Baš u Francuskoj, zato što je ta zemlja godinama poznata po tome da se kod njih rađa najviše u EU, a prva je opet i prema posljednjim podacima. Francuskinje u prosjeku imaju 1,83 djece. Za set subvencija za djecu francuska Vlada ukupno troši četiri posto BDP-a. Irska je po natalitetu također u samom vrhu, a mnogi naši građani odabiru upravo nju za svoj novi početak.
Majke ostaju na tržištu rada
Populacijske mjere koje te dvije zemlje nude svojim državljanima – ali isto tako i svim rezidentima – pokazuju već na prvi pogled dvije stvari. Prvo, sve obitelji i sva djeca u tim zemljama u potpuno su jednakom položaju jer je politika demografskih poticaja dizajnirana za cijelu državu. Drugo, svi su ti programi – a i u Francuskoj i u Irskoj ima ih mnogo za različite obiteljske situacije – osmišljeni s idejom da majke ostanu na tržištu rada i razvijaju svoje karijere, a ne da se, kao u Bandićevom Zagrebu, zakopaju u kuću i postanu isključivo servis za djecu.
Nadalje, u obje promatrane države, na neke mjere jednako pravo imaju svi dok su druge vezane za visinu obiteljskih primanja, u čemu se ogleda solidarnost tih društava prema obiteljima slabijeg imovnog stanja.
Bazični program za djecu u Francuskoj naziva se programom “dobrodošlice za dijete”, a sadrži više financijskih subvencija. To su jednokratne naknade za rođenje djeteta (948,27 eura) i za usvajanje djeteta (1896,52 eura) koje su iste za sve. Uz to ide osnovna naknada za djecu do tri godine i dodatna za razne dostupne varijante brige o djeci dok roditelji rade.
Razne naknade za djecu
Visina subvencija ovisi o tome koliko obitelj zarađuje, u to se uračunavaju plaće, prihodi od kapitala, mirovine, eventualne naknade za nezaposlene itd. Osim toga, francuske obitelji imaju pravo i na takozvanu obiteljsku potporu koja kreće od rođenja drugog djeteta, a država je isplaćuje dok dijete navrši 20 godina. Ako imate dvojke ili usvojite više djece, ta se dugotrajna subvencija množi s brojem djece.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Skala naknada jasno je propisana, a administrativno tijelo utvrđuje u koju kategoriju spadate s obzirom na prihode u obitelji. Puna subvencija iznosi 184,62 eura mjesečno za svako dijete u kući, a djelomična 92,31 eura. Znači, ako imate troje djece, a uklapate se u kriterije, od države po ovoj osnovi dobivate 553,86 eura mjesečno.
U Francuskoj ima i mnogo opcija u sklopu programa brige o djeci predškolske dobi čiji su roditelji zaposleni. Može se birati između kvalificirane dadilje, raznih vrsta državnih i ostalih vrtića, te vrtića koje za svoje zaposlenike otvaraju i pojedine kompanije. Za sve to imat ćete pravo na određenu državnu subvenciju po kriteriju obiteljskih primanja, a sva takva plaćanja za djecu predstavljaju porezni odbitak.
Dadilje, vrtići, dnevni centri…
Dadilje su organizirane preko posebnih agencija za djecu staru od dva mjeseca nadalje i mogu ih čuvati u svojoj ili u vašoj kući, ili u centrima s drugim dadiljama. S njima se potpisuju ugovori o radu za svako dijete posebno. Popis dadilja dostupan je u lokalnom gradskom poglavarstvu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Za cjelodnevnu brigu o djecu od dva mjeseca do tri godine – kada u Francuskoj počinje obavezno školovanje – mogu se izabrati vrtići, a za povremeno čuvanje dnevni centri. Postoje i igraonice sa stručnim osobljem gdje djecu na nekoliko sati mogu dovesti roditelji koji studiraju, idu u šoping, na razgovor za posao ili k liječniku. Plaća se sve osim besplatne “predškole” koju pohađaju djeca od dvije do tri godine, ali uz državne subvencije koje mogu ići i do 85 posto troška.
