Bivša slovenska premijerka Bratušek za Telegram: 'Hrvatska se ponaša nezrelo'
Nekadašnja predsjednica slovenske vlade Alenka Bratušek govori o arbitražnoj aferi
Kad me bivša slovenska premijerka Alenka Bratušek uvjeravala kako je arbitražni sporazum itekako živ, novi arbitar kojeg je imenovala Slovenija, Francuz Ronny Abraham, dao je ostavku. Njegovo je imenovanje nepunih tjedan dana ranije slovenska politika predstavila kao veliku diplomatsku pobjedu.
S Bratušek, parlamentarnom zastupnicom i predsjednicom stranke Savezništvo Alenke Bratušek, koja je na prošlogodišnjim izborima osvojila 4,4 posto i trenutno ima tri zastupnika u parlamentu, razgovarao sam u Ljubljani u prostorijama njene stranke. Prostorija u kojoj smo sjedili minimalistički je uređena. Odskače tek veliki digitalni sat u kutu prostorije. Povod za ovaj intervju svakako je novonastala situacija oko Piranskog zaljeva, no Bratušek nam je otkrila što misli o političkim relacijama u Europi, atlantizmu i zašto smatra da je utjecaj SAD-a u Europi prevelik te kako vidi odnose Slovenije i Rusije. Krenimo od kraja, od događaja koji nas je doslovno zatekao usred samog intervjua – ostavke arbitra Abrahama, kojeg je imenovala Slovenija.
Telegram: Kako gledate na ostavku novog arbitra kojeg je imenovala Slovenija Ronnyja Abrahama?
Bratušek: Ta me je vijest, mogu slobodno reći, neprijatno iznenadila, posebice što sam od uglednog međunarodnog suca očekivala da prilikom preuzimanja funkcije arbitra zna o kakvoj se odgovornosti radi. Ali nevezano uz to, odgovornost naše vlade u ovom je trenutku da u što kraćem vremenu nađe novog suca.
T: Može li Slovenija sada pronaći novog suca koji će prihvatiti biti arbitar u ovom slučaju, koji je, čini se dodatno kompromitiran?
Bratušek: Svakako, i to će i učiniti. Ostavka suca predstavlja problem za koji međunarodno pravo ima pripremljene protokole i postupke koje ćemo mi svakako poštovati. U vidu moramo imati da Arbitražni sud okonča svoj rad te da njegovu odluku obje države prihvate kao legitimnu.
T: Slovenija želi nastaviti arbitražu, a Hrvatska se tome protivi. Neovisno o željama, mislite li da postoje šanse da se ovaj arbitražni proces završi i da donese odluku?
Bratušek: U cijeli je ovaj proces uloženo jako puno vremena, truda i političkoga kapitala. U slovenskoj javnosti postojali su veliki otpori prema ovakvom načinu rješavanja spora. Kao što znate, o cijelom se slučaju odlučivalo na referendumu i građani su odlučili da ipak žele da se problem Piranskog zaljeva rješava na Arbitražnom sudu. Odluka je donesena vrlo tijesno. Kada s nekim ulazite u sporazum, ne možete ga jednostrano napustiti. Želim da se problem Piranskog zaljeva riješi te da Hrvatska i Slovenija definiraju svoje granice.
T: U Sloveniji se inzistira na formi, a ne na sadržaju – fokus je na tome kako je Hrvatska pribavila snimke, no nije li ključno pitanje ono što je u snimkama?
Bratušek: Moguće da je tako. No, mislim da je reakcija hrvatske, a ne slovenske politike nezrela. Odluka suda, ma kakva ona bila, mora se provesti. Na slovenskoj i hrvatskoj politici je da tako i bude. Prihvaćanje arbitraže kao načina rješavanja ovog spora je obveza koja se ne može napustiti. Treba poštovati međunarodno pravo. Što bi bilo kada bi ono što smo čuli u snimkama bilo drugačije, odnosno kada bi se iz snimaka dalo naslutiti da će odluka biti povoljna za Hrvatsku? Da li bi onda hrvatska politika reagirala jednako? Mislim da ne.
T: Što mislite o postupcima arbitra Sekoleca i zastupnice Drenik?
