Apsolutni trijumf normalne Hrvatske
Osim Hrvatske koja se boji 21. stoljeća, postoji normalna Hrvatska
Nakon nekoliko godina eksalirajuće konzervativne revolucije koja je zahvatila Hrvatsku, od braniteljske ofenzive na Markov Trg do brojnih inicijativa udruge Željke Markić, imali smo prilike vidjeti da ipak postoji nešto drugo.
Osim one agresivne, retrogradne Hrvatske koja se dubinski ne snalazi u 21. stoljeću, još uvijek postoji druga, zdrava, normalna i aktivna Hrvatska. Koja, poput nastavnika Tonija Miluna, razumije da se mora mijenjati.
#speechless. #Hrvatskamozebolje. pic.twitter.com/w48fieW5GV
— Hrvoje Kresic (@hkresic) June 1, 2016
Nakon niza skupova na kojima se skandiralo Za dom spremni, a zatim lagalo da nije, vidjeli smo skupove po Hrvatskoj na kojima se pjeva Pink Floyd i Hladno Pivo.
Čemu se nadao ministar Šustar
Nakon niza skupova u kojima se najgrubljom demagogijom obračunavalo s političkim protivnicima, vidjeli smo skupove na kojima se mirno pjeva, plješće i skandira “reforma, reforma”.
U redu, pristojno se pozvalo ministra Predraga Šustara na ostavku; nakon svega što je Šustar izjavljivao ovih dana, to je uistinu najbolje čemu se mogao nadati.
Hrvatska koja može okupiti ovu količinu ljudi, da na ovakav način podrži reformu školstva, a zapravo ustane protiv cjelokupnog društvenog stanja, Hrvatska je koja ima budućnost.
Za razliku od one koja se budućnosti boji.
Redakcijski komentar uredništva Telegrama