Svi zaposlenici u javnom i privatnom sektoru imaju pravo na tri neplaćena dana godišnje za brigu o bolesnom djetetu, a prema nekim kolektivnim ugovorima, to može biti i više. Za brigu o djeci s posebnim potrebama može se dobiti do 310 dana u periodu od tri godine.
Kako škole i čuvaju djecu
Iz hrvatskih škola puno smo puta čuli da “škola nije ustanova za čuvanje djece”, ali u Francuskoj jest i to. Tako se za vrijeme školskih praznika roditeljima nude razne mogućnosti brige o djeci, i to u svakoj školi od 7,30 do 18 sati. Djecom se, u prostorijama škole i uz dnevnu prehranu, bave kvalificirani odgojitelji koje plaća lokalna vlast, a fokus je na zabavnim aktivnostima poput crtanja, sporta, glazbe, itd.
Članak se nastavlja ispod oglasa
I te se cijene obračunavaju prema prihodima u obitelji, a usluga je dostupna i roditeljima koji nisu zaposleni. Na raspolaganju su i ljetni kampovi od jednog do tri tjedna koji također mogu biti subvencionirani. Irski model unekoliko je sličan francuskom jer za obitelji s djecom postoje mnogi slični programi koji se daju birati i kombinirati i opet se odnose na svu djecu državljana i rezidenata.
Kako to izgleda u Irskoj
I u Irskoj je potrebno registrirati dijete i obitelj kod nadležnog tijela, za što je potrebno nešto administracije, ali kasnije sve ide automatski. Osim subvencija za cjelodnevnu i višesatnu brigu o djeci slabijih imovinskih prilika – a po različitim modelima koji su usporedivi s francuskima – irske obitelji imaju pravo i na “dodatak za djecu” koji je jednak za sve i ne ovisi o standardu obitelji. Isplaćuje se svakog prvog utorka u mjesecu i neoporeziv je. Iznosi 140 eura po djetetu, pa još toliko za svako sljedeće dijete, sve dok ne navrše 16 godina.
Subvencije za čuvanje i brigu o djeci odobravaju se unutar četiri različita programa, a država ih isplaćuje direktno davatelju usluge. U godini prije kretanje u školu, program je za roditelje besplatan. Za školsku djecu dostupni su cjelodnevni boravak, dnevni obroci, pomoć u učenju za koju se u Hrvatskoj plaćaju skupe privatne instrukcije, te kampovi za praznike.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Nakrivo nasađena izmišljotina
U svemu što država nudi djeci zaposlenih i nezaposlenih roditelja u Francuskoj i Irskoj leži jasan odgovor na pitanje zbog čega je njihova stopa nataliteta dobra, a kod nas loša i konstantno negativna. Vladajuća stranka u Hrvatskoj trebala bi naprosto prepisati njihove modele za svu djecu u Hrvatskoj umjesto da se lomi braneći nakrivo nasađenu, skupu a za mnoge i nepravednu Bandićevu izmišljotinu roditelj-odgojitelj u Zagrebu.
Smisao uspješne populacijske politike svakako nije u tome da se žene s troje i više djece getoiziraju u poseban stalež višestrukih “rodilja” kojima će jedina preokupacija u životu biti djeca, nego da se setom mjera pomogne svakoj obitelji s djecom kojoj je to potrebno, pri čemu će odluka o tome kako će živjeti biti samo njihova.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Bandićeva šema roditelj-odgojitelj je obični populizam. Bolje da kopiramo mjere zemalja s visokim natalitetom, Francuske i Irske
Tko je krivac što se u deset godina iz Hrvatske iselilo oko 400.000 građana i to uglavnom mladih s djecom?
Populacijske mjere koje te dvije zemlje nude svojim državljanima - ali isto tako i svim rezidentima - pokazuju već na prvi pogled dvije stvari. Prvo, sve obitelji i sva djeca u tim zemljama u potpuno su jednakom položaju. Drugo, svi su ti programi osmišljeni s idejom da majke ostanu na tržištu rada i razvijaju svoje karijere, a ne da se, kao u Bandićevom Zagrebu, zakopaju u kuću i postanu isključivo servis za djecu.
