Analizirali smo proglas Emmanuela Macrona, kojim želi spasiti Europsku uniju
'Ne smijemo dopustiti da nacionalisti koji nemaju rješenja iskoriste gnjev naroda, smatra Macron
Pismom upućenim svim europskim građanima, francuski predsjednik Emmanuel Macron počeo je predizbornu kampanju. Tri su mjeseca do izbora za Europski parlament koje Macron smatra presudnima “za budućnost našeg kontinenta”. Na tim izborima, pokazuju posljednje projekcije, očekuje se dosad najbolji rezultat populističkih, euroskeptičnih pa i anti-europski raspoloženih političkih snaga. I iz Macronovog pisma jasno je na koga cilja: “Ne smijemo dopustiti da nacionalisti koji nemaju rješenja iskoriste gnjev naroda”.
Uvjeren da je “ovo trenutak europske Obnove”, Macron se s puno političke strasti zauzeo za Europu kao jedini projekt koji može zaštititi Europljane od vanjskih prijetnji, klimatskih promjena, ekonomskih kriza. Predložio je i nekoliko novih institucija, kao i pokretanje nove, velika konferencije za Europu koja bi osmislila političku reformu EU-a. Podržao je i tzv. Europu više brzina, gdje se zemlje koje to žele čvršće povezuju, stvarajući tako svojevrsnu jezgru europske integracije.
Evo što sve predlaže francuski predsjednik.
1. Stvaranje Europske agencije za zaštitu demokracija
Nova agencija bi, prema Macronovoj ideji, u svaku članicu slala stručnjake da štite izborni postupak “od cyber napada i manipulacija”. Ujedno, zabranilo bi se strano financiranje europskih političkih stranaka.
Europske institucije strahuju da bi lažne vijesti i strane sile mogle utjecati na nadolazeće izbore za EU parlament. Dezinformiranje, kao sredstvo širenja političke propagande i pokušaja utjecanja na političke procese, nije novo, ali se danas takve vijesti šire velikom brzinom. Bruxelles se tome suprotstavlja različitim inicijativama i akcijskim planovima, a Macron ide i korak dalje, predlažući, dakle, osnivanje nove institucije.
2. Preispitivanje schengenskog prostora
Svi koji žele biti dio schengenskog prostora moraju preuzeti odgovornost ispunjavanja svojih obveza (kontrole granica) i solidarnosti (ista politika azila, ista pravila prihvata i odbijanja), smatra Macron, zalažući se, među ostalim, za zajedničku graničnu policiju i europsku solidarnost kojoj “svaka zemlja daje svoj doprinos”.
Njegov poziv na europsku solidarnost može se protumačiti kao poruka državama poput Mađarske koje odbijaju sudjelovati u prihvatu migranata. I sama reforma europskog sustava azila zapela je zbog dubokih podjela među članicama. Kada je Europsko vijeće u prosincu prošle godine raspravljalo o ovoj temi, mađarski premijer Viktor Orban hvalio se da je Budimpešta “odbila još jedan napad”. Nesuglasica je bilo i oko uspostave europske granične i obalne straže koja je, prema originalnom prijedlogu, trebala do 2020. godine imati deset tisuća pripadnika. No, ambicije zemalja članica daleko su manje pa se tih deset tisuća stalnih graničara očekuje tek sedam godina kasnije.
3. Obrambeno-sigurnosni sporazum
Tim bi se sporazumom, navodi Macron, utvrdile obveze članica u odnosu na NATO i europske saveznike. To podrazumijeva “povećanje vojnih izdataka, operativnost klauzule o uzajamnoj obrani, pridruženje Ujedinjene Kraljevine Europskom vijeću za sigurnost radi pripreme naših zajedničkih odluka”.
Francuska i Njemačka zagovaraju dublju vojnu i obrambenu integraciju europskih zemalja. Njemačka kancelarka Angela Merkel nedavno je podržala ideju o kreiranju “europske vojske”, dok Macron smatra da se Europa mora biti u stanju sama obraniti, bez oslanjanja samo na Sjedinjene Američke Države. Oboje državnika tvrde da to ne bi bile snage protivne NATO-u, nego komplementarne. Prijedlog, međutim, nema jednoglasnu potporu među članicama EU-a. Nizozemski premijer Mark Rutte je, primjerice, prošle godine izjavio da je za Nizozemsku ta ideja korak previše.
