Hrvatska je u ovome tjednu na različite načine obilježila dva desetljeća od smrti Franje Tuđmana. Pripadnici prvoga i drugoga ešalona HDZ-a natječu se u iskazivanju privrženosti djelu svog prvog stranačkog predsjednika, a za razliku od nekih drugih vremena sada su prisiljeni dokazivati svoju pravovjernost i pred sljedbom Miroslava Škore, najvažnijega predsjedničkog izazivača iz desnog i nacionalističkog dijela političkog spektra.
Prva Francuska republika nastala je 22. rujna 1792. proglasom Nacionalnoga konventa. Trajala je do 1804. kada je Senat proglasio Napoleona Bonapartea carem. Najkraće je trajala Druga Republika, od 1848. do 1852. Treća je uspostavljena 1870., a skončala je 1940. njemačkom okupacijom. Četvrta Francuska republika, nastala 1946., bila je njena obnova, ali kao posljedica poslovične nesposobnosti ondašnjih vlada da riješe Francusku kolonijalnoga tereta, u pomoć je pozvan Charles de Gaulle te je 1958. donesen novi ustav kojim je započela Peta Republika.
Prva hrvatska Republika nastala je odlukama donesenima na trećemu zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom koji se održao 8. i 9. svibnja 1944. Datum donošenja “Božićnoga ustava” 22. prosinca 1990. možemo uzeti kao početak Druge Republike. Hrvatska je naredno desetljeće imala polupredsjednički sustav po uzoru na francusku Petu Republiku. Nakon što je u siječnju 2000. na parlamentarnim izborima HDZ hametice poražen, nova koalicijska većina u studenome iste godine usvaja izmjene Ustava kojima je napušten polupredsjednički sustav i uveden sustav parlamentarne vlade. Naime Vlada koja je do tada bila odgovorna predsjedniku Republike i Saboru, sada je postala odgovorna samo Saboru.
Predsjednica je svoju funkciju pretvorila u zabavnu komediju
Nažalost, zadržan je neposredni izbor predsjednika Republike sustavom apsolutne većine u dva izborna kruga što je u suprotnosti sa značenjem i širinom predsjedničkih ovlasti. Dobar dio površnih, manje obrazovanih i za politiku ne previše zainteresiranih građana jedva da nešto zna o stvarnim predsjedničkim ovlastima te i zbog toga u izbornim kampanjama postaje lakom žrtvom raznih opsjenara i prodavača promjena koje se bez odgovarajuće parlamentarne većine jednostavno ne mogu i neće dogoditi.
Kako takva obećanja pale samo prvi put trenutna predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović pretvorila je predsjedničku funkciju u vodvilj iliti zabavnu komediju prošaranu kupletima, zabavnim monolozima i prizorima u kojima se izvode popularne melodije, sve u nadi zadržavanja podrške manje zahtjevnih birača i osvajanja još jednoga besmislenog mandata.
Različiti načini obilježavanja Tuđmanove smrti
Hrvatska je u ovome tjednu na različite načine obilježila dva desetljeća od smrti Franje Tuđmana. Pripadnici prvoga i drugoga ešalona HDZ-a natječu se u iskazivanju privrženosti djelu svog prvog stranačkog predsjednika, a za razliku od nekih drugih vremena sada su prisiljeni dokazivati svoju pravovjernost i pred sljedbom Miroslava Škore, najvažnijega predsjedničkog izazivača iz desnog i nacionalističkog dijela političkog spektra.
Kako u Hrvatskoj ima podosta i onih koji ne njeguju hagiografski pogled na uradak i nasljeđe Franje Tuđmana bili smo u prigodi pročitati i cijeli niz vrsnih i kritički intoniranih osvrta na hrvatske “devedesete”. Franjo Tuđman bio je autoritaran predsjednik nacionalističkoga političkog pokreta koji je glumio stranku te države koja je bila i trebala biti samoj sebi svrha.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Svi politički protivnici takvoga koncepta bili su vrijedni njegovoga dubokog prijezira i tretirani, ovisno o proteku godina, kao jude, smušenjaci, jalnuši i političke neznalice kojima ne treba dozvoliti nikakve oporbene situacije i kombinacije. Zbog toga je Druga Republika bila i do danas opstala kao partijska država sa spektakularno poraznim razvojnim rezultatima, prožeta dubokom i sveprisutnom korupcijom i zagađena primitivnim nacionalizmom i šovinizmom.
