Gadno kazneno djelo
Ne postoji sumnja, eto, u to zbog čega su vozač iz Pančeva i pekar s Kosova (koji ne govori hrvatski) odlučili po jedan svoj bubreg 2019. godine donirati hrvatskim državljanima. Istina, na KBC-u Merkur su odbijeni, ali zato je Etičko povjerenstvo KBC-a Zagreb zaključilo da je sve okej i zahvati su obavljeni.
Nije čudno da povjerenstva dvije bolnice udaljene nekoliko desetaka metara imaju dijametralno suprotne stavove o ovako osjetljivom etičkom pitanju. Jer, transplantacija organa nije mala zajebancija, na taj zahvat se može čekati godinama, a mnogi ga i ne dočekaju, pa postoji nemali prostor za – crno tržište. Po principu, prepoznat će to iskusni korisnici usluga hrvatskog zdravstvenog sustava – ako ti se ne da čekati, ti plati. Samo što bi to u ovom slučaju bilo gadno kazneno djelo.
Javnim bilježnikom protiv trgovine organima
Sva sreća je, dakle, da “u ovom trenutku ne postoji sumnja” na trgovinu organima. Jer, da postoji, bilo bi baš gadno što je inspekcija Ministarstva zdravstva prije dvije godine u svom nalazu zabilježila svjedočenje donora s Kosova, koji je rekao da je osjećao obvezu prema obitelji primatelja organa koja mu je “materijalno i na druge načine pomagala tijekom života”.
Ako je itko baš toliko zlonamjeran, da unatoč ministrovim riječima posumnja da je možda, ipak, bilo kupoprodajnog odnosa kod ovih zahvata, asa iz rukava vadi koordinatorica za transplantacije KBC-a Zagreb Jasna Stojić Brezak. Svaka osoba koja kod njih, kaže, želi darivati bubreg, “mora otići kod javnog bilježnika i potpisati izjavu da daruje svoj bubreg isključivo iz plemenitih pobuda bez očekivanja materijalne, novčane ili bilo kakve dobiti”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Dakle, ne samo da je slučaj pretreslo Etičko povjerenstvo, nego imamo i izjavu donora – ovjerenu kod javnog bilježnika da nije prodao bubreg za pare! Čovjek stvarno treba imati problema s povjerenjem da mu ovo uopće više može biti sumnjivo. Istina, Etičko povjerenstvo KBC-a Zagreb nije nikad dosad odbilo transplantaciju, ali, Bože moj, nisu valjda oni krivi što je uvijek sve čisto.
Šutnja nije sumnjiva. Nimalo
Najokorjeliji sumnjičavci vidjet će problema u tome što se priča o ovim transplantacijama držala daleko od javnosti, iako se oko nje interesirala i inspekcija Ministarstva zdravstva, iako je lani prijava otišla i DORH-u. Ukazivat će na to da se ravnatelj KBC-a Zagreb Ante Ćorušić ni do danas nije oglasio o ovom eksplozivnom slučaju iz bolnice koju vodi. Da se novinarki koja je otkrila ovu priču, Nataši Škaričić s Una TV-a nisu za komentar javili ni bolnica, ni Ministarstvo zdravstva ni Hrvatska liječnička komora.
No, tako je to sa skepticima. Nikad zadovoljni. Ti će i kod dobronamjernih izjava ministra Beroša o tome kako “ne stoje natpisi da su transplantacijski procesi ugroženi” vidjeti zavjeru i pokušaj skretanja teme jer nitko ozbiljan nije ni pomislio da bi se zbog pokušaja rasvjetljavanja ovog slučaja moglo ugroziti normalno odvijanje transplantacija u Hrvatskoj. Takvi će pomisliti isto – da Beroš pušta maglu – i kad vide izjavu ministra kako su “slične situacije i u ostalim europskim zemljama”.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Samo pomoćnik ministra
Pokušaj zataškavanja, i to prilično amaterski, vidjet će čak i onda kad ministar oko detalja ovog slučaja kaže kako u njih ne želi ulaziti, jer se sve dogodilo – prije njegovog mandata. Daleke 2019. godine. Kako bi Beroš znao što se tad događalo u sustavu zdravstva?! Pa bio je samo pomoćnik ministra!
“Ha, sigurno je i tad, kao i sad, imao uvid u interne dokumente i sve detalje o ovom slučaju”, ukazivat će uporno i dalje najokorjeliji teoretičari zavjere. Neki ljudi, jednostavno, nemaju granice.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Berošev bizaran pokušaj zataškavanja megaafere: ‘Nije trgovina organima nego siromašni stranci iz čista mira poklanjaju organe’
Samo potpuni skeptici bi pomislili da ministar pušta maglu kad kaže da ne zna detalje slučaja koji trese domaću javnost
Ne samo da je slučaj pretreslo Etičko povjerenstvo, nego imamo i izjavu donora - ovjerenu kod javnog bilježnika da nije prodao bubreg za pare! Čovjek stvarno treba imati problema s povjerenjem da mu ovo uopće može biti sumnjivo
U pravu je ministar zdravstva Vili Beroš, samo je malo blag. Kad onako brižno kaže da u “ovom trenutku ne postoji sumnja” na trgovinu organima, kao da mu fali samo još jedan dodir po papučici gasa. Da kaže, recimo, da na trgovinu organima mogu posumnjati samo jalnuški diletanti, sitnež, ukratko, protivnici ideje hrvatske državnosti.
