FOTO: Vjekoslav Skledar

Bivša ravnateljica bolnice Sveti Duh iznosi svoju stranu: ‘Proganjali su me jer sam vratila pobačaje’

Ana-Maria Šimundić priznaje da su javnost s pravom zgrozile slike iz mrtvačnice i smrt u Hitnoj, no svejedno je uvjerena da je većina napada orkestrirana

Bivša ravnateljica bolnice Sveti Duh iznosi svoju stranu: ‘Proganjali su me jer sam vratila pobačaje’

Ana-Maria Šimundić priznaje da su javnost s pravom zgrozile slike iz mrtvačnice i smrt u Hitnoj, no svejedno je uvjerena da je većina napada orkestrirana

FOTO: Vjekoslav Skledar

‘Kada je, primjerice, u bolnici Sveti Duh zatvoren bolnički restoran, to je bila velika vijest za novine i Dnevnik HRT-a, premda su to prije nas već učinile četiri zagrebačke bolnice. Plaće u bolničkim restoranima jako su male i kuharice mahom odlaze u škole, gdje su bolji uvjeti. No, i ovdje je medijima problem bila samo bolnica Sveti Duh. Veliki je skandal bio i kad nam nije radila klima, a kada se na Rebru dogodilo isto, i to usred toplinskog vala...’

Dok nam je mladi konobar posluživao kavu, prepoznao je moju sugovornicu, profesoricu Anu-Mariju Šimundić, donedavnu ravnateljicu Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu, pa ju je diskretno upitao kako je. “Sada kad je sve prošlo, napokon sam dobro”, odgovorila je. Mislila je pritom na to kako je ostavkom na funkciju ravnateljice bolnice skinula sa sebe ono što opisuje kao “teret izazvan napadima, diskvalifikacijama, uvredama, lažnim objedama…”.

Tijekom razgovora profesorica Šimundić doimala se opušteno, no činjenica da ju je konobar prepoznao najbolje pokazuje kroz kakav je put prošla ta do prije godine i pol dana samozatajna znanstvenica, dugogodišnja pročelnica Zavoda za medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku Kliničke bolnice Sveti Duh u Zagrebu.

Dobili 20 anonimnih prijava

Naime, niti o jednom zdravstvenom djelatniku u nas nije se toliko negativno pisalo i govorilo kao o ravnateljici Svetog Duha. Počelo je odmah nakon njenog izbora na funkciju. Priča kako je od tada vodila “najtežu bitku u životu”.

“Borba iz pakla trajala je godinu i pol dana, a ostavku sam podnijela kad sam shvatila da sam se našla pred zidom. Koliko god mi je žao što nisam uspjela, zadovoljna sam jer se nadam da će sada prestati harange protiv bolnice i njenih zaposlenika”, kaže profesorica Šimundić.

Protiv nje i njenih suradnika podneseno je više od dvadeset anonimnih kaznenih prijava. One su bile povodom dolaska brojnih inspekcija i istraga državnih institucija te su izazvale golem medijski interes. U takvim uvjetima bilo je, opisuje, iznimno teško funkcionirati. No, profesorica Šimundić kaže kako nije pokleknula, čak niti nakon što je od anonimnih prijavitelja počela primati prijetnje.

Beroš joj se nikad nije javio

“Poručivali su mi da neće stati sve dok ne odstupim te da se, nakon što me smijene, nigdje više u Hrvatskoj neću moći zaposliti. Prijetili su mi da će me progutati podzemlje. Te sam prijetnje prijavila policiji i nadam se da će odgovorne sustići pravda”, rekla je.

Ostavku je podnijela, priča, kad je shvatila da se bori protiv sustava, protiv većine i da u toj borbi nema nikakve šanse. “Odlučila sam otići kad mi je postalo jasno da se ne može ništa promijeniti zbog stalnog konflikta s interesnim skupinama u bolnici i institucijama izvan nje”.

Na samom početku, kad su kaznene prijave tek počele dolaziti, u ljeto prošle godine, profesorica Šimundić zatražila je sastanak s ministrom zdravstva Vilijem Berošem. „Htjela sam mu objasniti što se događa, prenijeti mu da se u bolnici ne događa ništa što se ne zbiva u drugim bolnicama i zamoliti ga za podršku. Nažalost, niti nakon dva tjedna nisam dobila termin kod ministra. Bio je, navodno, zauzet i obećao se javiti kad bude imao vremena. Nije se nikada javio”, rekla je.

