Nekad je nužno odabrati stranu

Arbitraža ukratko: Hrvatska je darovala plinska polja MOL-u, a sad mora platiti odštetu jer nije kupovala plin po tržišnoj cijeni

Koliko je ovoj Vladi stalo do tržišta i tržišne utakmice pokazuje epizoda s kupnjom OMV-ove maloprodajne mreže u Sloveniji

Andrej Plenković mogao je 2016. adresirati krivnju za svu tragičnost odnosa s MOL-om na svoje prethodnike, ali u ljeto 2022. to više ne može činiti jer se upravo njegova Vlada, ponajviše nesebičnim zalaganjem bivšega ministra gospodarstva Tomislava Čorića, prometnula u ‘zlatnu ribicu’ MOL-a. U vrijeme njegova mandata prestala je s radom Rafinerija u Sisku, a nafta iz slavonskih nalazišta transportira se u MOL-ovu rafineriju u Százhalombatti

Vlada Andreja Plenkovića još je jednom pokazala svu svoju umješnost u prezentaciji loših vijesti. Pravorijek međunarodnoga centra za rješavanje investicijskih sporova u Washingtonu (ICSID) u arbitražnome sporu koji je 2013. godine pokrenuo mađarski MOL protiv Republike Hrvatske uspjela je zasjeniti dobro tempirana vijest o ostavci ministra financija Zdravka Marića.

Tako je rezultat široj javnosti nerazumljivoga spora potpuno zasjenjen nagađanjima o razlozima ostavke čelnika u svakoj vladi najvažnijega ministarstva. Vlada je u svome priopćenju pokušala utješiti javnost time što je arbitražni sud „odbio većinu MOL-ovih zahtjeva za naknadu štete i prihvatio tek njihov manji dio u iznosu od 184 milijuna dolara.“ Ukupni zahtjev mađarske tvrtke bila je isplata naknade štete u iznosu većem od 1,1 milijardi dolara pa je Vlada u svome priopćenju detaljno pobrojala sve zahtjeve MOL-a koje Arbitražni sud nije prihvatio.

Javnosti je daleko zanimljiviji dio pravorijeka u korist MOL-a. Prema odluci Arbitražnoga suda Republika Hrvatska je na štetu MOL-a povrijedila Ugovor o Energetskoj povelji koji predstavlja multilateralni okvir za međunarodnu suradnju u području energetike i to ponajviše jer je propustila „liberalizirati tržište plina u razdoblju od 2011. do 2014. godine“ te zbog toga MOL-u pripada odšteta u iznosu od 184 milijuna dolara, zatezne kamate na taj iznos od 1. travnja 2014. te dio troškova postupka u iznosu od milijun dolara.

‘Hrvatska je najprije darovala MOL-u plinska i naftna nalazišta’

Priopćenje Vlade vrlo sažeto interpretira 216 stranica arbitražne odluke, a budući da su dvije strane još 2015. dogovorile da je postupak povjerljiv i da pravorijek neće biti objavljen, ne preostaje mi ništa drugo nego još jednom podsjetiti na činjenicu da je Republika Hrvatska najprije darovala MOL-u plinska i naftna nalazišta jer je propustila ugovoriti standardnu „podjelu proizvodnje nafte i plina“. U kasnijoj fazi razvoja međusobnih odnosa obvezala se da će taj plin kupovati po tržišnoj cijeni, a kada to nije učinila MOL je pokrenuo arbitražni postupak za naknadu štete koji je Hrvatska upravo izgubila.

INA je 2013. godine na ime koncesijskih naknada za eksploataciju plina u jadranskome primorju platila 146 milijuna kuna, a sve naknade za eksploataciju plina zajedno iznosile su 249,6 milijuna kuna ili 5,25 posto od vrijednosti proizvedenoga plina po prosječnim cijenama uvezenoga plina na tržištu Europske unije. Da je primijenjen model koncesijskih naknada koji je vlada Zorana Milanovića odredila 2014. godine za eksploataciju novih nalazišta, a što je svjetski standard već više od pedeset godina, i prema kojem davatelj koncesije i operativna kompanija „dijele proizvedene količine nafte i plina“, zapravo dobit stvorenu njihovom eksploatacijom, INA bi platila višestruko veći iznos.

Nije valjda teško zaključiti da bi MOL imao pravo na „tržišnu“ cijenu plina proizvedenoga na hrvatskim bušotinama da je plaćao koncesijske naknade po „modelu podjele proizvodnje“. Ovako je Republika Hrvatska prisiljena platiti naknadu štete u iznosu od 184 milijuna dolara zbog nepodopština, ili ako Vam je draže, elementarne nesposobnosti svojih upravljača.