Je li Bandićeva šema roditelj-odgojitelj inteligentna demografska mjera ili prozirni populizam? Zašto broj djece kod nas stalno opada? Tko je krivac što se u deset godina iz Hrvatske iselilo oko 400.000 građana i to uglavnom mladih s djecom? Dok se o svemu tome vode ostrašćene rasprave, a koje očigledno ne daju rezultata, pogledajmo kako sustav pomaže obiteljima da podignu djecu u Francuskoj i Irskoj.
Baš u Francuskoj, zato što je ta zemlja godinama poznata po tome da se kod njih rađa najviše u EU, a prva je opet i prema posljednjim podacima. Francuskinje u prosjeku imaju 1,83 djece. Za set subvencija za djecu francuska Vlada ukupno troši četiri posto BDP-a. Irska je po natalitetu također u samom vrhu, a mnogi naši građani odabiru upravo nju za svoj novi početak.
Majke ostaju na tržištu rada
Populacijske mjere koje te dvije zemlje nude svojim državljanima – ali isto tako i svim rezidentima – pokazuju već na prvi pogled dvije stvari. Prvo, sve obitelji i sva djeca u tim zemljama u potpuno su jednakom položaju jer je politika demografskih poticaja dizajnirana za cijelu državu. Drugo, svi su ti programi – a i u Francuskoj i u Irskoj ima ih mnogo za različite obiteljske situacije – osmišljeni s idejom da majke ostanu na tržištu rada i razvijaju svoje karijere, a ne da se, kao u Bandićevom Zagrebu, zakopaju u kuću i postanu isključivo servis za djecu.
Nadalje, u obje promatrane države, na neke mjere jednako pravo imaju svi dok su druge vezane za visinu obiteljskih primanja, u čemu se ogleda solidarnost tih društava prema obiteljima slabijeg imovnog stanja.
Bazični program za djecu u Francuskoj naziva se programom “dobrodošlice za dijete”, a sadrži više financijskih subvencija. To su jednokratne naknade za rođenje djeteta (948,27 eura) i za usvajanje djeteta (1896,52 eura) koje su iste za sve. Uz to ide osnovna naknada za djecu do tri godine i dodatna za razne dostupne varijante brige o djeci dok roditelji rade.
Razne naknade za djecu
Visina subvencija ovisi o tome koliko obitelj zarađuje, u to se uračunavaju plaće, prihodi od kapitala, mirovine, eventualne naknade za nezaposlene itd. Osim toga, francuske obitelji imaju pravo i na takozvanu obiteljsku potporu koja kreće od rođenja drugog djeteta, a država je isplaćuje dok dijete navrši 20 godina. Ako imate dvojke ili usvojite više djece, ta se dugotrajna subvencija množi s brojem djece.
Skala naknada jasno je propisana, a administrativno tijelo utvrđuje u koju kategoriju spadate s obzirom na prihode u obitelji. Puna subvencija iznosi 184,62 eura mjesečno za svako dijete u kući, a djelomična 92,31 eura. Znači, ako imate troje djece, a uklapate se u kriterije, od države po ovoj osnovi dobivate 553,86 eura mjesečno.
U Francuskoj ima i mnogo opcija u sklopu programa brige o djeci predškolske dobi čiji su roditelji zaposleni. Može se birati između kvalificirane dadilje, raznih vrsta državnih i ostalih vrtića, te vrtića koje za svoje zaposlenike otvaraju i pojedine kompanije. Za sve to imat ćete pravo na određenu državnu subvenciju po kriteriju obiteljskih primanja, a sva takva plaćanja za djecu predstavljaju porezni odbitak.
Dadilje, vrtići, dnevni centri…
Dadilje su organizirane preko posebnih agencija za djecu staru od dva mjeseca nadalje i mogu ih čuvati u svojoj ili u vašoj kući, ili u centrima s drugim dadiljama. S njima se potpisuju ugovori o radu za svako dijete posebno. Popis dadilja dostupan je u lokalnom gradskom poglavarstvu.