Prekršaj platila iz svog džepa

Neke od kaznenih prijava bile su zaista bizarne. Jedna je podnijeta radi ukidanja plastičnog pribora za jelo, a druga zbog teškog ubojstva, odnosno uvođenja pobačaja. “Mnoge od tih prijava ukazivale su na neke nepravilnosti u bolnici koje su bile prisutne u bolnici otprije, iz razdoblja bivše uprave”, kaže. Jedna je prijava, na primjer, podnesena zbog neodržavanja rashladnih uređaja.

“Anonimni prijavitelj napisao je da je za to odgovorna nova uprava bolnice, a tu su tezu prihvatili i brojni mediji“, podsjeća profesorica Šimundić. „Odmah je došla inspekcija koja je ustvrdila da se ti rashladni uređaji ne održavaju već dugi niz godina i da je bolnica kršila zakon koji propisuje održavanje rashladnih uređaja. No, to objašnjenje medije više nije zanimalo.“

Profesorica Šimundić za taj je prekršaj osobno platila kaznu, iz svog džepa. “Ovih dana, tijekom najžešćeg toplinskog vala, u KBC Zagreb puna četiri dana nisu radili rashladni uređaji, ali to nije izazvalo nikakvu medijsku i političku pozornost. Razlog: bolnica je pod kontrolom vladajuće stranke”.

Ana-Maria Šimundić Vjekoslav Skledar

‘Nisam poznavala Tomaševića’

Javnost je potom obaviještena kako je u bolnici Sveti Duh zatvoren bolnički restoran. “To je bila vijest koju je objavio Jutarnji list, o tome se izvještavalo i u Dnevniku HRT-a, premda su to prije nas već učinile četiri zagrebačke bolnice. Bili smo na to prisiljeni zbog kroničnog manjka osoblja”, tvrdi.

“To je problem s kojim se bore sve bolnice u Zagrebu. Plaće kuharica u bolničkim restoranima su jako male i kuharice mahom odlaze u škole jer su u školama bolja primanja i bolji radni uvjeti. No, i ovdje je problem bila samo bolnica Sveti Duh”, napominje profesorica Šimundić. Premda se ni na najnižu funkciju u nas ne može doći ako nisi član HDZ-a, od prvog dana profesoricu Šimundić su iz vladajuće stranke, ali i oporbenih stranaka u Zagrebu, optuživali da je postala ravnateljica jer je članica stranke Možemo.

“Čista laž”, opovrgava takve tvrdnje. “Nisam poznavala nikoga iz te stranke, a prvi put sam upoznala gradonačelnika Tomislava Tomaševića dva mjeseca nakon što sam bila izabrana”. Čak ju je, kaže, tata pitao kako to da je gradonačelnik tako dugo ne poziva na sastanak.

Nije zapošljavala podobne ljude

Na pitanje koliko je njena pozicija uistinu bila neovisna o politici, profesorica Šimundić tvrdi kako gradonačelnik nikada nije koristio svoj politički autoritet kako bi utjecao na upravljanje bolnicom.

“Nikada od mene nije tražio niti jedno zapošljavanje, izbor i postavljanje nekih ‘podobnih ljudi’ na neku čelnu funkciju u bolnici niti nalagao bilo kakvu drugu poslovnu odluku. To bi za mene bila granica preko koje ne bih mogla prijeći”, tvrdi profesorica Šimundić.

No, primjerice, Marko Sladoljev iz Mosta optužio ju je kako je narušila međuljudske odnose u bolnici te da za to drži odgovornim stranku Možemo i gradonačelnika Tomaševića. „Oni su je postavili na to mjesto i to je još jedno neuspješno kadroviranje neuspješnog gradonačelnika”, poentirao je Sladoljev te dodao kako je protiv nje podneseno dvadesetak kaznenih prijava.