‘Upravo se Plenkovićeva Vlada prometnula u ‘zlatnu ribicu’ MOL-a’

Prema izvještaju Ministarstva financija u 2020. godini na ime koncesijske naknade za eksploataciju plina napaćeno je ukupno 65 milijuna kuna, a za eksploataciju nafte 128 milijuna kuna što je prema poslovnom izvješću Ine za tu godinu bilo jednako petini realizirane dobiti iz eksploatacije nafte i plina prije troška kamata, poreza i amortizacije pa je očito da ni nakon gotovo dva desetljeća u Hrvatskoj nema ni minimuma političke volje za promjenu odnosa prema MOL-u.

Premijer Plenković adresirao je krivnju za arbitražni postupak i spor s MOL-om na tri prethodne vlade, onu Ivice Račana koja je 2003. potpisala ugovor o prodaji 25 posto + jedne dionice INA-e, vladu Ive Sanadera zbog sklapanja Prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara i Ugovora o plinskom poslovanju te vladu Zorana Milanovića zbog neprovođenja obaveza o liberalizaciji tržišta plina. Nije sporno da je MOL bio pogrešan izbor, da je mađarska kompanija postala suvlasnikom Ine prije negoli je uopće usvojen odgovarajući zakonski okvir za eksploataciju naftnih i plinskih nalazišta, i da je u protekla dva desetljeća pogodovanje interesima MOL-a bilo pravilo, a ne izuzetak.

Andrej Plenković mogao je adresirati krivnju za svu tragičnost odnosa s MOL-om na svoje prethodnike na početku mandata svoje prve vlade u kasnu jesen 2016. godine, ali u ljeto 2022. godine to više ne može činiti jer se upravo njegova Vlada, ponajviše nesebičnim zalaganjem bivšega ministra gospodarstva Tomislava Ćorića, prometnula u „zlatnu ribicu“ MOL-a. U vrijeme njegova mandata prestala je s radom Rafinerija u Sisku, a nafta iz slavonskih nalazišta transportira se putem Janafa u MOL-ovu rafineriju u Százhalombatti. MOL i INA kontroliraju polovinu svih benzinskih crpki u Hrvatskoj, a zajedno sa slovenskim Petrolom, nakon njegove akvizicije Croduxa, više od tri četvrtine maloprodaje naftnih derivata – i jedno i drugo protivno je Zakonu o zaštiti tržišnoga natjecanja.

‘Hrvatska je za Viktora Orbana i MOL samo feud’

Koliko je hrvatskoj Vladi stalo do tržišta i tržišne utakmice pokazuje epizoda s kupnjom OMV-ove maloprodajne mreže u Sloveniji. Početkom lipnja prošle godine INA je uz prigodne fanfare priopćila da će svoj udio u slovenskome OMV-u koji raspolaže sa 119 benzinskih crpki povećati sa 7,75 posto na 33 posto, a MOL s 0 posto na 67 posto. Hrvatska Vlada je u toj MOL-ovoj akviziciji uspjela vidjeti širenje INA-e na slovensko tržište te je na svoju sramotu tu transakciju javno i podržala.

Sve bi bilo zaboravljeno da prije dva tjedna Europska komisija nije otvorila detaljnu istragu o navedenoj transakciji zbog zabrinutosti da će njeno provođenje značajno smanjiti tržišno natjecanje. Komisija je u svome priopćenju navela da MOL ima mrežu od preko 2000 benzinskih crpki u devet država, od čega njih 53 u Sloveniji, te da preuzimanjem 119 benzinskih crpki slovenskoga OMV-a postoji opasnost od koordiniranog djelovanja Petrola i OMV-a. Znači Europska komisija prepoznala je opasnost za slovensko tržište naftnih derivata, a hrvatska Vlada i njena Agencija za zaštitu tržišnoga natjecanja podržavaju i štite identični oligopol na hrvatskome tržištu.

Hrvatska je za Viktora Orbana i MOL samo feud, i dok god će Andrej Plenković i njegov HDZ provoditi politiku pogodovanja mađarskim interesima Hrvatska neće imati smislenu i učinkovitu energetsku politiku, a bez nje je pak svako zaklinjanje u nacionalne interese samo pučka zabava. Pravorijek ICSID-a iz Washingtona konačna je potvrda naše vazalne pozicije i tako ga treba shvatiti.