E, onda bi to bila punokrvna reakcija dužnosnika HDZ-a na aferu koja, evo, drma i jedan od rijetko uspješnih dijelova hrvatskog zdravstva i općenito društva, transplantacijsku medicinu. Jer, zašto ne, ako je ministar zdravstva spreman za priču o dvije krajnje neobične transplantacije bubrega u KBC-u Zagreb ustvrditi da nema sumnje na trgovinu organima, onda je logičan sljedeći korak da se one koji i dalje inzistiraju na toj sumnji prokaže kao neprijatelje hrvatske medicine i svega ostalog.
Gadno kazneno djelo
Ne postoji sumnja, eto, u to zbog čega su vozač iz Pančeva i pekar s Kosova (koji ne govori hrvatski) odlučili po jedan svoj bubreg 2019. godine donirati hrvatskim državljanima. Istina, na KBC-u Merkur su odbijeni, ali zato je Etičko povjerenstvo KBC-a Zagreb zaključilo da je sve okej i zahvati su obavljeni.
Nije čudno da povjerenstva dvije bolnice udaljene nekoliko desetaka metara imaju dijametralno suprotne stavove o ovako osjetljivom etičkom pitanju. Jer, transplantacija organa nije mala zajebancija, na taj zahvat se može čekati godinama, a mnogi ga i ne dočekaju, pa postoji nemali prostor za – crno tržište. Po principu, prepoznat će to iskusni korisnici usluga hrvatskog zdravstvenog sustava – ako ti se ne da čekati, ti plati. Samo što bi to u ovom slučaju bilo gadno kazneno djelo.
Javnim bilježnikom protiv trgovine organima
Sva sreća je, dakle, da “u ovom trenutku ne postoji sumnja” na trgovinu organima. Jer, da postoji, bilo bi baš gadno što je inspekcija Ministarstva zdravstva prije dvije godine u svom nalazu zabilježila svjedočenje donora s Kosova, koji je rekao da je osjećao obvezu prema obitelji primatelja organa koja mu je “materijalno i na druge načine pomagala tijekom života”.
Ako je itko baš toliko zlonamjeran, da unatoč ministrovim riječima posumnja da je možda, ipak, bilo kupoprodajnog odnosa kod ovih zahvata, asa iz rukava vadi koordinatorica za transplantacije KBC-a Zagreb Jasna Stojić Brezak. Svaka osoba koja kod njih, kaže, želi darivati bubreg, “mora otići kod javnog bilježnika i potpisati izjavu da daruje svoj bubreg isključivo iz plemenitih pobuda bez očekivanja materijalne, novčane ili bilo kakve dobiti”.
Dakle, ne samo da je slučaj pretreslo Etičko povjerenstvo, nego imamo i izjavu donora – ovjerenu kod javnog bilježnika da nije prodao bubreg za pare! Čovjek stvarno treba imati problema s povjerenjem da mu ovo uopće više može biti sumnjivo. Istina, Etičko povjerenstvo KBC-a Zagreb nije nikad dosad odbilo transplantaciju, ali, Bože moj, nisu valjda oni krivi što je uvijek sve čisto.
Šutnja nije sumnjiva. Nimalo
Najokorjeliji sumnjičavci vidjet će problema u tome što se priča o ovim transplantacijama držala daleko od javnosti, iako se oko nje interesirala i inspekcija Ministarstva zdravstva, iako je lani prijava otišla i DORH-u. Ukazivat će na to da se ravnatelj KBC-a Zagreb Ante Ćorušić ni do danas nije oglasio o ovom eksplozivnom slučaju iz bolnice koju vodi. Da se novinarki koja je otkrila ovu priču, Nataši Škaričić s Una TV-a nisu za komentar javili ni bolnica, ni Ministarstvo zdravstva ni Hrvatska liječnička komora.
No, tako je to sa skepticima. Nikad zadovoljni. Ti će i kod dobronamjernih izjava ministra Beroša o tome kako “ne stoje natpisi da su transplantacijski procesi ugroženi” vidjeti zavjeru i pokušaj skretanja teme jer nitko ozbiljan nije ni pomislio da bi se zbog pokušaja rasvjetljavanja ovog slučaja moglo ugroziti normalno odvijanje transplantacija u Hrvatskoj. Takvi će pomisliti isto – da Beroš pušta maglu – i kad vide izjavu ministra kako su “slične situacije i u ostalim europskim zemljama”.
Samo pomoćnik ministra
Pokušaj zataškavanja, i to prilično amaterski, vidjet će čak i onda kad ministar oko detalja ovog slučaja kaže kako u njih ne želi ulaziti, jer se sve dogodilo – prije njegovog mandata. Daleke 2019. godine. Kako bi Beroš znao što se tad događalo u sustavu zdravstva?! Pa bio je samo pomoćnik ministra!
“Ha, sigurno je i tad, kao i sad, imao uvid u interne dokumente i sve detalje o ovom slučaju”, ukazivat će uporno i dalje najokorjeliji teoretičari zavjere. Neki ljudi, jednostavno, nemaju granice.