Nikad nije bila u nekoj stranci

Koliko je poznato, protiv profesorice Šimundić se ne vodi se niti jedan kazneni postupak. “Prijave su počele prije godinu dana, a do sada nije potvrđena niti jedna”, govori. Politički kontekst te borbe osobito se intenzivirao baš u vrijeme kad je profesorici Šimundić u svibnju dodijeljena nagrada Grada Zagreba. Brojni su političari tvrdili da ne zaslužuje nagradu, a osobito ne novčani dio nagrade u iznosu od 50.000 kuna.

„Nagradu sam dobila, ali novac nisam. Na novčani dio nagrade nisam imala pravo budući da ravnatelji bolnica odnedavno podliježu Zakonu o sprječavanju sukoba interesa i kao takvi ne smiju za svoj rad primati novčane nagrade“, kaže profesorica Šimundić.

Više puta je ponovila kako nikada nije bila članica niti jedne stranke, pa ni Možemo, te da se nikada nije bavila politikom. “Na natječaj sam se javila na poticaj kolega iz bolnice, koji su me uvjeravali da sam svojim stručnim znanjem, organizacijskim sposobnostima i radnim iskustvom sposobna provesti neophodne promjene”, tvrdi.

‘Većina je protiv bilo kojih promjena’

„I tu sam prvi puta pogriješila. Vjerovala sam, naime, da postoji kritična masa zaposlenika koja će me podržati u nastojanjima da provedemo neophodne promjene u načinu rada. Međutim, ubrzo sam se uvjerila da tek manji broj ljudi želi da se nešto mijenja te sam bila zatečena kad sam shvatila da je većina protiv bilo kakvih promjena.“

Ipak, vjeruje je bilo i dosta onih koji su je podržavali, ali su se bojali to javno pokazati. „Narativ u bolnici je bio da je moj rok trajanja vrlo kratak jer će bolnicu preuzeti država pa će mene odmah smijeniti.“

Njena druga velika pogreška bila je, tvrdi, to što je cijelu karijeru vjerovala da su “preduvjeti za uspješno djelovanje i napredovanje isključivo rad, stručnost i rezultati. Sve što sam do sada u svojoj karijeri postigla bilo je isključivo zahvaljujući radu”, tvrdi te dodaje da se “prihvatila funkcije ravnateljice kako bi dokazala da se može upravljati bolnicom bez upetljavanja politike”.

‘Usporedite novac dodijeljen bolnicama’

“Moj slučaj na vrlo bolan način pokazuje da se u Hrvatskoj teško može biti uspješan na upravljačkoj poziciji, ako nisi umrežen i da ne pripadaš vladajućoj većini”, kaže.

Iznosi podatak da je bolnica Sveti Duh tijekom 2022. dobila najmanje sanacija iz državnog proračuna od svih kliničkih bolnica i kliničkih bolničkih centara te čak i od šest općih bolnica. Na njen račun uplaćeno je 43.741.000 kuna sanacija, dok je KBC Zagreb dobio 483.214.856 kuna, a KB Dubrava, koja je slične veličine, 163.349.670 kuna. „Sanaciju dobivaju bolnice koje ne uspijevaju svojim sredstvima podmiriti dugove veledrogerijama. Vama ostavljam da donosite zaključke o tome što te brojke govore”, kazala je.

Istraživanje znanstvenika sa Sveučilišta u Stanfordu svojedobno je pokazalo da je profesorica Šimundić jedna od 47 hrvatskih znanstvenika koji se nalaze među dva posto najcitiranijih u svijetu. Autorica je više od 170 znanstvenih radova objavljenih u indeksiranim časopisima s međunarodnom recenzijom, od kojih je više od 100 citirano u bazi Current Contents.

Ana-Maria Šimundić Vjekoslav Skledar

Napisala 25 poglavlja u knjigama

Također je napisala 25 poglavlja u raznim priručnicima i knjigama, a kao pozvani predavač gostovala je na brojnim domaćim i međunarodnim znanstvenim i stručnim skupovima. Usavršavala se u SAD-u na University of Connecticut, a na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu drži nastavu na diplomskom, poslijediplomskom i doktorskom studiju. Članica je brojnih međunarodnih i domaćih organizacija te uredništava stručnih časopisa.

Bila je predsjednica Europske federacije za kliničku kemiju i laboratorijsku medicinu koja okuplja stručna društva iz područja laboratorijske medicine iz više od 40 zemalja Europe i predstavlja više od 20.000 specijalista laboratorijske medicine. Također bila je članica izvršnog odbora Međunarodne federacije za kliničku kemiju.