Bratušek: Njihovo ponašanje ne opravdavam. Slovenski sudac i zastupnica nisu radili u skladu s pravilima ugovora. No ostavkom suca Sekoleca i zastupnice Drenik cijeli proces može se nastaviti. Pa nije arbitar Sekolec bio jedini sudac. Osim slovenskog arbitra i arbitra kojeg je imenovala Hrvatska, tamo je još troje sudaca velikog međunarodnog ugleda. Neodgovornu smatram izjavu hrvatskog arbitra Vukasa, ako su je mediji dobro prenijeli. On je govorio kako je Slovenija ukrala ili željela ukrasti Hrvatskoj dio teritorija. To naprosto nije tako, kome bi Slovenija mogla što ukrasti. Pa zato i idemo na arbitražu kako bismo riješili ovaj granični problem.
T: Je li po vašemu mišljenju iz snimki jasno da arbitar Sekolec nije bio neovisan i nepristran kako nalaže sporazum?
Bratušek: Prekršio je pravila sporazuma. No, previše je političke volje i vremena uloženo u ovaj sporazum da bi ga se samo tako napustilo. Mnogo uglednih pravnika dalo je mišljenje o tom slučaju ovdje u Sloveniji i gotovo pa su jednoglasni – arbitražni sporazum ne može se mijenjati i Hrvatska ne može jednostrano izaći iz njega. Treba gledati prema budućnosti – kako privesti arbitražni sporazum kraju i donijeti odluku koju će onda poštovati obje strane. Najbolje rješenje za sve je bila arbitraža, a mislim da je tako i dalje.
T: Vidite li vi tu odgovornost slovenske politike, dakle premijera Cerara i ministra vanjskih poslova Erjaveca?
Bratušek: To su stvari slovenske unutarnje politike i mislim da u ovom trenutku nije prikladno o tome razgovarati. Mislim da je, u ovom slučaju, reakcija slovenskih dužnosnika korektna. Bit će prilike u budućnosti detaljno analizirati reakciju slovenskih dužnosnika, pa i eventualne pogreške ako ih je bilo. Sada je u prvom planu smiriti tenzije i riješiti ovaj problem.
T: A hrvatska strana, kako ocjenjuete ponašanje Hrvatske vlade?
Bratušek: Hrvatska se politika ponaša nezrelo. Moj je dojam kako ne smiruju strasti u Hrvatskoj, nego rade upravo suprotno, što svakako ne pridonosi rješavanju situacije. Hrvatska se oko granice ne spori samo sa Slovenijom – tu su sporovi i s BiH, Srbijom, Crnom Gorom. Povlačenje iz sporazuma nije dobro rješenje. Strasti su uzavrele, a zahtjev za povlačenje iz arbitraže samo ih je dodatno rasplamsao. To ne bi trebala biti uloga odgovorne politike nego bi trebalo smiriti strasti i raditi na rješavanju novonastale situacije.
T: Je li politička situacija u Sloveniji nestabilna s obzirom na to da ni vlada Janeza Janše ni vaša nije dočekala kraj mandata. Mislite li da je i ova vlada nestabilna, je li je objava ovih snimki ugrozila?
Bratušek: Ne bih to tako rekla, ova je vlada stabilna i ima jasnu većinu.
T: Kakvo ste stanje zatekli u obavještajnom sustavu Slovenije kao premijerka, česte su kritike da je slovenski obavještajni sustav neorganiziran?
Bratušek: Nisam imala takav dojam. Kada sam ja bila premijerka, službe su profesionalno radile svoj posao. U opisu posla svih obavještajnih službi, pa tako i slovenske, je suradnja i razmjena podataka s tajnim službama drugih država. U okviru toga djeluje i slovenska tajna služba i tu ne vidim neki problem.
T: Kad ste osnivali svoju stranku, pozvali ste na zajedništvo. Vidite li ovaj događaj kao jedan kohezijski element koji je ujedinio sve političke opcije u Sloveniji?
Bratušek: Kada su nacionalni interesi u pitanju, logično je da svi imaju isto mišljenje. I Hrvatska je politika jednoglasna u ovom pitanju, zar ne? Naravno da je u prvom planu u Sloveniji zaštita nacionalnih interesa što u ovom slučaju predstavlja nastavak arbitraže.
