Analizirali smo novo izvješće EU o hrvatskoj ekonomiji; možda na prvu zvuči OK, ali situacija je dramatična

Hrvatskoj prijete visoka zaduženost poduzeća, neracionalnost zdravstva, okorjelost korupcije, nebriga o otpadu...

03.05.2017., Zagreb - Nakon nekoliko burnih dana Sabor je nastavio 3. sjednicu raspravom o zahtjevu za opozivom ministra Zdravka Marica.  Andrej Plenkovic. 
Photo: Patrik Macek/PIXSELL
FOTO: PIXSELL

Okej, Europska komisija je u svom dubinskom godišnjem izvješću o uravnoteženosti hrvatske ekonomije ustanovila napredak, što je rezultiralo svrstavanjem Hrvatske u nešto ugodnije društvo. Naime, prije godinu dana je Hrvatska bila u grupi zemalja s prekomjernim makroekonomskim neravnotežama, dok smo sad u nešto širem društvu od još devet zemalja EU kod kojih makroekonomske neravnoteže postoje, ali barem nisu – prekomjerne.

Bruxelles je, između ostalog, pohvalio upravljanje javnim financijama i smanjenje duga, te nedavno izglasanu mirovinsku reformu kojom je, sa 65 na 67 godina života produžena dob umirovljenja što smatraju pozitivnim sa stanovišta održivosti mirovinskog sustava.

No, u dubinskoj analizi koju je objavila Europska komisija navodi se i cijeli niz još uvijek problematičnih točaka od kojih neke predstavljaju rizik za stabilnost gospodarstva. Evo nekoliko zanimljivijih.

Brodogradnja: Loše praćenje korištenja jamstava

“Bilo bi dobro da se u javnosti percipira činjenica da smo mi Vlada koja je isplatila 2,8 milijardi državnih jamstava za Uljanik. Izračunajte koliko ministarstava moje vlade godišnje stane u taj račun. O tome se govori kao da smo platili telefonski račun”, kazao je danas premijer Andrej Plenković, komentirajući budućnost brodogradiliša u Puli i Rijeci. Europska komisija, međutim, u svojoj analizi ukazuje na problem kontrole tih jamstava, to jest na to da su uopće morala biti isplaćena. “Činjenica da su plaćena i jamstva koja se odnose na projekte koji su bili još u početnim fazama ukazuje na nedostatke u praćenju pravilnog korištenja izdanih jamstava”, kaže se u izvješću iz Bruxellesa.

No, s obzirom na ukupnu sumu, u EK ne misle da plaćanje garancija brodogradilištima značajno povećava kratkoročni rizik ekonomske nestabilnosti.

Zdravstvo: Osiguranje plaća samo trećina osiguranih

Zdravstveni sustav, međutim, riječima EK “ostaje izvor rizika za javne financije”. U Hrvatskoj samo trećina osiguranika plaća punu cijenu zdravstvenog osiguranja. Koje uopće ne plaća čak 42 posto osiguranih, već ga umjesto njih plaća država, proračunskim transferima. Ti transferi su, međutim, nedovoljni za pokriće svih potreba te su tako izvor stalnog povećanja duga u zdravstvenom sustavu. U rujnu prošle godine dug je bio za četiri posto viši nego godinu ranije.

“Struktura sustava se čini neusklađenom s potrebama populacije”, kaže se u izvješću EK o zdravstvu. Primjerice, neke bolnice svojim uslugama prekoračuju limite koje im postavlja HZZO, dok druge održavaju kapacitete koji su daleko iznad potreba ljudi na području koje pokrivaju.

A koji je krajnji učinak, osim “rizika za javne financije”? Hrvatska očekivana životna dob od 78,2 godine je značajno niža od EU prosjeka (81). Bez većih zdravstvenih problema nakon 65. godine se u Hrvatskoj živi još pet godina, što je među najkraćim periodima u EU.

Otpad: Zakapanje pod tepih

U mnogo statistika je Hrvatska ispod europskog prosjeka. U nekima i daleko od njega. Ali, to koliko loše stojimo s odlaganjem komunalnog otpada je doista zapanjujuće. Dok je EU prosjek za odlaganje komunalnog otpada zakapanjem u zemlju tek 24 posto, kod nas tako završava čak 77 posto otpada. Recikliramo također jako malo, tek 21 posto (EU 46%), s tim da ne bi bilo loše ovdje napomenuti da je cilj za 2020. godinu recikliranje 50 posto otpada. Godina 2020. je, praktički, sutra. Hrvatska je danas na 21 posto.

EK je nešto oko otpada ipak i pohvalila – donošenje “dugo očekivanog” (doslovan izraz iz izvješća) Plana gospodarenja otpadom 2017.-2022., ali uz dodatak da njegova primjena – kasni.

EU fondovi: Korištenje – ograničeno

Korištenje novca iz EU fondova i dalje je “ograničeno”, prema procjeni Komisije, koja upozorava, među ostalim, na nedovoljne administrativne kapacitete, posebno na regionalnoj i lokalnoj razini što utječe i na sposobnost privlačenja investicija općenito, i na mogućnosti da se novac EU-a iskoristi.

“Ograničeni administrativni kapaciteti i nedovoljno strateško planiranje ometaju učinkovitiju provedbu projekata koji se sufinanciraju iz fondova EU-a, iako je tijekom proteklih godina došlo do poboljšanja, posebno u pogledu povećanja broja zaposlenih”, piše u izvještaju. Bruxelles primjećuje i da se Hrvatska, otkako je postala članica EU-a, sve više oslanja na europsku blagajnu za financiranje javnih investicija, a očekuje se da će tako biti i ubuduće. No, pohvalili su, primjerice, Vladin Projekt Slavonija, Baranja i Srijem kojim se želi povećati ulaganja iz EU fondova u tom dijelu Hrvatske.

Korupcija: Među najgorima i to bez poboljšanja

Komisija upozorava da među građanima i dalje postoji percepcija o raširenosti korupcije. Štoviše: “Hrvatska je među najlošijim članicama EU u pogledu percepcije i kontrole korupcije”, s trendom koji ne pokazuje poboljšanje. Postoji, istina, određeni napredak u provedbi akcijskog plana za borbu protiv korupcije, ali je sposobnost Hrvatske da spriječi i sankcionira slučajeve korupcije i dalje ograničena, smatraju u Bruxellesu.

Posebno je slaba kontrola i sankcioniranje na lokalnoj razini. Spominju prijedlog zakona o sprečavanju sukoba interesa i napominju da otežava povjerenstvu da pokrene postupak i sankcionira dužnosnike koji ne daju točne podatke u imovinskim karticama. Nema napretka niti oko donošenja etičkog kodeksa za zastupnike, a planovi da se regulira lobiranje su zastali.

Dug poduzeća: Veći od imovine

Zaduženost države manji je problem od duga poduzeća. Iako se i taj iznos smanjuje, EK je konstatirala kako je ostao visok i s brojnim potencijalnim problemima. Primjerice, velik je dio duga poduzeća u stranoj valuti, što je rizik dobro poznat svima koji su imali kredite u švicarskim francima. Nadalje, visok je udio loših kredita (koji se ne otplaćuju), a sam ukupni dug poduzeća je visok u odnosu na njihovu financijsku imovinu i kapital. Što bi moglo poći krivo?