“Vjerovala sam da se stručno i odgovorno može upravljati bolnicom bez uplitanja politike. Međutim, na kraju sam protiv svoje volje uvučena u političke obračune. Željela sam voditi bolnicu kao pravi menadžer, ali u tomu nisam uspjela”, kaže.

‘Ukidala sam privilegije i beneficije’

“Preko mojih leđa vodila se bitka protiv stranke Možemo. Stvorena je percepcija da sam njihov proizvod, a za njihove protivnike ništa što Možemo napravi ne valja, pa tako nisam valjala niti ja”, rekla je.

Uvjerena je da su mnoge kaznene prijave pisane kako bi se spriječilo da pojedincima ukine razne privilegije i beneficije. „Upravo su oni nezadovoljnici unutar bolnice, kojima su nekim mojim odlukama ukinute privilegije i prava koja su do tada imali, bili ti koji su inicirali napade i producirali afere, koji su se kukavički skrivali pod krinkom anonimnih prijava i pamfleta. Oni su nažalost imali snažnu i učinkovitu podršku u moćnim saveznicima izvan bolnice te su me sustavno onemogućivali u realizaciji mog programa.“

Kaže da je svjesna da ne bi došlo do takve eskalacije napada da u njima nisu sudjelovali ljudi iz bolnice. „Stvorila se sinergija kojoj se bilo teško oduprijeti”, kazala je. Do prave pobune došlo je kad je na samom početku mandata profesorica Šimundić donijela odluku da petorici predstojnika klinika i zavoda i nekolicini liječnika, koji su sa 65 godina stekli pravo na punu starosnu mirovinu, neće odobravati produljenje radnog odnosa.

O slučaju tijela na podu mrtvačnice

“Jednom kad budu postavljeni na poziciju predstojnika klinike ili zavoda u bolnici, ti su ljudi dugi niz godina na tim pozicijama, neki od njih i desetljećima. To nije dobro niti za njih niti za sve ostale kolege. Kad si dugo na nekoj poziciji, okružiš se istomišljenicima i poltronima, uljuljaš se”, smatra.

Svojom odlukom, tvrdi, željela je pružiti mlađim liječnicima priliku za napredovanje. „Smatram da mladim liječnicima valja stvoriti poticajno okruženje u kojem će svojim radom i rezultatima moći zaslužiti neke upravljačke pozicije u bolnici. Za sve upravljačke pozicije u bolnici, od ravnatelja do šefa odjela, ograničila bih broj mandata na maksimalno dva. Time bi se stvorila poticajna okolina i svi bi bili motivirani za napredovanje u struci. Kad smo o tome razgovarali s kolegama u bolnici, velika većina nije bila za takve promjene“.

Priznaje da je javnost s pravom zgromila fotografija tijela pokojnika koja su ležala na podu mrtvačnice. “Otkako je sagrađena 2018., patologija nije imala odgovarajuću mrtvačnicu, pogotovo za vrijeme COVID pandemije. Kad je objavljena fotografija, odmah sam tražila očitovanja te saznala da se to događa u našoj bolnici već 25 godina. Zbog toga su predstojnik Zavoda za patologiju i pomoćnik obducenta, kao izravno odgovorni, dobili otkaze”, govori.

‘Došla sam pod udar zbog pobačaja’

Opravdane burne reakcije javnosti izazvala je i smrt pacijenta u hitnom prijemu bolnice. Povjerenstvo za unutarnji nadzor utvrdilo je da nije bilo pogrešaka u liječenju, ali da je bilo propusta u vođenju liječničke dokumentacije .“Stoga smo odmah poduzeli sve odgovarajuće mjere, a slučaj je prijavljen i Državnom odvjetništvu“.

