Bitka između Plenkovića i Brkića je najveća bitka u vladajućoj stranici od borbe za vlast nakon Tuđmanove smrti
O razmjerima bitke se slažu sve struje u HDZ-u, bez obzira na njihova stajališa
Visoki dužnosnici HDZ-a s kojima smo posljednjih dana razgovarali, bez obzira na različita interesna, politička i ideološka stajališta, u jednom su ipak suglasni: bitka između predsjednika stranke Andreja Plenkovića i njegova zamjenika Miljana Brkića, majka je svih bitaka u vladajućoj stranci od borbe za vlast nakon smrti utemeljitelja i prvog predsjednika stranke Franje Tuđmana.
Također, svi se slažu da je HDZ na povijesnoj prekretnici. Od ishoda tog obračuna, naime, ovisi hoće li HDZ voditi radikalno desna, nacionalističko, klerikalna struja, hoće li u njemu i dalje prevladavati rodjačko plemenske grupacije i mentalitet ili će aktualno vodstvo HDZ-a napokon pokušati izgraditi modernu, konzervativno demokršćansku stranku po uzoru na slične stranke u zapadnoj Europi.
Najpoželjniji scenarij: Oba su pala!
S obzirom na to da desna struja unutar HDZ-a ima uz Milijana Brkića još nekoliko aspiranata na vodeće mjesto u stranci, među kojima su najistaknutiji ministar obrane Damir Krstičević te članovi Predsjedništva HDZ-a Ivo Davor Stier i Miro Kovač, zanimljivo je objašnjenje jednog člana Predsjedništva koji bi njima rasplet najviše odgovarao.
“Oba su pala! Da odu i Plenković i Brkić. Jednim bi se udarcem tako riješili dvojice najmoćnijih ljudi u stranci pa bi im se otvorio put prema vodećoj funkciji u stranci. Za ostvarenje njihovih ambicija Plenković i Brkić jednake su velike prepreke. Koliko god se Brkić trudio stvarati dojam da je on neprikosnoven lider desne grupacije, da je nezamjenjiv unutarstranački organizator te čovjek koji kontrolira sve stranačke ogranke, to jednostavno nije istina. Malo bi članova Predsjedništva bez oklijevanja pošlo za njim, puno je više onih koji s podozrenjem gledaju na njega budući da je u odlučujućim trenucima okretao leđa Tomislavu Karamarku, Zlatan Hasanbegoviću, Davoru Ivi Stieru, Darku Milinoviću…”
Politika Kolinde Grabar Kitarović: America First
Sugovornici Telegrama uvjereni su da bi se predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović odmah odrekla drugog predsjedničkog mandata kad bi joj se jamčilo da će postati predsjednica HDZ i premijerka. Time bi ne samo okrunila svoju političku karijeru nego bi se dokopala stvarne vlasti. Zanimljivo da joj nekoliko Nacionalovih sugovornika predbacuje da je na neukusan način trčala za američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, a da je njen glavni politički slogan: America First.
Svi su zamijetili da se posljednjih dana Kolinda Grabar Kitarović ne izjašnjava o aferama u koje je upleten Miljan Brkić, a da je posebno znakovito što nije došla na vladinu proslavu Dana državnosti što jasno ukazuje da u najnovijem sukobu, najblaže rečeno, nije na Plenkovićevoj strani.
Brkić Plenkoviću neće biti više nikakva smetnja
Nakon što su izbile afere SMS i elitna prostitucija unutar HDZ-a prevladalo uvjerenje da su Plenković i Brkić toliko moćni da su naprosto “too big to fail”, odnosno da su preveliki da bi pali. Smatralo se također da između njih postoji ravnoteža moći i uzajamnog straha, pa da će takav odnos rezultirati kompromisom.
Vjerovalo se da će se Plenković zadovoljiti činjenicom da su te dvije goleme afere, koje su razotkrile povezanost kriminalnog miljea, paraobavještajnog podzemlja te političkih i policijskih moćnika, toliko oslabile i kompromitirale Brkića da mu on više neće biti nikakva smetnja unutar stranke. Štoviše, da mu zapravo najviše odgovara da tako načeti Brkić i dalje figurira kao neformalni vođa desne frakcije jer bi to dodatno diskreditiralo tu političku opciju u očima javnosti, ali i stranačkog članstva.
Nema više prostora za kompromis između Plenkovića i Brkića
Sve međutim upućuje da se Milijan Brkić ne miri s takvim raspletom jer zna da bi to bio definitivni početak njegova kraja. Stoga kao da se ništa ne događa mirno predsjedava sjednicama Sabora, ali je istodobno odlučio žestoko uzvratiti, uvjeren da jedino političkom eliminacijom Plenkovića može sačuvati svoje pozicije. Njegovi istomišljenici javno su optužili Plenkovića da je upravo on kriv za težak izborni poraz HDZ-a u BiH. Poslije tako teških objeda jasno je da više nema prostora za bilo kakav kompromis. Jedan od Telegramovih sugovornika na sljedeći je način protumačio takvu taktiku.
“Milijan Brkić svjestan je da može politički preživjeti samo ako stvori dojam u javnosti da ga Plenković pokušava eliminirati zbog ideološko politički razlika. Te ako fokus javnosti premjesti s afera na politički teren. Zbog toga Brkić i njegovo pristalice uvjeravaju vodeće HDZ-ovce, ali i javnost, kako je, među ostalim, za poraz najodgovornija Plenkovićeva nedosljedna i kompromiserska politika spram BiH koja je u potpunom otklonu od odnosa Franje Tuđmana spram susjedne države.”
