Nekad je nužno odabrati stranu

Bit je karnevala da obespravljen puk osjeti pravdu i simbolično spali moćne, a mi linčujemo manjine i nemoćne

Kaštelanska sramota odraz je totalne zapuštenosti društva i planski uzgajane mržnje

FOTO: Facebook/Random Toni

Poklade su se odvijale pod maskama da se pripadnici naroda i radničke klase ne bi suzdržavali od toga da zaista iskažu svoje mišljenje o moćnicima. Stvari su kod nas, upornim djelovanjem udruga s agendom, umjesto katarzičnog čitanja optužnice stvarnim vlastodršcima, otišle u smjeru javno ozakonjenog linča nad manjinama i nemoćnima. Takva inverzija se na koncu i mogla očekivati još od momenta u kojem se uobičajilo da se karneval organizira uz sponzorstvo gradova, tj. vlasti, čime je automatski eutanaziran bilo kakav subverzivni moment. To je dovelo do sulude i besmislene situacije, u kojoj je ubijen smisao pokladnih svečanosti.

Prije nego se pokušamo ozbiljno pozabaviti užasom koji se dogodio na dječjem karnevalu u Kaštelima, na kojem je simbolički spaljena stvarna knjiga o homoseksualnoj ljubavi i roditeljstvu, ustvrdit ćemo dvije očite stvari. Prva je da je taj čin posve odbojan i tužan, a druga da nikoga zapravo nije iznenadio. Razloge odbojnosti ne trebamo objašnjavati, a činjenica da ovo nikoga nije iznenadilo jasna je iz dva razloga.

Prvo, ovdje se već godinama, posebno od strane klerikalnih udruga i pretežnog dijela crkve uzgaja kultura mržnje prema drukčijima i manjinama, koja je pod dva dovela do toga da su sramotna spaljivanja krnji po Dalmaciji sad već uhvatila ozbiljan kontinuitet. Dok je izvorna zamisao karnevala bila u tome da obespravljeni puk, barem tokom kratkog pokladnog razdoblja osjeti zemaljsku pravdu i kaže u lice moćnima sve što zaista misli o njima te ih simbolički spali kao najveće krivce vlastitih nedaća, posljednjih godina stvari su se potpuno izokrenule.

Javno ozakonjen linč nad manjinama i nemoćnima

Sve se to upravo i odvijalo pod maskama, da se pripadnici naroda i radničke klase ne bi suzdržavali od toga da zaista iskažu svoje mišljenje o moćnicima. Stvari su kod nas, upornim djelovanjem spomenutih udruga, umjesto katarzičnog čitanja optužnice stvarnim vlastodršcima, otišle u smjeru javno ozakonjenog linča nad manjinama i nemoćnima. Takva inverzija se na koncu i mogla očekivati još od momenta u kojem se uobičajilo da se karneval organizira uz sponzorstvo gradova, tj. vlasti, čime je automatski eutanaziran bilo kakav subverzivni moment karnevala.

To je dovelo do sulude i besmislene situacije, u kojoj je ubijen smisao pokladnih svečanosti. One su tako, za razliku od onoga kako su izvorno zamišljene, na način da spontano organizirani narod anonimno presudi vladajućima, došle do toga da javno poznate udruge, s poznatim ljudima koji ih predstavljaju, bivaju sponzorirani od strane vlasti da organiziraju pokladne manifestacije. Svakako ne zbog toga da bi usmjerili kritiku prema njoj samoj.

Zbog toga im i nije više potrebna anonimnost. Pojednostavljeno govoreći, karneval i spaljivanje krnje danas služe tome da predstavnici vlasti, preko svojih drugova kojima su povjerili organizaciju karnevala, osude i osramote pojave koje ih nerviraju. Narod je u toj priči tek u ulozi promatrača i potrošača, jer služi kao zgodna izlika da se nekakvi novci u svemu tome zavrte. Ne treba onda čuditi da je ishod takav da afirmira ciljeve vlasti protiv onih koji se ne mogu braniti.

Da se ne lažemo, znamo tko je zadnji palio knjige tako javno

Najvidljiviji primjer ovoga o čemu govorimo zabilježili smo u prvoj godini Kerumovog mandata na čelu Splita, u kojoj je nova gradska vlast odlučila dodijeliti organizaciju karnevala potpuno novoj ekipi, čijeg se krnje danas nitko ne sjeća, dok su dotadašnji organizatori, udruga ‘Cukuni’, pod vodstvom Petra Grimanija, u vlastitom aranžmanu spalili figuru Keruma, dizajniranu u kombinaciji loga njegove firme i Konzuma.

Uz ovu novouspostavljenu izokrenutu logiku koja je ubila čar karnevalskog okupljanja, sve ono što se posljednjih godina događa po Dalmaciji je ponajprije tužno i svjedoči o potpunoj duhovnoj zapuštenosti dobrog dijela njezinih građana. Samo je u takvoj situaciji moguće da se dogodi nešto poput onoga u Kaštelima, da se u zavičajnom mjestu Ante Tomića spaljuje njegov lik ili da se spaljuju lutke u liku nekadašnjeg predsjednika Mesića, što su bili slučajevi posljednjih godina.

Takav nedostatak imaginacije, refleks huškačke logike usmjerene ka nezaštićenima i likovanje zbog ismijavanja drukčijih morali su na kraju dovesti do spaljivanja knjiga. Jer, da se ne lažemo, u Kaštelima je zapravo zapaljena konkretna knjiga, a svi znamo tko je zadnji radio takve stvari tako javno.


* Naslovnu fotografiju preuzeli smo s Facebook stranice Random Toni