Zadnjeg dana veljače 2021., dva mjeseca nakon što je snažan potres pogodio Baniju, u jednom naselju na širem području Gline dovršena je drvena montažna kućica. Od temelja do krova dignuta je u 12 radnih dana. Bila je prva u nizu; dio projekta Solidarne kuće za ljude koji su zajednički prezentirali Zaklada Solidarna i inicijativa Ljudi za ljude.
Ideja je bila jednostavna, cjenovno povoljna i, što je najvažnije, vremenski nezahtjevna: umjesto da ljudi obnovu čekaju u limenim kontejnerima i mobilnim kućicama, koje nisu prikladne za duže stanovanje, čekat će je u drvenim kućama. Na području Gline u međuvremenu ih je podignuto 19, sve uz pomoć privatnih donacija.
Dva modela smještaja
Dvadeset i dva mjeseca kasnije – 22 mjeseca u kojima četiri i pol tisuće ljudi još uvijek živi u kontejnerima – novi ministar najavljuje novi plan za obnovu Banije. Plan koji će biti bolji i uspješniji. Jedno od tih novih efikasnih rješenja? Drvene montažne kuće. Ukratko: umjesto da ljudi obnovu čekaju u limenim kontejnerima i mobilnim kućicama, čekat će je u drvenim kućama.
Branko Bačić svjestan je da do sljedeće zime neće svim ljudima biti obnovljene potresom porušene kuće. No, htio bi da do sljedeće ogrjevne sezone većini onih koji žive u kontejnerskim naseljima ili u pojedinačnim kontejnerima u vlastitom dvorištu, država osigura “prikladan smještaj”. Zato je pred saborskim zastupnicima najavio dva nova modela (privremenog) smještaja: otkup i useljenje u prazne privatne kuće te dizanje drvenih kućica.
Privremeno rješenje
“Ono što mi se čini najbrže je da im se omogući prikladan smještaj s montažnim drvenim kućama, ljudima za koje ne bude osigurana zamjenska kuća, konstrukcijska obnova ili stanovi”, tumačio je novi ministar. To je privremeno rješenje, za ljude kojima kuće nisu obnovljene ni izgrađene niti su dobili stan u zgradama koje gradi država.
Ukratko, dakle: umjesto u limenom kontejneru ili kontejnerskom naselju, ti bi ljudi trebali obnovu čekati pod krovom drvene montažne kućice. Koliko bi takvih kuća bilo nije poznato, mada se novi ministar nada što manje, jer bi to značilo i da manje ljudi još uvijek čeka obnovu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Država opet kasni
Ono što jest poznato, a i sasvim očigledno je da država – kasni. Kasni za volonterima, udrugama, donatorima i ostalima koji zadnje dvije godine pomažu ljudima na Baniji.
Zaklada Solidarna je, na primjer, uz pomoć privatnih donacija dosad uspjela osigurati osam takvih drvenih kuća. U jednoj od njih, u kojoj živi gospođa Mara s obitelji, bili smo prije Božića: skromna, ali ugodna prizemnica s dvije spavaće sobe, kupaonom i kuhinjom.
Karla Pudar, programska voditeljica Solidarne, tada nam je kazala da je iz lokalne stolarije dosad izašlo tridesetak takvih drvenih kuća koje su platili razni donatori. Te su kuće, objašnjavala nam je, brzo rješenje jer se mogu podići do krova u dva, tri tjedna, a iako je riječ o privremenom smještaju, imaju garanciju od barem 25 godina. Sve to sada, čini se, spoznaje i država.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Velik skok cijena
Dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić veli da je samo na području Gline donacijama napravljeno 19 takvih kuća i da su “taj model zagovarali od početka” jer je to bolja solucija od kontejnera. Kuća od 35 četvornih metara, bazično opremljena – na primjer, bojlerom ili peći na drva – koštala je prije dvije godine 85 tisuća kuna.