“Pri tom Brkić ima nepremostiv problem: Plenković je upravo njega postavio za koordinatora priprema za izbore u BiH pa je samim time Brkić najodgovorniji za izborni debakl. A to što se sada žali kako ga je posljednjih tjedana Plenković isključio iz kampanju, zapravo je smiješno. Kad je izbila afera SMS Brkić je objašnjavao novinarima kako se nije mogao javiti Plenkoviću jer je bio u BiH gdje je pripremao izbore.”
Brkićeve pristalice optužuju Plenkovića za HDZ-ov poraz u BiH
Pokazuje se da radikalna struja unutar HDZ-a uopće ne razumije da je za poraz kriva njena neiskrena politika te politika dvostrukih standarda, da HDZ-ov BiH šef Dragan Čović nije dobio ni sve glasove Hrvata u BiH te da mu je najviše naštetilo to što se nedavno pred televizijskim kamerama ljubio sa srpskim predsjednikom Aleksandrom Vučićem. Mnogi mu također ne mogu oprostiti što svoje poteze stalno usklađuje s Miloradom Dodikom, šerifom Republike Srpske.
Brkićevi sljedbenici pokušavaju također proturiti tezu kako se Plenković sprema otići u Bruxelles te da će zbog toga ostaviti HDZ na cjedilu, odnosno svojim nemuštim nasljednicima. Međutim ta teorija nema previše utemeljenja jer je potpuno neizvjesno može li Plenković uopće računati na neku ozbiljniju poziciju u Bruxellesu.
Problem je pozicija Hrvatske u EU, a ne Plenković
Jedan diplomata u Zagrebu objasnio je kako nije problem Plenković nego pozicija Hrvatske u EU. Teško, naime, da bi mala Hrvatska, mogla računati, primjerice, na mjesto ministra vanjskih poslova, o čemu se najčešće govori, kad će na tu, kao uostalom na sve ostale važne funkcije, najviše pikirati upravo najmoćnije i najstarije članice EU, poput Njemačke, Francuske, Italije, Španjolske…
Ne stoje ni priče da je Plenković izmislio “aferu SMS” kako bi se obračunao sa svojim zamjenikom. Do Brkića je policija došla sasvim slučajno kad se utvrdilo da je vozač u Ministarstvu poljoprivrede Blaž Curić, za kojeg je sam Brkić priznao da je njegov kum, prijatelj i suborac, dojavio Franji Vargi, bivšem MUP-ovom informatičaru,a sada falsifikatorom smsova, da je pod tajnim mjerama policije te da smjesta uništi sve kompromitirajuće materijale.
Plenković je bio u pravu kad nije postavio Brkića za ministra
Brkićeve pristalice uvjeravaju sve oko sebe kako će ga Plenković, ako mu se ne dokaže kaznena odgovornost, morati javno rehabilitirati. To teorija također je neodrživa jer za Brkića nije problem kaznena, već prije svega politička odgovornost. A za nju već sada ima previše materijala. Od Brkićeva druženja s ljudima za koje je nepobitno dokazano da su povezani s obavještajnim podzemljem i kriminalom te do starih i aktualnih afera, među ostalim, SMS, elitna prostitucija, Karlovačka banka…
Jednako su tako smiješna upozorenja kako se Plenković ne smije riješiti Brkića jer bi HDZ mogao izgubiti većinu u Saboru. Ponajprije tek bi možda nekolicina zastupnika stala na Brkićevu stranu, dok bi velika većina HDZ-ovaca ostala vjerna vođi stranke pa makar se i ne slažu s njim. Osim toga Plenković drži u pričuvi najmanje pet ili šest zastupnika drugih političkih opcija koji će ga podržati u Saboru ako će biti potrebno.
Simpatizeri su oduševljeni Plenkovićevim postupcima
Jedan od Plenkovićevih simpatizera tvrdi da je premijer pokazao zavidnu inteligenciju, političku mudrost i dalekovidnost kad nije dopustio Brkiću da postane ministar unutarnjih poslova.
“Da je Brkić ministar unutarnjih poslova nikada se ne bi otkrile najnovije afere, jer bi sve bilo zataškano. Stoga je postupio državnički odgovorno kad je na tu funkciju imenovao Davora Božinovića koji je Plenkovićev čovjek najvećeg povjerenja.”
“Uostalom Tomislav Karamarko pao je zbog puno manjih grijeha pa kako neće Brkić. Osim toga, može o Plenkoviću misliti što tko hoće, ali on je, uz jadnu kadrovsku strukturu HDZ-a, oporbe i vladajuće koalicije, nesumnjivo nabolje rješenje za Hrvatsku. On je najsposobniji i najinteligentniji političar, daleko iznad milje u kojem se kreće. Istina je da nije puno napravio, da nema neophodnih reformi, da je bio previše popustljiv spram desnih radikalnih skupina i pojedinaca što mu se sada osvećuje, no što nude njegovi unutarstranački protivnici.”
“S njim se zna na čemu smo, dok se njegovi oponenti uopće ne razumiju ekonomske probleme, nemaju pojma kako riješiti krizu u Uljaniku, ništa ne znaju o poreznoj i mirovinskoj reformi, nitko ne razumije njihov odnos spram EU, Rusije ili Kine. Njih to uopće ne zanima jedino što znaju razbacivati se frazama o domoljublju i neprijateljima koji žele obnoviti Jugoslaviju.”
Bit će, dakako, zanimljivo vidjeti što o svim tim aferama misle građani. Još, naime, nitko nije napravio anketu o tomu na čijoj je strani javnost, na Plenkovićevoj ili Brkićevoj, komu više vjeruju, kakav rasplet priželjkuju…