Daleko od toga da su predstojeći opći izbori u Bosni i Hercegovini, koji će se održati ove nedjelje, sudbinski, povijesni ili nešto tome slično. Nisu, jer će zemlja i dalje biti zamrznuta u istom statusu i ništa se suštinski neće promijeniti.
No, isto tako je istina da jesu jedni od bitnijih u posljednjih nekoliko ciklusa, budući da se BiH nalazi pred izborom, hoće li se nastaviti s radikalizacijom i sve većim udaljavanjem naroda i ljudi jednih od drugih, ili će situacija ići ka smirivanju.
Pojednostavljeno govoreći, ukoliko bi pobijedili isti ljudi ili stranke koje su do sada bile na vlasti ili u Predsjedništvu, slijedila bi daljnja nervoza i politika očekivanja maksimuma i sile, dok bi se u suprotnom stvorile barem pretpostavke za nekakav unutrašnji dogovor i smanjivanje tenzija. Što ne znači da su oponenti vladajućima nekakva velika sreća, ali ponuda je takva kakva jeste.
Velika neizvjesnost oko ishoda
No, makar i takva opozicija jeste alternativa, posebno s obzirom na očitu podršku vjerskih zajednica vodećim nacionalnim strankama, pri čemu u ovoj itekako sudjeluje i Islamska zajednica, zajedno s reisom Kavazovićem.
Ono što pak jeste zajednički nazivnik izbora na svim razinama, jeste velika neizvjesnost oko ishoda, pri čemu će odlučivati mali postotak glasova, a prostor za manipulaciju je ogroman. U najmanju ruku zato što je popis birača realno veći od broja građana.
Dodiku nije pomogao posjet Putinu
U Republici Srpskoj sve tri opcije su nacionalističke i ne dovode u pitanje niti jedan ratni narativ, niti poziciju entiteta, s tim da je Dodikova retorika najžešća, da mu konkurenti iz PDP-a također stalno u kampanji govore o ‘Srpskoj’, dok na kraju tek SDS, da paradoks bude maksimalan, govori nešto o stvarnom životu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Pobjeda Milorada Dodika, koji se ovog puta kandidira za mjesto čelnog čovjeka Republike Srpske, kao ni ona Željke Cvijanović, njegove kandidatkinje za Predsjedništvo nije baš izvjesna, ali ni nemoguća, no posjet Vladimiru Putinu mu nije pretjerano pomogao u kampanji.
Što bi značila pobjeda Borjane Krišto
Što se tiče Federacije, utrka za bošnjačkog člana Predsjedništva zapravo se vodi između Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirovića, zajedničkog kandidata široke koalicije i jednog od najdesnijih lidera iz SDP-a, koja svojom neizvjesnošću otvara šansu kandidatkinji Hrvatskog narodnog sabora, Borjani Krišto, protiv Željka Komšića u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva.
Oba ova duela mogla bi biti krajnje neizvjesna, jer nema nikakve sumnje da je Komšić izgubio dosta glasova, jednako kao što je potpuno jasno da je Dragan Čović kandidirao najgore moguće rješenje nakon njega i da to teško može biti slučajno.
Članak se nastavlja ispod oglasa
To govorim zato jer bi eventualna pobjeda Borjane Krišto znatno smanjila pritisak na izmjene Izbornog zakona koje će Visoki predstavnik Christian Schmidt očito donijeti nakon izbora.
Kampanja puna nervoze i međunacionalnih tenzija
Činjenica koju doista samo oni koji ne žele vidjeti, ne vide, jeste da je Željko Komšić u posljednje četiri godine umnogome pridonio pogoršanju međunacionalnih odnosa između Bošnjaka i Hrvata, pri čemu samo zalaganje za ideju građanske države nije, niti bi smio biti problem sam po sebi, da ono nije praćeno agresivnom retorikom, stalnim simuliranjem panike i izvanrednog stanja, zalaganjem za ukidanje konstitutivnih naroda, na kojima Bosna i Hercegovina s razlogom počiva, sve od ZAVNOBIH-a do danas i koalicijom s većinskim nacionalizmom koji glumi da odjednom podržava ideju građanske države.
Tako je ta plemenita ideja obesmišljena i kidnapirana, a sam Komšić koji je svojevremeno doista predstavljao nadu da ljevica može pozitivno utjecati na promjenu međunacionalnih odnosa i konsolidaciju države, na kraju je postigao sve suprotno od toga. Ukratko, lijevo-liberalni birači i dalje ne uspijevaju biti prepoznati u izbornom sustavu, u kojem su opet svi diskriminirani po raznim osnovama, s neprijepornom činjenicom da hrvatsko pitanje jednostavno neće moći biti pometeno pod tepih, kako god ovi izbori završili. U svakom slučaju, čekaju nas iznimno neizvjesni izbori, nakon kampanje pune nervoze i međunacionalnih tenzija, koji bi možda mogli donijeti relaksaciju.
