Nekad je nužno odabrati stranu

Banožić uvjerava da su Sjedinjene Države krive što želimo odustati od Bradleya. To naprosto nije istina

Rekonstruiramo kako je Hrvatska odjednom, otprilike nakon kupnje francuskih aviona, počela vrdati oko američkih oklopnjaka

Priča o 84 Bradleya koja su iz Kalifornije već trebala krenuti stizati u Hrvatsku, pretvorila se u posljednjih nekoliko mjeseci u punokrvni unutarnji i vanjskopolitički triler u kojem se, kao i u svakoj dramatičnoj priči, jasno čuje i otkucavanje vremena koje ističe

Trebao je to biti velik, ali ipak manje-više rutinski posao. SAD doniraju svoja borbena oklopna vozila koja mijenjaju novijima, Hrvatska ih osvježava i remontira, čime ispunjava dio svojih NATO obaveza i modernizira vlastite oružane snage.

No, priča o 84 Bradleya koja su iz Kalifornije već trebala krenuti stizati u Hrvatsku, pretvorila se u posljednjih nekoliko mjeseci u punokrvni unutarnji i vanjskopolitički triler u kojem se, kao i u svakoj dramatičnoj priči, jasno čuje i otkucavanje vremena koje ističe. Štoviše, podrobnije upućivanje u temu otkriva cijeli niz teško objašnjivih postupaka i izjava iz Ministarstva obrane, odakle je cijela priča – logično – i krenula.

Do kraja siječnja

Ukratko, Hrvatska od 2017. godine sa SAD-om razgovara o modernizaciji kopnene vojske borbenim oklopnim vozilima tipa Bradley. Pet godina kasnije, Amerikanci stavljaju na stol konačnu ponudu i datum njenog isteka – donirat će Hrvatskoj 84 tražena vozila, u čiji će remont i opremanje Hrvatska morati uložiti još 150 milijuna dolara.

Pod jednim uvjetom da Hrvatska ponudu prihvati do – kraja siječnja. Do kraja siječnja je u trenutku pisanja ovih redaka još 12 dana. Hrvatska odluku još nije donijela. Kako je poznato, vojni vrh i predsjednik Republike žestoko zagovaraju ovaj posao. U krajnjoj liniji, opremanje jedne brigade, između ostalog borbenim oklopnim vozilima poput Bradleya obaveza je koju Hrvatska mora ispuniti unutar NATO saveza do 2026. godine.

Pravo prvog odabira

Zapelo, međutim, u Ministarstvu obrane. I to odjednom – praktično u roku od 34 dana prošle godine, ministar Mario Banožić je s afirmativnih istupa oko Bradleya prešao na priču s rezervom, spominjući visoke troškove i potencijalne poteškoće. Taj zaokret niti jednom dosad ni ministarstvo, ni Vlada nisu uvjerljivo objasnili, niti se za njega objašnjenje može pronaći u više ili manje javno dostupnim dokumentima oko ovog slučaja koje smo proučili posljednjih tjedana.

Krajem 2019. godine tadašnji ministar obrane Damir Krstičević je slavodobitno objavio kako je sve dogovoreno s Amerikancima i kako je Hrvatska u SAD-u već odabrala 84 Bradleya za sebe. Ovo “odabrala” znači doslovno – časnici i stručnjaci iz HV-a su u Kaliforniji među stotinama Bradleya druge generacije (M2A2) izabrali 84 konkretna primjerka koja su trebala krenuti za Hrvatsku kad se završi papirologija između dvije države. Radilo se o vozilima koja su bila u boljem stanju, jer je Hrvatska imala pravo prvog odabira.

“U ovom trenutku”

Plan je bio, kako je tad govorio Krstičević, da se u roku od deset godina dio tih Bradleya druge generacije, moderniziraju na treću (M2A3 i M3A3) i to u Hrvatskoj, u “Đuri Đakoviću”. Taj plan je, međutim, došao u pitanje nakon izbijanja pandemije.

U listopadu 2020. godine, američka strana Hrvatskoj šalje pismo u kojem kaže da “u ovom trenutku” ne može ponuditi modernizaciju druge na treću generaciju Bradleya, zbog problema u dobavnim lancima i nedostatka ključnih komponenti. U pismu koji je potpisao brigadni general Douglas S. Lowrey, stoji i kako će modernizacija na treću generaciju možda biti moguća u budućnosti. To pismo Banožić danas spominje kao trenutak u kojem se sve promijenilo, jer je Hrvatska shvatila da je upitna modernizacija na vozila treće generacije.