Za cjelodnevnu brigu o djecu od dva mjeseca do tri godine – kada u Francuskoj počinje obavezno školovanje – mogu se izabrati vrtići, a za povremeno čuvanje dnevni centri. Postoje i igraonice sa stručnim osobljem gdje djecu na nekoliko sati mogu dovesti roditelji koji studiraju, idu u šoping, na razgovor za posao ili k liječniku. Plaća se sve osim besplatne “predškole” koju pohađaju djeca od dvije do tri godine, ali uz državne subvencije koje mogu ići i do 85 posto troška.
Svi zaposlenici u javnom i privatnom sektoru imaju pravo na tri neplaćena dana godišnje za brigu o bolesnom djetetu, a prema nekim kolektivnim ugovorima, to može biti i više. Za brigu o djeci s posebnim potrebama može se dobiti do 310 dana u periodu od tri godine.
Kako škole i čuvaju djecu
Iz hrvatskih škola puno smo puta čuli da “škola nije ustanova za čuvanje djece”, ali u Francuskoj jest i to. Tako se za vrijeme školskih praznika roditeljima nude razne mogućnosti brige o djeci, i to u svakoj školi od 7,30 do 18 sati. Djecom se, u prostorijama škole i uz dnevnu prehranu, bave kvalificirani odgojitelji koje plaća lokalna vlast, a fokus je na zabavnim aktivnostima poput crtanja, sporta, glazbe, itd.
I te se cijene obračunavaju prema prihodima u obitelji, a usluga je dostupna i roditeljima koji nisu zaposleni. Na raspolaganju su i ljetni kampovi od jednog do tri tjedna koji također mogu biti subvencionirani. Irski model unekoliko je sličan francuskom jer za obitelji s djecom postoje mnogi slični programi koji se daju birati i kombinirati i opet se odnose na svu djecu državljana i rezidenata.
Kako to izgleda u Irskoj
I u Irskoj je potrebno registrirati dijete i obitelj kod nadležnog tijela, za što je potrebno nešto administracije, ali kasnije sve ide automatski. Osim subvencija za cjelodnevnu i višesatnu brigu o djeci slabijih imovinskih prilika – a po različitim modelima koji su usporedivi s francuskima – irske obitelji imaju pravo i na “dodatak za djecu” koji je jednak za sve i ne ovisi o standardu obitelji. Isplaćuje se svakog prvog utorka u mjesecu i neoporeziv je. Iznosi 140 eura po djetetu, pa još toliko za svako sljedeće dijete, sve dok ne navrše 16 godina.
Subvencije za čuvanje i brigu o djeci odobravaju se unutar četiri različita programa, a država ih isplaćuje direktno davatelju usluge. U godini prije kretanje u školu, program je za roditelje besplatan. Za školsku djecu dostupni su cjelodnevni boravak, dnevni obroci, pomoć u učenju za koju se u Hrvatskoj plaćaju skupe privatne instrukcije, te kampovi za praznike.
Nakrivo nasađena izmišljotina
U svemu što država nudi djeci zaposlenih i nezaposlenih roditelja u Francuskoj i Irskoj leži jasan odgovor na pitanje zbog čega je njihova stopa nataliteta dobra, a kod nas loša i konstantno negativna. Vladajuća stranka u Hrvatskoj trebala bi naprosto prepisati njihove modele za svu djecu u Hrvatskoj umjesto da se lomi braneći nakrivo nasađenu, skupu a za mnoge i nepravednu Bandićevu izmišljotinu roditelj-odgojitelj u Zagrebu.
Smisao uspješne populacijske politike svakako nije u tome da se žene s troje i više djece getoiziraju u poseban stalež višestrukih “rodilja” kojima će jedina preokupacija u životu biti djeca, nego da se setom mjera pomogne svakoj obitelji s djecom kojoj je to potrebno, pri čemu će odluka o tome kako će živjeti biti samo njihova.