Autori zabranjenog udžbenika u ogorčenom pismu: 'Bez rasprave o Domovinskom ratu narušava se njegov dignitet'
Više od mjesec dana od odluke ministra Fuchsa o zabrani njihovog udžbenika, autori su ministru poslali pismo
Autori zabranjenog udžbenika povijesti za 4. razred gimnazije, Miljenko Hajdarović, Vedran Ristić i Nikica Torbica, prvi put su se javno oglasili nakon odluke ministra Radovana Fuchsa o povlačenju njihova udžbenika Zašto je povijest važna? 4 iz škola. Autorski trojac u pismu ministru Fuchsu naglašava kako više od mjesec dana od njegove odluke i dalje ne znaju detalje na temelju kojih je odluku donio pa od njega traže da što hitnije dostavi detaljno obrazloženje.
Takav način zabrane opisuju kao duboko netransparentan što, dodaju, u stručnim krugovima izaziva zabrinutost oko povoda za povlačenje udžbenika. Ističu i kako se u nekoliko medija više od mjesec dana vodi aktivna kampanja protiv udžbenika, autora, recenzenata, “ali i svih onih koji staju u obranu struke ili koji postavljaju pitanja oko opravdanosti povlačenja udžbenika”. Ne radi se pritom, upozoravaju, o stručnom dijalogu, već o ad hominem napadima koji rezultiraju i propitivanjem etničkog porijekla autora, njihovog domoljublja te “skrivenih namjera”.
U najgorim slučajevima, upozoravaju autori, takvi napadi završavaju i prijetnjama. Podsjetimo, do zabrane korištenja ovog udžbenika povijesti došlo je nakon što ga je problematizirala saborska zastupnica Marijana Petir, a potom i portal narod.hr. U tamošnjim se tekstovima problematiziralo što su u udžbeniku navedeni pojedini zločini koje su u Domovinskom ratu počinili pripadnici Hrvatske vojske. Smetalo im je i što od svih Tuđmanovih govora spominje onaj u kojem je izjavio da NDH nije bila samo “puka kvislinška tvorba, već i izraz povijesnih težnji hrvatskog naroda”…
Ista instanca odobrila i zabranila
Hajdarović, Ristić i Torbica podsjećaju da je njihov udžbenik još 2021. godine odobrilo za upotrebu u školama upravo Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Tome je prethodio postupak procjene u kojem je sudjelovalo tročlano povjerenstvo imenovano od strane Ministarstva. U tom postupku, povjerenstvo Ministarstva nije imalo niti jednu primjedbu na udžbenik te su mu jednoglasno dali zeleno svjetlo, ističu. Potom se pitaju što se promijenilo od proljeća 2021. do jeseni 2023. godine kada je udžbenik zabranjen na istoj instanci na kojoj je inicijalno odobren.
Kako institucionalno obrazloženje ministra i ministarstva i dalje nemaju, autori se osvrću na opaske Ministarstva i Agencije za odgoj i obrazovanje, koje je kroz službene upite prikupio Telegram. Netočnom označavaju tvrdnju Agencije – koja je inače provodila postupak procjene po pritužbama pristiglim Ministarstvu – da službeni kurikulum povijesti ne propisuje proučavanje i propitivanje djela i stavova pojedinih povjesničara o pojedinim povijesnim događajima.
“Ne samo da kurikulum propisuje analizu povijesnih izvora, nego je neke od temeljnih odgojno-obrazovnih ciljeva samoga predmeta nemoguće realizirati bez analize izvora”, ističe autorski trojac pa postavljaju pitanja: “Kako je moguće razvijati vještine povezane s postavljanjem pitanja o izvorima bez rada na povijesnim izvorima? Kako je moguće preispitivati gledišta, zaključke i različite perspektive ako se one kao radni materijal ne nude u udžbeniku? Kako je moguće poticati učenike na oblikovanje mišljenja ako su im neki zaključci već propisani kao jedini prihvatljivi?”.