Sporazum je trebao biti sklopljen u lipnju, lani

U Hrvatskoj se, međutim, nakon spomenutog pisma ne mijenja ništa. Novi ministar obrane Mario Banožić na Badnjak 2020. godine potpisuje Provedbeni program MORH-a 2021.-2024. godine u kojem se govori o nabavi 84 borbena vozila na gusjenicama. Štoviše, postoji i rok za potpisivanje sporazuma s Vladom SAD-a o donaciji i remontu tih vozila. Rok je (bio) lipanj 2021. godine.

Tri mjeseca kasnije, a punih pet mjeseci nakon američkog pisma koje je, po Banožićevim aktualnim tumačenjima, sve dovelo u pitanje, Jutarnji list od prezadovoljnog izvora u MORH-u doznaje kako je detaljno dogovoren posao sa SAD-om oko nabavke 84 Bradleya M2A2. Modernizacija se uopće ne spominje, ni kao mogućnost, ni kao problem.

Slavodobitne najave iz Kranjčevićeve

Euforični tonovi oko Bradleya obilježili su i tridesetu godišnjicu ustrojavanja Zbora narodne garde. Na stadionu u Kranjčevićevoj ulici, krajem svibnja, Banožić govori kako će Vlada nastaviti suradnju sa Sjedinjenim Američkim Državama oko nabavke oklopnog vozila Bradley. Premijer Andrej Plenković, pak, nabrajajući uspjehe u modernizaciji HV-a, kaže: “U suradnji s našim saveznikom SAD, opremit ćemo hrvatsku vojsku s vozilima Bradley”.

U vrijeme kad su izgovorene ove rečenice u Hrvatskoj je, podsjetimo, već više od sedam mjeseci pismo u kojem se kaže kako modernizaciju na treću generaciju, “u ovom trenutku”, nije moguće ponuditi. Ta činjenica, očito, nikome (još) ne smeta.

Tako je i u srpnju prošle godine, Banožić je u SAD-u, odakle poručuje kako opremanje HV-a vozilima Bradley, “osim jačanja naših oružanih snaga”, otvara hrvatskim i američkim tvrtkama obrambene industrije mogućnost dugoročne suradnje. Još mjesec dana kasnije, 13. kolovoza, u razgovoru za Večernji list hrvatski ministar obrane afirmativno govori o nabavci Bradleya.

Preokret i uvođenje Lynxa u priču

A onda se, odjednom, sve promijenilo. Već sredinom rujna, na Odboru za obranu, Banožić počinje spominjati troškove i teškoće. U proračunskim planovima zatim netragom nestaju sredstva koja su trebala biti predviđena za isplatu rata za Bradley, nakon čega se javlja nezadovoljni predsjednik Republike, Zoran Milanović.

Početkom prosinca Amerikanci stavljaju na stol svoju finalnu ponudu koja vrijedi do 31. siječnja. A Banožić se u svojim istupima na tu temu nije proslavio – kako i bi kad je pismo radi kojeg se Hrvatska, navodno, krenula premišljati, na stolu bilo skoro cijelu godinu za vrijeme koje su se i on i premijer hvalili poslom koji sklapaju s Amerikancima.

Što se dogodilo da se priča odjednom preokrene, zasad je, kao i konačna odluka hrvatske Vlade – misterij. Zanimljivo je da su se u dijelu medija, kako su se krenule nizati sumnje u posao s Amerikancima, odjednom počele pojavljivati teze o tome da je nabavka novog njemačkog oklopnog vozila Lynx daleko bolja opcija. Novo vozilo svakako bolje zvuči od par desetljeća starog i korištenog Bradleya, ali ovo je doslovno – novo. Još nije u serijskoj proizvodnji, niti je, logično, ikad isprobano u borbi. I da, komad košta deset milijuna dolara – bez naoružanja.

Uzrok hrvatskih izmotavanja

Moguće je, nadalje, da je tih 150 milijuna dolara za Bradley jednostavno – “pojela” kupovina rabljenih francuskih borbenih zrakoplova Rafale, za koje će Hrvatska platiti cca 1,1 milijardu eura (1,25 milijardi dolara). I da se, u želji da Hrvatska u mandatu ove Vlade uđe u eurozonu, ne želi dodatno navlačiti proračunske troškove.

Samo, u tom slučaju vojska ostaje bez borbenog oklopnog vozila nužnog za ispunjavanje NATO obaveze. A Hrvatska, i to je taj dio vanjskopolitičke drame, nakon debakla s kupovinom F-16, pa odabira francuskih aviona, daje još jednu nezgodnu košaricu savezniku koji je, usput, najmoćnija vojna sila na planeti. Onom istom savezniku kojem se, eto, tako nevješto posljednjih tjedana pripisuje uzrok hrvatskih izmotavanja oko Bradleya.