Počeci korupcijskih skandala u Hrvatskoj
Uzore za današnje korupcijske skandale treba tražiti još u prvoj prodaji Karlovačke pivovare u vrijeme kada je bila pod udarom krajinskih minobacača, kolonijalnim istarskim cestovnim koncesijama te ugovorima s Enronom i Bechtelom po oprobanom i kasnije uhodanom modelu “benzin vaš, profiti naši”. Sklapanje tih ugovora nije bilo moguće bez suglasnosti tadašnjega vrha države i partije te ditiramb o Franji Tuđmanu kao najzaslužnijem za veličanstvene ratne pobjede nije moguć i bez govora o njegovim isto takvim mirnodopskim porazima.
Franjo Tuđman bio je na čelu Druge Republike punih devet godina.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Iz priložene tabele vidljivo je kako je Hrvatska 1999. dostigla tek 78,72 posto BDP-a iz 1989. i da je jedino “najdraži neprijatelj”, Srbija, ostvarila još lošiji rezultat. Samo za usporedbu, Jugoslavija je 1949. ostvarila 118,92 posto BDP-a iz 1939., a valjda nije sporno da su ljudski gubici i ratna razaranja iz ta dva rata jednostavno neusporedivi.
Razloge za takvo gospodarsko zaostajanje Druge Republike u prvome desetljeću njenoga postojanja treba tražiti u anakronom poimanju države koja je sama sebi svrha, u stvaranju privilegiranoga sloja čuvara revolucije s vizijom ekskluzivnoga hrvatstva i misijom osobnoga probitka, u promoviranju ideja “iliberalne demokracije” u vrijeme kada je Viktor Orban još uvijek bio uvjereni liberal te na kraju u paternalističkoj i dvoličnoj politici prema BiH.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Tuđman je podcjenjivao države bivšeg sovjetskog bloka
Sve su to bili razlozi zašto Hrvatska do 1999. što svojom voljom, a što zbog politike “međunarodnih čimbenika”, rječnikom Franje Tuđmana, nije ni započela, a kamoli uspješno okončala nijedan proces priključenja euroatlantskim integracijama. Iz druge priložene tabele vidljivo je da se Hrvatska čak nije priključila CEFTA-i kada je zajedno sa Slovenijom bila neformalno pozvana u nju. Franjo Tuđman odnosio se iznimno podcjenjivački prema državama nekadašnjega sovjetskog bloka i nije razumio svu tadašnju važnost CEFTA-e za mogući rast i razvoj hrvatskoga izvoza.
Isto tako Hrvatska nije pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji sve do promjene vlasti 2000. godine, među ostalim i zbog želje za očuvanjem suludo visokih carinskih pristojbi, koje su tjerale hrvatske građane na kupnju u prekograničnim trgovinama. Nije valjda potrebno dodatno pojašnjavati tko su bili autori i sponzori takvih genijalnih ekonomskih politika koje su Hrvatsku u godini smrti Franje Tuđmana ponovno gurnule u recesiju.
Zbog Tuđmana, kasnili smo priključenju EU barem sedam godina
Hrvatska je isključivo zbog politike HDZ-a i Franje Tuđmana zakasnila sedam do deset godina u priključenju Europskoj uniji i Sjevernoatlantskom obrambenom savezu, odnosno u ostvarenju svojih ključnih strateških ciljeva, kako ih lijepo i učestalo navodi premijer Andrej Plenković. Kada jednom on ili netko na njegovome mjestu smogne dovoljno političke hrabrosti i javno prizna tu nespornu činjenicu Franjo Tuđman ostat će bez pozlate, a u Hrvatskoj će napokon moći započeti ozbiljna rasprava o potrebi za stvaranjem Treće Republike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Prva je morala skončati zbog demokratske faličnosti, Druga se istrošila u partijskoj i korupcijskoj raskoši bez elementarne sposobnosti da stvori održivi društveni model i zadrži građane kojima je navodno bila namijenjena umjesto da nepovratno odlaze iz njene posvemašnje zaostalosti i prevladavajuće zatucanosti. Andrej Plenković sigurno nije “tuđmanist” kakvoga želi i priziva biračko tijelo i članstvo HDZ-a. Zbog toga se dogodio Miroslav Škoro, a račun će, barem tako sada izgleda, najprije platiti Kolinda Grabar-Kitarović. To ne znači da su šanse za stvaranje Treće Republike manje. Samo je pitanje treba li najprije biti još gore ili možemo o tome razgovarati i bez novih pokliznuća i sunovrata.
*Izvor: Maddison Project Database, version 2018. Bolt, Jutta, Robert Inklaar, Herman de Jong and Jan Luiten van Zanden (2018), “Rebasing ‘Maddison’: new income comparisons and the shape of long-run economic development”
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bespoštedno novinarstvo koje gura društvo naprijed.
Za neograničeno čitanje Telegrama i podršku istraživačkim serijalima, pretplatite se na Telegram.
