Povijest 21. stoljeća teška je i brutalna. Barem kad govorimo o dvije najveće hrvatske stranke, HDZ-u i SDP-u i njihovim rezultatima u četiri najveća hrvatska grada. Još preciznije, teška je za HDZ, a brutalna za SDP. Pokazuju to kirurški precizno rezultati ove dvije stranke na lokalnim izborima od 2001. do danas, rezultati koji svjedoče o bezuspješnim pokušajima ostavljanja dubljeg traga, kao i o dramatičnom padu nekad glavne političke opcije u urbanim sredinama.
Koliko je SDP (pro)pao u velikim gradovima? Pa toliko da je HDZ s rezultatom koji je na razini najlošijeg u aktualnom stoljeće danas, kad su u pitanju Zagreb, Split, Osijek i Rijeka, po prvi put – jača stranka. I ta prednost partije Andreja Plenkovića nije samo simbolična – HDZ je na izborima za gradske skupštine u četiri velika grada dobio ukupno 15,43 posto glasova. Socijaldemokratska partija Peđe Grbina je ostala na 11,26 posto.
Imali veliki prednost i bez Bandića
Dramatičan je to preokret odnosa snaga koji, kako se može vidjeti u podacima od 2001. do danas, ni najmanje nije utemeljen na rastu HDZ-a, nego isključivo na posrnuću SDP-a. Još 2005. godine, SDP je u velikim gradovima od HDZ-a imao rezultat koji je bio bolji za 22 postotna boda (37:15 posto).
Bilo je očekivano da će dio te prednosti otići u vjetar s odlaskom Milana Bandića iz SDP-a, ali ova stranka je na prvim lokalnim izborima bez njega, održanim 2013. godine, još uvijek u četiri velika grada imala vrlo solidnih deset postotnih bodova prednosti pred HDZ-om. Sad im, eto, gledaju u leđa i to s nemale udaljenosti.
Stoljetna muka
HDZ se, pritom, cijelo stoljeće muči s potporom u urbanim sredinama. Krenuli sa skoro 20 posto, da bi 15,42 posto koliko su dobili na lokalnim izborima 2005. godine bio gotovo klasičan rezultat. Godinu kasnije Ivo Sanader je u svom posljednjem plesu (mjesec dana nakon tih izbora izgovorio je čuveno: “Doviđenja i hvala na suradnji”) dovukao stranku do 18,46 posto, ali od onda se HDZ ne miče s 15-ak posto u velikim gradovima. Nedjeljnih 15,43 posto su gotovo u stoti dio decimale jednak rezultat kao onaj iz 2005. godine.
SDP je, pak, u dvadeseto stoljeće što se tiče lokalnih izbora krenuo s već solidno oslabljenim vjetrom trećesiječanjskih nada (3.1.2000. je HDZ po prvi put izgubio vlast u zemlji), a rezultat u gradovima se zaustavio na 26 posto. Četiri godine kasnije bili su na rekordnih 37 posto, da bi – još u vremenu SDP-ovca Milana Bandića – krenuo jači pad. U Bandićevom posljednjem nastupu za SDP, brojke su pale na 31 posto i više nikad nisu krenule prema gore. SDP je osvajao 26, 21 pa naposlijetku ovih sićušnih 11,26 posto otprije nekoliko dana.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nemiran san
Kako su veliki gradovi uvijek dosad bili baza iz koje se SDP nadao pohodu na vlast na državnoj razini i kako je strelica sad već jako dugo usmjerena duboko prema dole, jasno je koliko je složen (nemoguć?) zadatak pred Grbinom i njegovima da opet postanu nacionalno konkurentna stranka.
A ni HDZ sa svojih tvrdokornih 15-ak posto, rastom konkurencije na desnici i džinovskim zelenim valom u Zagrebu (dobili su više glasova nego HDZ i SDP u sva četiri velika grada – zajedno!), neće moći baš mirno spavati naredne tri godine, u čekanju nezapamćeno guste serije izbora koja počinje u proljeće 2024., a završava, opet, lokalnim izborima godinu kasnije.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Analiza: Kako je došlo do dramatičnog preokreta snaga između SDP-a i HDZ-a u velikim gradovima
HDZ cijelo stoljeće ne može podebljati brojke u velikim gradovima. No, SDP je toliko propao da su ih sad prestigli
Dramatičan je to preokret odnosa snaga koji, kako se može vidjeti u podacima od 2001. do danas, ni najmanje nije utemeljen na rastu HDZ-a, nego isključivo na posrnuću SDP-a. Još 2005. godine, SDP je u velikim gradovima od HDZ-a imao rezultat koji je bio bolji za 22 postotna boda (37:15 posto).
