se problemi s Hrvatskom mogu riješiti preko noći, citiraju ga slovenski mediji u prvom nastupu u ulozi mandatara, no mogući su koraci u pravom smjeru, “čak i u ovom polovičnom mandatu”. Polovični mandat je, međutim, tek pola priče.
Iz ranijih istupa budućeg slovenskog premijera jasno je da su njegovi stavovi prema hrvatsko-slovenskim problemima nerijetko u raskoraku s razmišljanjem većeg dijela slovenske političke scene. Dok većina političara nije htjela ni čuti da bi se s Hrvatskom ponovno razgovaralo o granici – arbitražna presuda, koju Zagreb ne priznaje, za njih je početak i kraj svih razgovora – Janša se, mada ne osporava presudu, istovremeno otvoreno izjašnjavao za otvaranje bilateralnih pregovora.
Pozitivno o Schengenu
Presuda Arbitražnog suda, ocijenio je lani u intervjuu za hrvatsko izdanje Euractiva, ide “u korist Hrvatske, a na štetu Slovenije”, a ta odluka “dopušta i bilateralni dogovor za dio ili čitavo pitanje granice”. Bivšeg ministra vanjskih poslova Miru Cerara toliko je nervirao da ga je ovaj krajem prošle godine prozvao da se kocka sa slovenskim nacionalnim interesima i “paktira” s Europskom pučkom strankom, HDZ-om i Orbanovom linijom.
Janša je iskočio iz dominantnog mišljenja slovenske politike i oko hrvatskog ulaska u Schengen. Dok je većina istaknutih političara rogoborila protiv odluke Europske komisije da Hrvatskoj da zeleno svjetlo za Schengen – jer Hrvatska, uvjereni su, ne kontrolira vlastitu granicu i ne poštuje vladavinu prava (iz slovenske perspektive, to znači poštivanje arbitražne presude) – donedavni lider oporbe tvrdio je da je strateški interes Slovenije da se šengenska granica što prije prebaci na Hrvatsku.
Bez velikih zaokreta
Janša, dakle, zvuči kao premijer koji će mijenjati politiku Ljubljane prema Zagrebu, ali to je, kako smo napomenuli, ipak malo vjerojatno – teško će za zaokret dobiti potporu svoje nove koalicije. Stranke koje je čine dosad su uglavnom bile na slovenskoj mainstream liniji kad je u pitanju odnos prema Hrvatskoj: podržavale tužbu na sudu EU (koju je Slovenija u međuvremenu izgubila) i inzistirale na primjeni arbitražne presude.
Blokada hrvatskog ulaska u Schengen, o kojoj se službeno Ljubljana nikada nije izjasnila, nekako se logično nastavlja na taj slijed. Ako bi Janša inzistirao na velikom zaokretu, to bi nužno izazvalo ozbiljne trzavice u koaliciji. U “polovičnom mandatu”, kad su izbori praktički pred vratima, Janša si to neće dozvoliti.
Od promjene na čelu slovenske vlade i simboličnih susreta dvojice predsjednika zato ne treba očekivati da će rezultirati veličanstvenim obratom u hrvatsko-slovenskim odnosima. Problemčići se, sasvim sigurno, neće riješiti preko noći.