Analizirali smo brojke: Koliko zaostajemo za drugima zbog politike koju je vodio Tuđman
Hrvatska je zbog Tuđmana i HDZ-a kasnila barem sedam ili deset godina u ostvarenju svojih ključnih strateških ciljeva
Hrvatska je u ovome tjednu na različite načine obilježila dva desetljeća od smrti Franje Tuđmana. Pripadnici prvoga i drugoga ešalona HDZ-a natječu se u iskazivanju privrženosti djelu svog prvog stranačkog predsjednika, a za razliku od nekih drugih vremena sada su prisiljeni dokazivati svoju pravovjernost i pred sljedbom Miroslava Škore, najvažnijega predsjedničkog izazivača iz desnog i nacionalističkog dijela političkog spektra.
Prva Francuska republika nastala je 22. rujna 1792. proglasom Nacionalnoga konventa. Trajala je do 1804. kada je Senat proglasio Napoleona Bonapartea carem. Najkraće je trajala Druga Republika, od 1848. do 1852. Treća je uspostavljena 1870., a skončala je 1940. njemačkom okupacijom. Četvrta Francuska republika, nastala 1946., bila je njena obnova, ali kao posljedica poslovične nesposobnosti ondašnjih vlada da riješe Francusku kolonijalnoga tereta, u pomoć je pozvan Charles de Gaulle te je 1958. donesen novi ustav kojim je započela Peta Republika.
Prva hrvatska Republika nastala je odlukama donesenima na trećemu zasjedanju ZAVNOH-a u Topuskom koji se održao 8. i 9. svibnja 1944. Datum donošenja “Božićnoga ustava” 22. prosinca 1990. možemo uzeti kao početak Druge Republike. Hrvatska je naredno desetljeće imala polupredsjednički sustav po uzoru na francusku Petu Republiku. Nakon što je u siječnju 2000. na parlamentarnim izborima HDZ hametice poražen, nova koalicijska većina u studenome iste godine usvaja izmjene Ustava kojima je napušten polupredsjednički sustav i uveden sustav parlamentarne vlade. Naime Vlada koja je do tada bila odgovorna predsjedniku Republike i Saboru, sada je postala odgovorna samo Saboru.
Predsjednica je svoju funkciju pretvorila u zabavnu komediju
Nažalost, zadržan je neposredni izbor predsjednika Republike sustavom apsolutne većine u dva izborna kruga što je u suprotnosti sa značenjem i širinom predsjedničkih ovlasti. Dobar dio površnih, manje obrazovanih i za politiku ne previše zainteresiranih građana jedva da nešto zna o stvarnim predsjedničkim ovlastima te i zbog toga u izbornim kampanjama postaje lakom žrtvom raznih opsjenara i prodavača promjena koje se bez odgovarajuće parlamentarne većine jednostavno ne mogu i neće dogoditi.
Kako takva obećanja pale samo prvi put trenutna predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović pretvorila je predsjedničku funkciju u vodvilj iliti zabavnu komediju prošaranu kupletima, zabavnim monolozima i prizorima u kojima se izvode popularne melodije, sve u nadi zadržavanja podrške manje zahtjevnih birača i osvajanja još jednoga besmislenog mandata.
Različiti načini obilježavanja Tuđmanove smrti
Hrvatska je u ovome tjednu na različite načine obilježila dva desetljeća od smrti Franje Tuđmana. Pripadnici prvoga i drugoga ešalona HDZ-a natječu se u iskazivanju privrženosti djelu svog prvog stranačkog predsjednika, a za razliku od nekih drugih vremena sada su prisiljeni dokazivati svoju pravovjernost i pred sljedbom Miroslava Škore, najvažnijega predsjedničkog izazivača iz desnog i nacionalističkog dijela političkog spektra.
Kako u Hrvatskoj ima podosta i onih koji ne njeguju hagiografski pogled na uradak i nasljeđe Franje Tuđmana bili smo u prigodi pročitati i cijeli niz vrsnih i kritički intoniranih osvrta na hrvatske “devedesete”. Franjo Tuđman bio je autoritaran predsjednik nacionalističkoga političkog pokreta koji je glumio stranku te države koja je bila i trebala biti samoj sebi svrha.
Svi politički protivnici takvoga koncepta bili su vrijedni njegovoga dubokog prijezira i tretirani, ovisno o proteku godina, kao jude, smušenjaci, jalnuši i političke neznalice kojima ne treba dozvoliti nikakve oporbene situacije i kombinacije. Zbog toga je Druga Republika bila i do danas opstala kao partijska država sa spektakularno poraznim razvojnim rezultatima, prožeta dubokom i sveprisutnom korupcijom i zagađena primitivnim nacionalizmom i šovinizmom.
