Bivši japanski premijer priznao da je 2011. za dlaku izbjegnuta nuklearna katastrofa (i evakuacija 50 milijuna ljudi)

Tadašnji šef nuklearke razmišljao je o ritualnom samoubojstvu

A member of the media, wearing a protective suit and a mask, looks at the No. 3 reactor building during a press tour at Tokyo Electric Power Co's (TEPCO) tsunami-crippled Fukushima Daiichi nuclear power plant in the town of Okuma, Fukushima prefecture on February 10, 2016.  The media tour of the facilities came as Japan readied to mark the fifth anniversary of the March 11, 2011 earthquake and tsunami that caused disastrous meltdowns at the Fukushima nuclear power plant.     AFP PHOTO / POOL / Toru HANAI / AFP / POOL / TORU HANAI
FOTO: AFP

Naoto Kan bio je japanski premijer 2011. kada su posljedice potresa i tsunamija uništile nuklearku u Fukušimi. No, tek danas je poznat razmjer katastrofe koja je mogla uslijediti. U razgovoru za The Telegraph, povodom pete godišnjice prirodne katastrofe, Naoto Kan priznaje da je Tokio doslovno za dlaku izbjegao nuklearnu katastrofu.

“Budućnost cijelog Japana bila je upitna. Takva evakuacija bila bi nešto bez presedana, kao da smo izgubili veliki rat”, izjavio je Kan, priznavši da je razmišljalo o evakuaciji 50 milijuna ljudi iz Tokija. Kan je priznaje da je izuzetno strahovao jer nije dobivao jasne informacije iz nuklearne elektrane. “Bio sam jako šokiran kada niti od stručnjaka za nuklearnu sigurnost u vlastitoj vladi nisam dobivao jasne odgovore. Pitali smo ga: ‘Znaš li išta o sigurnosti nuklearki? Rekao je da ne zna jer je diplomirao ekonomiju”.

Naravno, dotični gospodin Terasaka je kasnije dobio otkaz, a u krizi se nije iskazao niti šef kompanije Tepco u čijem je vlasništvu bila nuklearka. Štoviše, njegova reakcija u krizi je rezultirala osudom zbog kaznenog djela iz nehaja, donesenom prošli tjedan

Radijacija bi sigurno zahvatila Tokio

kan
Naoto Kan Facebook

Potres magnitude od devet stupnjeva bio je najveći zabilježen u povijesti Japana, poznatom po čestim podrhtavanjima tla. Zbog potresa je došlo do tsunamija, a voda je uspjela probiti zaštitu koja na nuklearki postoji za obranu od poplava.

Poplava je prekinula dovod električne energije do rashladnog sustava i kontrolne sobe, uslijed čega su se rastopila tri od ukupno šest nuklearnih reaktora. U reaktorima se nataložio eksplozivni vodik i na kraju probio zaštitni sloj zbog kojeg je radioaktivnost procurila iz reaktora.

“Kada su nas obavijestili da je reaktorima otkazalo hlađenje, kralježnicom su mi prošli trnci. Od 11. ožujka kada je došlo do nesreće pa do 15. ožujka, radioaktivnost se nekontrolirano širila”, prepričava Kan.

“Od 16. do 20. ožujka uspjeli smo zaustaviti širenje, ali za dlaku. Da se svih šest reaktora otopilo, radijacija bi sigurno zahvatila Tokio. Od samog početka sam se brinuo za Tokio. Pokušavali smo smisliti plan, čak i evakuaciju 50 milijuna ljudi. Na kraju smo uspjeli izbjeći evakuaciju područja promjera 250 kilometara samo zahvaljujući ljudima koji su riskirali svoj život. Sljedeći put možda nećemo biti te sreće”, priznaje svoju zabrinutost Kan.

Razmišljali o ritualnom samoubojstvu

masao
Tadašnji šef nuklearke Masao Yoshida Screenshot

Na snimkama sigurnosnih kamera koje su objavljene 2012. vidi se 50 članova osoblja nuklearke kako se, uz lošu rasvjetu baklji i baterija, bori sa zbunjujućim uputstvima koje im stižu od vlasnika nuklearke. U jednom su ih trenutku zatražili da izvade akumulatore iz svojih automobila i pokušaju ih priključiti na sustav kako bi vratili električnu energiju sustavu za rashlađivanje.

Potpuna katastrofa izbjegnuta je kada su pustili morsku vodu u reaktore. Situacija je bila toliko očajna da tadašnji šef nuklearke, Masao Yoshida, priznaje da je razmišljao o ritualnom samoubojstvu.

Unatoč tome što nesreća u nuklearki nije dovela do smrtnih slučajeva u tom trenutku, evakuirano je skoro 400.000 ljudi, od kojih se mnogi još uvijek ne mogu vratiti domovima pa je Fukušima praktički prestala funkcionirati. Nitko još uvijek ne smije živjeti u krugu od 20 kilometara od nuklearke, a neka istraživanja su pokazala povećanu stopa raka kod djece u široj okolici. Kan naglašava da “nuklearna kriza traje i dan danas jer reaktori pod brojem dva i tri još uvijek šire radijaciju i radioaktivna voda teče svaki dan, unatoč tome što vlasnik Tepcoa govori”.

Optužen da je ometao radnike

Kan tvrdi i da je iz pobornika nuklearne energije postao protivnik: “Potrebno je dobro odmjeriti koristi i rizike. Jedan rastopljeni reaktor može uništiti cijelu nuklearku, a po meni je već to prevelik rizik”.

Kan je smijenjen kao premijer 2011. zbog kritika da se loše snašao u krizi. Optužen je da je ometao radnike kada je inzistirao da posjeti nuklearku, da je tajio ključne informacije i da je krivo shvatio sugestiju Tepcoa da povuče neke djelatnike kao zapovijed da povuče sve.

“Otišao sam do Tepcoovih ureda i zatražio da zaustave evakuaciju nuklearke. Dan danas me se kritizira zbog te odluke, ali mnogi smatraju da je upravo tih 50 radnika koji su ostali spriječilo puno veću katastrofu”. Ipak, žali za time što nije objavio podatke sustava za upozoravanje koji je točno predvidio širenje radijacije, čime je moga zaštiti brojne ljude od izlaganja radijaciji.

Znali rizici tsunamija za nuklearku

tsunami
Znali su za rizike koje predstavlja tsunami još od 2009. Screenshot

Kritizira i svog nasljednika koji je otvorio nekoliko nuklearki ugašenih nakon nesreće jer smatra da su trebali naučiti o opasnostima nuklearne energije i da bi sljedeća lekcija mogla biti još skuplja.

“Japan je izdržao bez nuklearne energije godinama nakon nesreće što je znak da možemo bez nje. Mislim da se nuklearke ne bi smjele graditi na mjestima gdje su rizik za ljude”, pojašnjava svoj stav Kan.

Istraga zaključena prošlog tjedna potvrdila je da je tadašnji šef Tepcoa, zajedno s još dva menadžera, znao za rizike koje za nuklearku predstavlja tsunami još od 2009., ali nije ništa poduzeo. Stručnjaci se slažu da je za nuklearnu katastrofu najviše kriv ljudski faktor jer su do nje dovele mnoge loše odluke donesene puno prije samog potresa.