Analizirali smo nova pravila EU protiv sive ekonomije (u tom kontekstu i onu našu mjeru o javnosti svih računa)

Zakon o automatskoj razmijeni informacija

Po njemu su zemlje članice dužne predati sve informacije o bankovnim računima, e-računima i tekućim računima pojedinaca koji kod njih imaju imovinu i novac, a nisu rezidenti u tim zemljama. Taj zakon počet će se primijenjivati od rujna 2017., no postoje dvije iznimke. To su, očekivano, Švicarska i Austrija, u čije se banke desetljećima slijevao prljavi novac iz cijelog svijeta, pa i iz Hrvatske, pa valjda njihovim klijentima treba više vremena da riješe pitanje novca sumnjivog podrijetla.

Austrija i Švicarska taj će zakon početi primijenjivati početkom 2018. Novi zakoni u velikoj su mjeri komplementarni s onima koji se već primjenjuju u državama članicama EU, a koji se odnose na obvezu prijavljivanja svih plaćanja u gotovini pri jednoj kupnji, kada se prijeđe limit koji su odredile pojedine zemlje. Po podacima European Consumer Center Network, trgovci i financijske institucije moraju u Poljskoj i Češkoj prijaviti poreznim organima svaku pojedinačnu kupovinu čija vrijednost prelazi 15.000 dolara.

U Italiji i Belgiji taj je iznos 3.000, u Španjolskoj 2.500, u Rumunjskoj 2.260, Grčkoj 1.500, u Francuskoj i Portugalu 1.000 dolara. U SAD se za svaku pojedinačnu kupnju ili transakciju u gotovini veću od 10.000 dolara mora ispuniti obrazac, identificirati kupca te obavijestiti Inter Revenue Service. U Hrvatskoj taj limit iznosi 105.000 kuna. Ako ga netko prijeđe, bez obzira je li riječ o jednokratnoj ili više povezanih transakcija koje ukupno dosežu vrijednost od 105.000.00 kuna, tada prodavač mora utvrditi i provjeriti identitet stranke, utvrditi i provjeriti identitet stvarnog vlasnika tvrtke ako se kupovina izvršila preko računa pravne osobe.

Švicarska ima najviši limit za jednokratnu kupovinu

Također, mora prikupiti sve podatke o namjeni i predviđenoj prirodi poslovnog odnosa ili transakcije, utvrditi porijeklo novca, pratiti cijeli proces te o svemu obavijestiti Ured za sprečavanje pranja novca. Najviši limit ima Švicarska, čiji državljani mogu u jednoj kupovini potrošiti 100.000 švicarskih franaka bez dodatne kontrole. Ako u gotovini plaćaju višim iznosom tada se mora utvrditi identitet kupca te obavijestiti nadležne organe.

Inače, Švicarci, uz Nijemce, najviše vole plaćati u gotovini. Njihovo sklonost tomu ne jenjava, unatoč globalnom trendu ograničavanja plaćanja gotovinom te nastojanju da se povećaju bezgotovinska, elektronička i digitalna plaćanja. Stoga nije ni čudno da je u toj zemlji banknota u vrijednosti od 1000 švicarkih franaka iznimno cijenjena: olakšava držanje novca kod kuće, ali i plaćanje visokih računa u gotovini.

Njemačka još nije uvela nikakva ograničenja

Na početku 2016. Švicarska je popustila pod pritiskom međunarodnih organizacija za borbu protiv pranja novca i utaja poreza te je prihvatila da odredi maksimalni iznos kojim se može plaćati u gotovini bez popunjavanja posebnih dokumenata. U švicarskom parlamentu dugo su vagali što je važnije: neotuđivo pravo građana da koriste gotovinu ili opasnost da se zbog eventualnog otpora toj mjeri nađu na crnoj listi zemalja koje zapostavljaju borbu protiv pranja novca i krijumčarenja.

Protivnici uvođenja limita upozoravali su da je takva odluka opasna jer je arbitrarnog karaktera te može povući za sobom uvođenje sve većih restrikcija. Oni, koji su se zalagali da se prihvati takvo rješenje objašnjavali su kako ići u inozemstvo i nositi sa sobom veće količine novca u gotovini može stvoriti ozbiljne probleme. Pogotovo zato što se u mnoge zemlje ne može unijeti više od 10.000 dolara. Financial Action Task Force iz Pariza ustvrdio je da je takav limit, čak i za Švicarsku, previsok te da otežava borbu protiv pranja novca i kriminala.