Ideološki rat rasplamsao se pak kad je raspisala natječaj za šefa ginekologije te odlučila da se u bolnici, unutar zakonskih okvira, mogu obavljati pobačaji. „Te su promjene generirale nezadovoljstvo u jednom dijelu liječnika i medicinskog osoblja. Zamjerali su mi da sam time uvela politiku i ideologiju u bolnicu, a ja to gledala isključivo kao svoju odgovornost da osiguram ženama njihovo zakonsko pravo na prekid trudnoće. Za mene to nije bilo pitanje ideologije niti je imalo ikakve veze s politikom. No, za mnoge moje kolege to je bilo ideološko pitanje i to je bio povod za ideološku hajku protiv mene i bolnice.“

Zbog toga se profesorica Šimundić našla u paradoksalnoj situaciji. Prije nego je postala ravnateljica bila je pozvana od strane Katoličkog sveučilišta da na njihovom studiju Medicine bude nositelj predmeta Istraživanja u biomedicini i zdravstvu. S veseljem je, priča, to prihvatila. Nastava je trebala započeti tijekom 2022., baš nekako u vrijeme kad se u bolnici odvijala drama oko izbora Predstojnika Klinike za ginekologiju i porodništvo.

O pojavi enterovirusa u bolnici

„Tada su započeli pritisci od strane Katoličkog sveučilišta. Kako bih se zaštitila, raskinula sam suradnju s njima. Za mene je to bio sukob interesa. Naprosto se nisam željela dovesti u situaciju da pri donošenju odluka vezanih uz izbor šefa ginekologije moram razmišljati o tome jesu li te odluke u skladu sa svjetonazorom Katoličkog sveučilišta.“

Dalje govori: “Zaprepastilo me kako su ljudi govorili protiv mene, a da ništa nisu znali o meni, mom radu i mojim rezultatima. Također sam posve zatečena dvostrukim kriterijima koji su primjenjivani pri pisanju o bolnici Sveti Duh“.

O tomu je govorio i gradonačelnik Tomašević. „Kad se pojavio enterovirus u bolnici Sveti Duh, to je bila udarna vijest, a kad se to dogodilo u drugoj bolnici, onda to više nije bila vijest. Ispadalo je da je bolnica Sveti Duh najgora bolnica u Hrvatskoj, a to nije“, tvrdio je Tomašević.

‘Najbolja likvidnost u 10 godina bolnice’

Bivša ravnateljica govori kako je 2022. bolnica od vlastitog rada ostvarila 10 posto ili 60 milijuna kuna više prihoda u odnosu na godinu prije. “A prihodi u prvom kvartalu ove godine čak su 30 posto viši u odnosu na prethodno razdoblje. Zbog toga je bolnica mogla uspješnije podmirivati dugove prema dobavljačima”, kaže.

“U 2022. ostvarena je najbolja likvidnost bolnice u posljednjih desetak godina. Smanjen je mjesečni dug koji bolnica stvara svojim poslovanjem za 50 posto u prvoj godini mandata te za 70 posto u prvom kvartalu ove godine. Smanjene su liste čekanja, osigurano je ženama pravo na prekid trudnoće, skraćen je prosječan broj dana bolničkog liječenja po pacijentu u usporedbi s proteklih nekoliko godina”, tvrdi.

O problemima s kapacitetima u bolnici

Dotaknuli smo se još jedne bolne teme. Profesorica Šimundić upozorava da se obnova zagrebačkih bolnica odvija u isto vrijeme te da je to značajno smanjilo ukupne bolničke kapacitete, što stvara goleme probleme u liječenju bolesnika. Zbog toga je broj poroda u bolnici Sveti Duh povećan za preko 20 posto jer su dvije bolnice, Merkur i Petrova, zbog obnove značajno smanjile svoje kapacitete.

“S postojećim brojem liječnika i sestara nismo se mogli nositi s tolikim brojem poroda. To je za nas bilo jako veliko opterećenje, pa smo upozoravali Ministarstvo zdravstva, tražili da nam odobre prijelaz osoblja iz drugih bolnica. Nažalost, nakon niza dopisa, apela i sastanaka ništa se nije dogodilo. Ministarstvo nam nije pomoglo. Pitam se bi li tako bilo da se radilo o nekoj drugoj bolnici u vlasništvu države”, rekla je.

S puno ironije profesorica Šimundić zaključila je kako će njenim odlaskom linč prestati, da će sigurno zavladati primirje medu vodećim ljudima u bolnici koji čekaju da bolnica prijeđe u državno vlasništvo kad će se slavina otvoriti i bolnicom će opet teći med i mlijeko.