To, međutim, više nije realna cijena. Zbog globalnih poremećaja, cijene su skočile i sada je za istu kuću, bez ikakve opreme, kažu nam volonteri, potrebno i do dvaput više novca.
I ovo se već radi
Drugi model koji Bačić spominje je otkup kuća preko APN-a, državne agencije koja je široj javnosti uglavnom poznata po subvencioniranim stambenim kreditima. Iz ministrovih dosadašnjih nastupa može se zaključiti da bi se išlo u kupnju praznih nekretnina na području Banije – očito onih koje nisu stradale u potresu – pa bi se ljudima ponudilo useljenje u njih. Bi li to bio privremeni smještaj ili trajna zamjena za oštećenu kuću, nije do kraja jasno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
No, jasno je da je sličan model na terenu već uspješno testiran. Neke kuće na Baniji potresom nisu praktički ni taknute i tu je Zaklada Solidarna prepoznala potencijal: prazne kuće sa zelenom naljepnicom nastoje kupiti i ponuditi obiteljima.
Staro, ali skuplje
S obzirom da to ponekad podrazumijeva preseljenje iz jednog mjesta u drugo, nužno je da se ljudi kojima je kuća stradala s time slože. Zaklada je dosad našla i uselila osam takvih kuća, a u planu su im pred Božić bile još dvije.
Novi ministar zadužen za obnovu, dakle, nudi sada novi model obnove koji je, barem dijelom, stari model, samo po osjetno većoj cijeni. Ljudi koji pomažu na Baniji neće se, dakako, buniti što ih država prepisuje. Samo im nikako nije jasno zašto to čini sada, a ne onda kada je na Baniji bila dignuta prva drvena kuća. Onda kad je od potresa prošlo dva mjeseca. A ne dvije godine.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Analiziramo plan za Baniju kojim se hvali novi ministar: to sve, doslovno, volonteri rade već dvije godine
Novi model je stari i u praksi uspješno testiran. Samo, zbog globalnih poremećaja, sada je višestruko skuplji
Ljudi koji pomažu na Baniji neće se, dakako, buniti što ih država prepisuje. Samo im nikako nije jasno zašto to čini sada, a ne onda kada je na Baniji bila dignuta prva drvena kuća. Onda kad je od potresa prošlo dva mjeseca. A ne dvije godine
Zadnjeg dana veljače 2021., dva mjeseca nakon što je snažan potres pogodio Baniju, u jednom naselju na širem području Gline dovršena je drvena montažna kućica. Od temelja do krova dignuta je u 12 radnih dana. Bila je prva u nizu; dio projekta Solidarne kuće za ljude koji su zajednički prezentirali Zaklada Solidarna i inicijativa Ljudi za ljude.
Ideja je bila jednostavna, cjenovno povoljna i, što je najvažnije, vremenski nezahtjevna: umjesto da ljudi obnovu čekaju u limenim kontejnerima i mobilnim kućicama, koje nisu prikladne za duže stanovanje, čekat će je u drvenim kućama. Na području Gline u međuvremenu ih je podignuto 19, sve uz pomoć privatnih donacija.
Dva modela smještaja
Dvadeset i dva mjeseca kasnije – 22 mjeseca u kojima četiri i pol tisuće ljudi još uvijek živi u kontejnerima – novi ministar najavljuje novi plan za obnovu Banije. Plan koji će biti bolji i uspješniji. Jedno od tih novih efikasnih rješenja? Drvene montažne kuće. Ukratko: umjesto da ljudi obnovu čekaju u limenim kontejnerima i mobilnim kućicama, čekat će je u drvenim kućama.
Branko Bačić svjestan je da do sljedeće zime neće svim ljudima biti obnovljene potresom porušene kuće. No, htio bi da do sljedeće ogrjevne sezone većini onih koji žive u kontejnerskim naseljima ili u pojedinačnim kontejnerima u vlastitom dvorištu, država osigura “prikladan smještaj”. Zato je pred saborskim zastupnicima najavio dva nova modela (privremenog) smještaja: otkup i useljenje u prazne privatne kuće te dizanje drvenih kućica.