Počeci korupcijskih skandala u Hrvatskoj
Uzore za današnje korupcijske skandale treba tražiti još u prvoj prodaji Karlovačke pivovare u vrijeme kada je bila pod udarom krajinskih minobacača, kolonijalnim istarskim cestovnim koncesijama te ugovorima s Enronom i Bechtelom po oprobanom i kasnije uhodanom modelu “benzin vaš, profiti naši”. Sklapanje tih ugovora nije bilo moguće bez suglasnosti tadašnjega vrha države i partije te ditiramb o Franji Tuđmanu kao najzaslužnijem za veličanstvene ratne pobjede nije moguć i bez govora o njegovim isto takvim mirnodopskim porazima.
Franjo Tuđman bio je na čelu Druge Republike punih devet godina.
Iz priložene tabele vidljivo je kako je Hrvatska 1999. dostigla tek 78,72 posto BDP-a iz 1989. i da je jedino “najdraži neprijatelj”, Srbija, ostvarila još lošiji rezultat. Samo za usporedbu, Jugoslavija je 1949. ostvarila 118,92 posto BDP-a iz 1939., a valjda nije sporno da su ljudski gubici i ratna razaranja iz ta dva rata jednostavno neusporedivi.
Razloge za takvo gospodarsko zaostajanje Druge Republike u prvome desetljeću njenoga postojanja treba tražiti u anakronom poimanju države koja je sama sebi svrha, u stvaranju privilegiranoga sloja čuvara revolucije s vizijom ekskluzivnoga hrvatstva i misijom osobnoga probitka, u promoviranju ideja “iliberalne demokracije” u vrijeme kada je Viktor Orban još uvijek bio uvjereni liberal te na kraju u paternalističkoj i dvoličnoj politici prema BiH.
Tuđman je podcjenjivao države bivšeg sovjetskog bloka
Sve su to bili razlozi zašto Hrvatska do 1999. što svojom voljom, a što zbog politike “međunarodnih čimbenika”, rječnikom Franje Tuđmana, nije ni započela, a kamoli uspješno okončala nijedan proces priključenja euroatlantskim integracijama. Iz druge priložene tabele vidljivo je da se Hrvatska čak nije priključila CEFTA-i kada je zajedno sa Slovenijom bila neformalno pozvana u nju. Franjo Tuđman odnosio se iznimno podcjenjivački prema državama nekadašnjega sovjetskog bloka i nije razumio svu tadašnju važnost CEFTA-e za mogući rast i razvoj hrvatskoga izvoza.
Isto tako Hrvatska nije pristupila Svjetskoj trgovinskoj organizaciji sve do promjene vlasti 2000. godine, među ostalim i zbog želje za očuvanjem suludo visokih carinskih pristojbi, koje su tjerale hrvatske građane na kupnju u prekograničnim trgovinama. Nije valjda potrebno dodatno pojašnjavati tko su bili autori i sponzori takvih genijalnih ekonomskih politika koje su Hrvatsku u godini smrti Franje Tuđmana ponovno gurnule u recesiju.
Zbog Tuđmana, kasnili smo priključenju EU barem sedam godina
Hrvatska je isključivo zbog politike HDZ-a i Franje Tuđmana zakasnila sedam do deset godina u priključenju Europskoj uniji i Sjevernoatlantskom obrambenom savezu, odnosno u ostvarenju svojih ključnih strateških ciljeva, kako ih lijepo i učestalo navodi premijer Andrej Plenković. Kada jednom on ili netko na njegovome mjestu smogne dovoljno političke hrabrosti i javno prizna tu nespornu činjenicu Franjo Tuđman ostat će bez pozlate, a u Hrvatskoj će napokon moći započeti ozbiljna rasprava o potrebi za stvaranjem Treće Republike.
Prva je morala skončati zbog demokratske faličnosti, Druga se istrošila u partijskoj i korupcijskoj raskoši bez elementarne sposobnosti da stvori održivi društveni model i zadrži građane kojima je navodno bila namijenjena umjesto da nepovratno odlaze iz njene posvemašnje zaostalosti i prevladavajuće zatucanosti. Andrej Plenković sigurno nije “tuđmanist” kakvoga želi i priziva biračko tijelo i članstvo HDZ-a. Zbog toga se dogodio Miroslav Škoro, a račun će, barem tako sada izgleda, najprije platiti Kolinda Grabar-Kitarović. To ne znači da su šanse za stvaranje Treće Republike manje. Samo je pitanje treba li najprije biti još gore ili možemo o tome razgovarati i bez novih pokliznuća i sunovrata.
*Izvor: Maddison Project Database, version 2018. Bolt, Jutta, Robert Inklaar, Herman de Jong and Jan Luiten van Zanden (2018), “Rebasing ‘Maddison’: new income comparisons and the shape of long-run economic development”