Biskupi pisali Porfiriju. Bune se da SPC izmišlja zločine časnih sestara i Stepinca, ali ne spominje krivicu partizana
'Časne sestre su klevetnički prikazane kao bešćutne i sebične', navode biskupi
Hrvatski biskupi, među njima i kardinal Josip Bozanić, uputili su poduže otvoreno pismo čelniku Srpske pravoslavne crkve patrijarhu Porfiriju tvrdeći kako SPC iznosi neistine o sudbinama djece u ratnim prihvatilištima u Jastrebarskom i Sisku tijekom Drugog svjetskog rata, te oko oko uloge Alojzija Stepinca.
Povod pismu, objavljenom na stranicama Zagrebačke nadbiskupije, bila je odluka vrhovnog tijela SPC-a – Svetog arhijerejski sabora – da na redovitom zasjedanju krajem svibnja, među svece uvrste “svetu djecu mučenike jastrebarske i sisačke”. Biskupi smatraju kako se time optužuje časne sestre, koje su radile u tim prihvatilištima, da su odgovorno za “usmrćivanje djece”.
Biskupi poručuju kako “nitko nema pravo previdjeti bol, dostojanstvo i stradanja te djece” koja su ostala bez roditelja, kao i da nitko nema pravo “obescijeniti požrtvovnost” ljudi koju su se brinuli za njih. “Konačno, nitko nema pravo prekriti, svojim uskim interesima ili pokušajima, da se tragedija djece iskoristi kao sredstvo za neke ciljeve koji su daleko od bilo kakve sućuti prema djeci i zauzetosti za pravednost.”
‘Iznesena su nevjerodostojna svjedočanstva’
Naglasili su kako znaju da “ne smiju šutjeti o istini” te da im je “žao što moraju istupiti na ovaj način”, ali da će “svaki dobronamjeran čovjek, otvoren istini, prepoznati našu iskrenu nakanu težnje za dobrom”. Ističu da se u pismu vode molbom za kanonizaciju djece iz ratnih prihvatilišta u Jastrebarskom i Sisku, koju je Gornjokarlovačka eparhija uputila vrhovnom tijelu SPC-a.
U pismu navode kako su u toj molbi iznesena “svjedočanstva koja nisu vjerodostojna”, povijesne činjenice koje su u “u dubokom neskladu” te da nisu navedeni povjesničari čije studije “navodno potkrepljuju tvrdnju da su djeca stradala samo zato što su pravoslavne vjere”. Pišu da su ta svjedočanstva lako osporiva.
Biskupima je zasmetalo što se u molbi navodi da su “logorima” navodno upravljale časne sestre i što ih se “kleveta”.” Time je izravno odgovornost za umiranje (jasno okvalificirano kao usmrćivanje) djece pripisana i redovnicama”, naveli su. Spominju i da su iznesene nepreciznosti oko redovničke zajednice kojoj su pripadale kao i da su im krivo navedena imena.
‘Časne sestre su prikazane kao bešćutne’
“Upadno je da za njih nema lijepih riječi, nego su klevetnički prikazane kao bešćutne i sebične, štoviše – kao osobe koje su djeci uskraćivale skrb glede hrane, odjeće, obuće, posteljine; mučile ih ispitivanjima, šibale i tukle, tjerale pjevati ustaške pjesme, sudjelovale u ubojstvima, pa čak i ubijale djecu te ih mrtvu gurale u pretrpane mrtvačke sanduke”, stoji u pismu.
Napisali kako se i u molbi na nekoliko mjesta spominje nadbiskup Alojzije Stepinac s “tendencioznim opisima i negativnim prizvucima u tumačenjima, kao da je i on bio sudionik nekih zlodjela koja su, navodno, počinjena u tim prihvatilištima”. Poručili su i kako je nadbiskup Franjo Kuharić 1975. odbacio optužbe protiv tih časnih sestara te da protiv njih nisu podignute nikakve optužnice.
Biskupi poručuju kako se radi o “produljivanju ideološke propagande iz vremena jugoslavenskoga komunističkoga totalitarizma” prema kojoj su časne sestre i drugi zaposleni u prihvatilištima “prikazani kao najgori zločinci”.
‘Ne spominje se djelovanje partizana’
“Naime, ako su ta djeca proglašena mučenicima, moraju postojati i mučitelji, a iz priloženoga se podrazumijeva da su to upravo navedeni ljudi koji su istinski zaslužni da je puno zbrinute djece u iznimno teškim okolnostima preživjelo”, poručili su biskupi dodajući da im je “zanimljivo” što se ne spominju “djelovanja partizana zbog koji su djeca trpjela”.
Ustvrdili su kako su katolički svećenici i časne sestre pokazali “požrtvovnost brinući se za djecu u Jastrebarskom i Sisku” te da su se neke časne sestre “zarazile” njegujući bolesnu djecu, a da je “jedna zbog toga i umrla”. Zatim su naveli nekoliko “znanstvenih radova i priloga kojima se može razlučiti istina od neistine”.
Poručuju nemaju namjeru “zadirati u kriterije kanonizacije drugih Crkava”, ali da su ostali u “nevjerici i tuzi” jer je Sveti arhijerejski sabor “prihvatio neistinitu retoriku i komunističku propagandu”. Zabrinuti su, kažu, ako je odluka donesena na neistinitim činjenicama te da se time vrijeđa “dostojanstvo žrtava i onih koji su poniženi jer su činili dobra djela”.
“Iznesene klevete daju rasti stablu koje može uroditi samo zlim plodovima sve većega udaljavanja između katoličkih i pravoslavnih vjernika, umjesto pročišćavanja i približavanja snagom Božjega Duha, Duha istine kojega je nebeski Otac, po našem Spasitelju, darovao svojoj Crkvi”, zaključili su biskupi.