T: Kako ocjenjujete posjet ruskog predsjednika Medvjedeva Sloveniji, treba li Slovenija biti predana politici sankcija ili treba težiti i suradnji s Moskvom?
Bratušek: Koliko znam, Slovenija poštuje sve odredbe EU i politiku sankcija prema Moskvi. Ovaj je posjet bio planiran prije nego što je krenula situacija u Ukrajini i nakon toga sankcije. Situaciju u Ukrajini treba riješiti što prije i normalizirati odnose s Rusijom. EU posluje s Rusijom i ova politika sankcija ne koristi nikome.
T: Mislite li da ovaj posjet Medvjedeva ima veze s objavom snimki?
Bratušek: Nadam se da ne.
Ne vidim neku posebnu vezu SAD-a s ovim našim slučajem. Mi smo u EU i njihov glas trebao bi biti glasniji od američkog
T: Slovenski premijer Cerar rekao je kako je moguće da je Hrvatska imala pomoć nekih “prijateljskih” država u pribavljanju ovih snimki. Što mislite o tome?
Bratušek: O tome ne mogu ništa točno reći, već samo nagađati. Teško mi je govoriti iz opozicije. Nisu samo Hrvatska i Slovenija uložile svoj politički kapital. Iza ovog sporazumu je jasno stala Europska komisija koja je na jedan indirektan način uključena u cijeli ovaj slučaj. EU je uložila puno truda da bi Hrvatska i Slovenija krenule rješavati ovaj problem na arbitraži. Situacija neriješenih granica ne odgovara nikome. Iz Europske komisije poručuju da treba nastaviti sa sporazumom i da ga Hrvatska ne može samo tako napustiti zato što misli da joj odluka neće ići u prilog.
T: No postoje i drugačija mišljenja u međunarodnoj političkoj sceni. Primjerice, američki veleposlanik u Hrvatskoj Kenneth Merten u prošlom je broju Telegrama rekao kako je arbitraža kompromitirana i kako bi trebalo potražiti neko novo rješenje?
Bratušek: Ovo je sporazum između dviju zemalja koje su u Europskoj uniji. To ih obvezuje politički i na druge načine. Ne vidim neku posebnu vezu Sjedinjenih Država s cijelim ovim slučajem. Hrvatska i Slovenija nalaze se u Europi i mislim da bi utjecaj i glas europskih institucija trebao biti glasniji od SAD-a, koji s ovim sporazumom nema ništa.
T: Pa ipak, nerijetko su ta stajališta prilično usuglašena. Mislite li da je europska politika previše atlantistička, da joj treba jedan neovisniji stav?
Bratušek: EU se ponekad u svojoj politici, posebice vanjskoj, znatno oslanja na SAD. Pa ipak, pogrešno bi bilo reći da EU nije neovisan čimbenik na svjetskoj političkoj sceni. Vjerujem kako u Uniji postoji pluralitet političkog razmišljanja i ideja, a da nije samo atlantistička, kako ste vi to nazvali. Europski projekt temelji se na solidarnosti i poštovanju različitosti u politikama zemalja članica. Vjerujem kako tako treba i ostati.
T: Kako gledate na europsku politiku štednje, prilično drastično je to demonstrirano u slučaju Grčke?
Bratušek: Situacija se tu, izuzev Grčke, dosta mijenja. Prije dvije godine došlo je do zaokreta, do tada govorilo se samo o štednji, a onda se situacija izmijenila. Sjećam se ovogodišnjeg summita OECD-a na kojem su investicije bile u fokusu svih razgovora i mislim da je to dobro. Štednja bez investicija pokazala se neproduktivnom. To ne znači da države mogu voditi neodgovornu politiku. Slovenija vraća svoje dugove i provela je potrebne reforme te vjerujem kako bi to trebali i ostali. Nije više važno jesu li za grčku krizu krive vlade u zadnjih 15 godina ili više, Siriza i grčki premijer Cipras ne mogu obećavati ljudima nešto što je sasvim nerealno i ne može se ostvariti. S druge strane, vjerujem da države trebaju imati politiku neovisnu od Europske centralne banke i Međunarodnog monetarnog fonda. Izabrani političari trebali bi kreirati i voditi svoje zemlje.
Tekst je objavljen 8. kolovoza 2015. u tiskanom izdanju Telegrama