Privremeno rješenje
“Ono što mi se čini najbrže je da im se omogući prikladan smještaj s montažnim drvenim kućama, ljudima za koje ne bude osigurana zamjenska kuća, konstrukcijska obnova ili stanovi”, tumačio je novi ministar. To je privremeno rješenje, za ljude kojima kuće nisu obnovljene ni izgrađene niti su dobili stan u zgradama koje gradi država.
Ukratko, dakle: umjesto u limenom kontejneru ili kontejnerskom naselju, ti bi ljudi trebali obnovu čekati pod krovom drvene montažne kućice. Koliko bi takvih kuća bilo nije poznato, mada se novi ministar nada što manje, jer bi to značilo i da manje ljudi još uvijek čeka obnovu.
Država opet kasni
Ono što jest poznato, a i sasvim očigledno je da država – kasni. Kasni za volonterima, udrugama, donatorima i ostalima koji zadnje dvije godine pomažu ljudima na Baniji.
Zaklada Solidarna je, na primjer, uz pomoć privatnih donacija dosad uspjela osigurati osam takvih drvenih kuća. U jednoj od njih, u kojoj živi gospođa Mara s obitelji, bili smo prije Božića: skromna, ali ugodna prizemnica s dvije spavaće sobe, kupaonom i kuhinjom.
Karla Pudar, programska voditeljica Solidarne, tada nam je kazala da je iz lokalne stolarije dosad izašlo tridesetak takvih drvenih kuća koje su platili razni donatori. Te su kuće, objašnjavala nam je, brzo rješenje jer se mogu podići do krova u dva, tri tjedna, a iako je riječ o privremenom smještaju, imaju garanciju od barem 25 godina. Sve to sada, čini se, spoznaje i država.
Velik skok cijena
Dogradonačelnica Gline Branka Bakšić Mitić veli da je samo na području Gline donacijama napravljeno 19 takvih kuća i da su “taj model zagovarali od početka” jer je to bolja solucija od kontejnera. Kuća od 35 četvornih metara, bazično opremljena – na primjer, bojlerom ili peći na drva – koštala je prije dvije godine 85 tisuća kuna.
To, međutim, više nije realna cijena. Zbog globalnih poremećaja, cijene su skočile i sada je za istu kuću, bez ikakve opreme, kažu nam volonteri, potrebno i do dvaput više novca.
I ovo se već radi
Drugi model koji Bačić spominje je otkup kuća preko APN-a, državne agencije koja je široj javnosti uglavnom poznata po subvencioniranim stambenim kreditima. Iz ministrovih dosadašnjih nastupa može se zaključiti da bi se išlo u kupnju praznih nekretnina na području Banije – očito onih koje nisu stradale u potresu – pa bi se ljudima ponudilo useljenje u njih. Bi li to bio privremeni smještaj ili trajna zamjena za oštećenu kuću, nije do kraja jasno.
No, jasno je da je sličan model na terenu već uspješno testiran. Neke kuće na Baniji potresom nisu praktički ni taknute i tu je Zaklada Solidarna prepoznala potencijal: prazne kuće sa zelenom naljepnicom nastoje kupiti i ponuditi obiteljima.
Staro, ali skuplje
S obzirom da to ponekad podrazumijeva preseljenje iz jednog mjesta u drugo, nužno je da se ljudi kojima je kuća stradala s time slože. Zaklada je dosad našla i uselila osam takvih kuća, a u planu su im pred Božić bile još dvije.
Novi ministar zadužen za obnovu, dakle, nudi sada novi model obnove koji je, barem dijelom, stari model, samo po osjetno većoj cijeni. Ljudi koji pomažu na Baniji neće se, dakako, buniti što ih država prepisuje. Samo im nikako nije jasno zašto to čini sada, a ne onda kada je na Baniji bila dignuta prva drvena kuća. Onda kad je od potresa prošlo dva mjeseca. A ne dvije godine.