O radu na povijesnim izvorima
Svrha udžbeničkog teksta je, dodaju, da on pruži osnovne podatke o prošlim događajima. “Zadaća je upravo povijesnih izvora donijeti različite perspektive kako bi se one mogle istražiti i analizirati te slijedom argumentirane rasprave prihvatiti ili odbaciti”, podcrtavaju. Dapače, tvrde, učenici prema kurikulumu uče analizirati i vrednovati izvore. “Kako je moguće poštivati ovaj tehnički koncept bez nuđenja učenicima i nastavnicima niza povijesnih izvora, kao što smo i napravili u ovome udžbeniku?”, pitaju ministra.
Osvrću se i na primjedbu iznesenu u javnosti kako povijesni izvori u njihovom udžbeniku nisu adekvatno objašnjeni te da su pitanja sugestivna. Kažu da uz svaki povijesni izvor navode pitanja i zadatke koji navode učenika na razvoj vještina i aktivno učenje. Izvori u udžbeniku, dodaju, odabrani su tako da ističu sudbine sudionika i svjedoka događaja pa se, uz govore Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića, u udžbeniku može čitati o Vladi Gotovcu, Josipu Reihl-Kiru, Rudolfu Perešinu, Blagi Zadri, Marku Babiću, Vesni Bosanac, Siniši Glavaševiću, Ženama u crnom, navode.
Osvrt na primjedbe oko Domovinskog rata
Na opasku kako udžbenik sadrži “netočne i zastarjele podatke koji bitno utječu na vjerodostojnost sadržaja”, kažu kako je ona općenita pa se, dodaju, bez detaljnog rješenja ministra o povlačenju udžbenika na nju ne mogu konkretno osvrnuti. Osim toga, podsjećaju na ustaljenu praksu dorade i ispravljanja pogreški u udžbenicima. Detaljno se osvrću i na opasku o neadekvatnosti poglavlja o stvaranju Republike Hrvatske, višestranačju i Domovinskom ratu.
Ističu kako 15 posto njihovog udžbenika, kroz pet cjelina, pokriva informacije o povijesti Republike Hrvatske. “Taj podatak napominjemo jer se radi o udžbeniku koji tematski pokriva sve događaje iz nacionalne, europske i svjetske povijesti od završetka Prvoga svjetskog rada do početka 21. stoljeća”, navode Hajdarović, Ristić i Torbica u pismu Fuchsu. Temu Domovinskog rata, nastavljaju, posebno su detaljno razradili jer je riječ o temi od posebnog značenja za povijest Hrvatske.
“Nije jasno zašto je dozvoljeno, čak i poželjno, primjenjivati principe multiperspektivnosti i poticanja na raspravu i stvaranje vlastitog mišljenja na teme starije povijesti, dok se u temama koje se tiču raspada Jugoslavije i Domovinskog rata ti principi smatraju nedopuštenima. Smatramo da se takvim ograničenim pristupima narušava dostojanstvo teme Domovinskog rata u okviru pluralističke demokracije 21. stoljeća kakvom Hrvatska teži posljednjih tridesetak godina”, naglašavaju.
‘Tumačenja ne mogu biti kriva’
Na tvrdnju da se spominju “kriva tumačenja pojedinih povijesnih procesa, odgovaraju kako je ona općenita pa se na nju ne mogu kvalitetno osvrnuti. “No, tumačenje ne može biti krivo, već ono može biti utemeljeno na činjenicama i argumentima ili neutemeljeno. U našem smo se udžbeniku trudili pružiti učenicima i nastavnicima dovoljno kvalitetnih materijala pomoću kojih se u učionici mogu otvoriti utemeljene rasprave o kontroverznim temama vezanima za najnoviju povijest”, navode autori.
Kako je Ministarstvo znanosti u javnosti navelo da je postupak zabrane udžbenika pokrenulo nakon zaprimanja većeg broja primjedbi na sadržaj učenika, autorski trojac zaključuje zahtjevom da se “detaljno indeksira spomenuti veći broj primjedbi na sadržaj udžbenika te na koji način je stručno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje adresiralo te pritužbe”.