I dok je na Švicarce izvršen golem pritisak, Njemačka još nije uvela nikakva ograničenja. Prijedlog Ministarstva financija da se u toj zemlji stave pod kontrolu plaćanja u gotovini veća od 5.000 eura, dočekan je žestokim otporom premda ta mjera treba poslužiti i borbi protiv terorizma. Najtiražniji dnevni list Bild imao je na prvoj stranici naslov “Ruke dalje od naše gotovine”, objašnjavajući da bi uvođenje limita u zemlji u kojoj se čak 79 posto plaćanja obavlja u gotovini, značilo napad na privatnost i povjerljivost osobnih podataka.

U Hrvatskoj izvan banaka 22 milijarde kuna

S druge strane, stručnjaci upozoravaju da borba protiv terorizma neće biti uspješna bez sveobuhvatne kontrole, pa i financijskih tokova. U Belgiji je udio negotovinskog plaćanja u ukupnoj kupovini već dosegnuo 93 posto, u Francuskoj 92 posto, u Kanadi 90 posto, u Velikoj Britaniji 89 posto, u Švedskoj 89 posto, u Australiji 86 posto. U Belgiji 86 posto građana ima kreditne kartice, u Francuskoj 69 posto, u Kanadi i Velikoj Britaniji 88 posto, u Švedskoj 96 posto, u Australiji 79 posto te u Nizozemskoj 98 posto.

Takvi omjeri su i razlogom zašto skandinavske zemlje nemaju limite za kupovinu u kešu. Prema najnovijim podacima u Hrvatskoj je na kraju ožujka 2016. godine bilo je 8,8 milijuna debitnih i kreditnih kartica. Međutim, samo kreditnih kartica bilo je 1,8 milijuna, od toga su 49 posto bile kreditne kartice banaka, a 51 posto kreditne kartice dviju najvećih kartičnih kuća. Ukupna vrijednost kupljenih roba u zemlji i inozemstvu karticama hrvatskih banaka i kartičnih kuća u prvom tromjesečju 2016. godine iznosila je 29,6 milijardi kuna, a pri tomu je obavljeno 84,2 milijuna transakcija.

Stručnjaci tvrde da nije slučajno što su Švicarci toliko privrženi gotovini. Ponajprije zato što je to relativno sigurna zemlja u kojoj provale, napadi i pljačke nisu česti, a osim toga dominantno je seosko stanovništvo koje svoje obveze najradije plaća u kešu. Zbog toga je, prema Bank for International Settlements, u 2015. vrijednost kovanica i papirnatog novca u opticaju iznosio po stanovniku u Švicarskoj 9. 214 dolara, u SAD 4.433, u eurozoni 3.571 dolara, u Japanu 6.739, u Velikoj Britaniji 1.583, u Švedskoj 872 dolara. U Hrvatskoj je izvan banaka u studenom 2016. bilo gotovo 22 milijarde kuna, što po stanovniku iznosi oko 5.200 kuna ili oko 717 dolara.

Udio plaćanja u gotovini stalno opada

Količina novca u gotovini koja je u opticaju u europskim državama stalno je u rastu i udvostručuje se svakih deset godina. Istodobno, udio plaćanja u gotovini u odnosu na plaćanja kreditnim karticama, elektroničkim ili digitalnim putem, stalno opada i sada je pao na 60 posto, dok je devedesetih godina čak 90 posto svih plaćanja obavljeno u gotovini. U Švedskoj, Danskoj, Finskoj već se najavljuje da će se sasvim napustiti gotovinsko plaćanje te da ni mali trgovci neće htjeti uzimati gotov novac. Kako bi se efikasnije borili potiv pranja novca i utaje poreza, Europska centralna banka odlučila je do kraja 2018. obustaviti tiskanje novčanica od 500 eura.

Utvrđeno je da su se njom ponajviše koristili perači novca, krijumčari droge, utajivači poreza, ali i razne terorističke skupine. U Britaniji ta novčanica nije u upotrebi već dvije godine jer je policija utvrdila da se u čak 90 posto slučajeva koristila za kriminalne aktivnosti. U Indiji je krajem godine donesena neočekivano radikalna odluka da se iz prometa povuku dvije najveće novčanice, od 500 i 1000 rupija, vrijednosti od 7.5 i 15 dolara, koje čine 86 posto novca u opticaju.

Na taj način premijer Narenda Modi prisilio je Indijce da u bankama zamjenjuju te novčanice pa sada porezni organi lako otkrivaju tko nije plaćao porez i tko je stekao bogatstvo na nelegalan način. Procjenjuje se da Indija izgubi više od 300 milijardi dolara godišnje zbog neplaćanja poreza. Sve te mjere imaju za cilj smanjiti plaćanje u kešu te stimulirati bezgotovinsko plaćanje kako bi se onemogućile pranje novca, korupcija i krijumčarenje, ali ponajprije financiranje terorističkih aktivnosti.