4. Reforma sustava tržišnog natjecanja
U Europi treba kazniti ili zabraniti tvrtke “koje ugrožavaju naše strateške interese i naše temeljne vrijednosti”, kao što su ekološki standardi, zaštita podataka i pravično plaćanje poreza, smatra francuski predsjednik. U javnim nabavama, pak, treba dati prednost europskim ponuditeljima “kako to u svojim zemljama čine naši američki ili kineski suparnici”.
Francuska i Njemačka nedavno su predložile reformu europskih pravila o tržišnom natjecanju kako bi se omogućilo da se u Europi stvaraju mega-kompanije koje bi se mogle nositi s globalnom konkurencijom, primjerice iz Kine. Njemačko-francuski potez uslijedio je nakon što je Komisija zabranila spajanje najvećih europskih proizvođača brzih vlakova, njemačkog Siemensa i francuskog Alstroma, zbog mogućeg narušavanja tržišnog natjecanja. Ta je odluka izazvala oštre kritike u obje zemlje.
5. Europska minimalna plaća
Francuski predsjednik predlaže da se za svakog radnika u Europskoj uniji “uspostavi socijalni štit koji mu jamči istu zaradu na jednakom radnom mjestu”. Usto, zalaže se i da sve članice uvedu minimalnu europsku plaću, prilagođenu svom standardu. Ta bi se plaća kolektivno revidirala jednom godišnje.
Macronov prijedlog, dakle, nije jedinstvena europska minimalna plaća, ista u svim zemljama, jer tako nešto nije moguće. Minimalne plaće u zemljama članicama drastično se razlikuju. Tako je u Luksemburgu bruto “minimalac” gotovo dvije tisuće eura (najviši u EU), a u Hrvatskoj je bruto iznos minimalne plaće 3750 kuna.
6. Osnivanje Europske klimatske banke
Kroz tu bi se banku financirala “ekološka tranzicija”, kako je naziva francuski predsjednik. Sve europske institucije, smatra Macron, moraju voditi računa o klimatskim promjenama.
To je pitanje na kojem se Macron ozbiljno opekao. “Make our planet great again” bila je jedna od njegovih glavnih poruka na početku predsjedničkog mandata. No, ostvarivanje ambicioznih okolišnih ciljeva je skupo, mora se nekako financirati, a kako se pokazalo, lako dovodi i do širokog nezadovoljstva među biračima.
Lanjska najava da će povećati porez na gorivo, kako bi se potaknula kupnja auta koji manje zagađuju okoliš, izazvala je masovne i povremeno nasilne prosvjede tzv. žutih prsluka. Macron je, kako je poznato, pod pritiskom demonstracija odustao od te ekološke mjere. Njegov novi prijedlog sugerira, pak, da bi se promjene nužne radi zaštite okoliša financirale iz središnje, europske blagajne što bi svakako smanjilo izravan pritisak na nacionalne proračune, da ne kažemo džepove birača.
7. Konferencija za Europu
Macron predlaže da se do kraja ove godine organizira Konferencija za Europu koja bi predložila promjene u Europskoj uniji, a ako treba i reviziju temeljnih ugovora EU-a. U nju bi trebalo uključiti građane, sveučilišne stručnjake, socijalne partnere, vjerske i duhovne predstavnike. Oni bi definirali plan za EU.
Ovaj prijedlog podsjeća na dvije inicijative. Prva je debata s građanima, tromjesečni nacionalni projekt koji je francuski predsjednik pokrenuo nakon prosvjeda “žutih prsluka”. Macron i sam sudjeluje u tim debatama, putujući po Francuskoj i odgovarajući izravno na pitanja nezadovoljnih Francuza. Druga je sada već gotovo zaboravljena Konvencija o budućnosti Europe s početka 2000-tih kojoj je bio cilj potaknuti što širu raspravu o budućnosti EU-a. Konvencija je izradila nacrt tzv. ustava EU-a, novog temeljnog dokumenta koji je, međutim, neslavno završio. Prvi su ga odbacili upravo Francuzi, na referendumu u svibnju 2005. godine.