Članak se nastavlja ispod oglasa
BiH se nalazi na prekretnici. Izbori će pokazati hoće li doći do smirivanja tenzija ili daljnjeg zaoštravanja
Hrvatsko pitanje jednostavno neće moći biti pometeno pod tepih, kako god ovi izbori završili
Ono što jeste zajednički nazivnik izbora na svim razinama, jeste velika neizvjesnost oko ishoda, pri čemu će odlučivati mali postotak glasova, a prostor za manipulaciju je ogroman. U najmanju ruku zato što je popis birača realno veći od broja građana
Daleko od toga da su predstojeći opći izbori u Bosni i Hercegovini, koji će se održati ove nedjelje, sudbinski, povijesni ili nešto tome slično. Nisu, jer će zemlja i dalje biti zamrznuta u istom statusu i ništa se suštinski neće promijeniti.
No, isto tako je istina da jesu jedni od bitnijih u posljednjih nekoliko ciklusa, budući da se BiH nalazi pred izborom, hoće li se nastaviti s radikalizacijom i sve većim udaljavanjem naroda i ljudi jednih od drugih, ili će situacija ići ka smirivanju.
Pojednostavljeno govoreći, ukoliko bi pobijedili isti ljudi ili stranke koje su do sada bile na vlasti ili u Predsjedništvu, slijedila bi daljnja nervoza i politika očekivanja maksimuma i sile, dok bi se u suprotnom stvorile barem pretpostavke za nekakav unutrašnji dogovor i smanjivanje tenzija. Što ne znači da su oponenti vladajućima nekakva velika sreća, ali ponuda je takva kakva jeste.
Velika neizvjesnost oko ishoda
No, makar i takva opozicija jeste alternativa, posebno s obzirom na očitu podršku vjerskih zajednica vodećim nacionalnim strankama, pri čemu u ovoj itekako sudjeluje i Islamska zajednica, zajedno s reisom Kavazovićem.
Ono što pak jeste zajednički nazivnik izbora na svim razinama, jeste velika neizvjesnost oko ishoda, pri čemu će odlučivati mali postotak glasova, a prostor za manipulaciju je ogroman. U najmanju ruku zato što je popis birača realno veći od broja građana.
Dodiku nije pomogao posjet Putinu
U Republici Srpskoj sve tri opcije su nacionalističke i ne dovode u pitanje niti jedan ratni narativ, niti poziciju entiteta, s tim da je Dodikova retorika najžešća, da mu konkurenti iz PDP-a također stalno u kampanji govore o ‘Srpskoj’, dok na kraju tek SDS, da paradoks bude maksimalan, govori nešto o stvarnom životu.
Pobjeda Milorada Dodika, koji se ovog puta kandidira za mjesto čelnog čovjeka Republike Srpske, kao ni ona Željke Cvijanović, njegove kandidatkinje za Predsjedništvo nije baš izvjesna, ali ni nemoguća, no posjet Vladimiru Putinu mu nije pretjerano pomogao u kampanji.
Što bi značila pobjeda Borjane Krišto
Što se tiče Federacije, utrka za bošnjačkog člana Predsjedništva zapravo se vodi između Bakira Izetbegovića i Denisa Bećirovića, zajedničkog kandidata široke koalicije i jednog od najdesnijih lidera iz SDP-a, koja svojom neizvjesnošću otvara šansu kandidatkinji Hrvatskog narodnog sabora, Borjani Krišto, protiv Željka Komšića u utrci za hrvatskog člana Predsjedništva.
Oba ova duela mogla bi biti krajnje neizvjesna, jer nema nikakve sumnje da je Komšić izgubio dosta glasova, jednako kao što je potpuno jasno da je Dragan Čović kandidirao najgore moguće rješenje nakon njega i da to teško može biti slučajno.
To govorim zato jer bi eventualna pobjeda Borjane Krišto znatno smanjila pritisak na izmjene Izbornog zakona koje će Visoki predstavnik Christian Schmidt očito donijeti nakon izbora.
Kampanja puna nervoze i međunacionalnih tenzija
Činjenica koju doista samo oni koji ne žele vidjeti, ne vide, jeste da je Željko Komšić u posljednje četiri godine umnogome pridonio pogoršanju međunacionalnih odnosa između Bošnjaka i Hrvata, pri čemu samo zalaganje za ideju građanske države nije, niti bi smio biti problem sam po sebi, da ono nije praćeno agresivnom retorikom, stalnim simuliranjem panike i izvanrednog stanja, zalaganjem za ukidanje konstitutivnih naroda, na kojima Bosna i Hercegovina s razlogom počiva, sve od ZAVNOBIH-a do danas i koalicijom s većinskim nacionalizmom koji glumi da odjednom podržava ideju građanske države.
Tako je ta plemenita ideja obesmišljena i kidnapirana, a sam Komšić koji je svojevremeno doista predstavljao nadu da ljevica može pozitivno utjecati na promjenu međunacionalnih odnosa i konsolidaciju države, na kraju je postigao sve suprotno od toga. Ukratko, lijevo-liberalni birači i dalje ne uspijevaju biti prepoznati u izbornom sustavu, u kojem su opet svi diskriminirani po raznim osnovama, s neprijepornom činjenicom da hrvatsko pitanje jednostavno neće moći biti pometeno pod tepih, kako god ovi izbori završili. U svakom slučaju, čekaju nas iznimno neizvjesni izbori, nakon kampanje pune nervoze i međunacionalnih tenzija, koji bi možda mogli donijeti relaksaciju.