Povijest 21. stoljeća teška je i brutalna. Barem kad govorimo o dvije najveće hrvatske stranke, HDZ-u i SDP-u i njihovim rezultatima u četiri najveća hrvatska grada. Još preciznije, teška je za HDZ, a brutalna za SDP. Pokazuju to kirurški precizno rezultati ove dvije stranke na lokalnim izborima od 2001. do danas, rezultati koji svjedoče o bezuspješnim pokušajima ostavljanja dubljeg traga, kao i o dramatičnom padu nekad glavne političke opcije u urbanim sredinama.
Koliko je SDP (pro)pao u velikim gradovima? Pa toliko da je HDZ s rezultatom koji je na razini najlošijeg u aktualnom stoljeće danas, kad su u pitanju Zagreb, Split, Osijek i Rijeka, po prvi put – jača stranka. I ta prednost partije Andreja Plenkovića nije samo simbolična – HDZ je na izborima za gradske skupštine u četiri velika grada dobio ukupno 15,43 posto glasova. Socijaldemokratska partija Peđe Grbina je ostala na 11,26 posto.
Imali veliki prednost i bez Bandića
Dramatičan je to preokret odnosa snaga koji, kako se može vidjeti u podacima od 2001. do danas, ni najmanje nije utemeljen na rastu HDZ-a, nego isključivo na posrnuću SDP-a. Još 2005. godine, SDP je u velikim gradovima od HDZ-a imao rezultat koji je bio bolji za 22 postotna boda (37:15 posto).
Bilo je očekivano da će dio te prednosti otići u vjetar s odlaskom Milana Bandića iz SDP-a, ali ova stranka je na prvim lokalnim izborima bez njega, održanim 2013. godine, još uvijek u četiri velika grada imala vrlo solidnih deset postotnih bodova prednosti pred HDZ-om. Sad im, eto, gledaju u leđa i to s nemale udaljenosti.
Stoljetna muka
HDZ se, pritom, cijelo stoljeće muči s potporom u urbanim sredinama. Krenuli sa skoro 20 posto, da bi 15,42 posto koliko su dobili na lokalnim izborima 2005. godine bio gotovo klasičan rezultat. Godinu kasnije Ivo Sanader je u svom posljednjem plesu (mjesec dana nakon tih izbora izgovorio je čuveno: “Doviđenja i hvala na suradnji”) dovukao stranku do 18,46 posto, ali od onda se HDZ ne miče s 15-ak posto u velikim gradovima. Nedjeljnih 15,43 posto su gotovo u stoti dio decimale jednak rezultat kao onaj iz 2005. godine.
SDP je, pak, u dvadeseto stoljeće što se tiče lokalnih izbora krenuo s već solidno oslabljenim vjetrom trećesiječanjskih nada (3.1.2000. je HDZ po prvi put izgubio vlast u zemlji), a rezultat u gradovima se zaustavio na 26 posto. Četiri godine kasnije bili su na rekordnih 37 posto, da bi – još u vremenu SDP-ovca Milana Bandića – krenuo jači pad. U Bandićevom posljednjem nastupu za SDP, brojke su pale na 31 posto i više nikad nisu krenule prema gore. SDP je osvajao 26, 21 pa naposlijetku ovih sićušnih 11,26 posto otprije nekoliko dana.
Nemiran san
Kako su veliki gradovi uvijek dosad bili baza iz koje se SDP nadao pohodu na vlast na državnoj razini i kako je strelica sad već jako dugo usmjerena duboko prema dole, jasno je koliko je složen (nemoguć?) zadatak pred Grbinom i njegovima da opet postanu nacionalno konkurentna stranka.
A ni HDZ sa svojih tvrdokornih 15-ak posto, rastom konkurencije na desnici i džinovskim zelenim valom u Zagrebu (dobili su više glasova nego HDZ i SDP u sva četiri velika grada – zajedno!), neće moći baš mirno spavati naredne tri godine, u čekanju nezapamćeno guste serije izbora koja počinje u proljeće 2024., a završava, opet, lokalnim izborima godinu kasnije.