Bivši šefovi jeftino kupili Uljanikovu tvrtku nakon stečaja. S njom će dobiti 2,6 milijuna kuna koji su čarobno iskrsnuli
Stečajni upravitelj zaključio je da Uljanik učilište nema naplativih sredstava. Bivša predsjednica Radničkog vijeća podnijela je kaznenu prijavu
Stečajni upravitelj u Uljanikovoj tvrtki u istom danu otvara i zatvara stečaj jer utvrđuje da novca za namirenje radnika nema. A zatim prodaje 'Uljanik učilište' upravo dvojici direktora, Borisu Dvoršaku i Goranu Pikotu. Učilište ih je koštalo kao polovni automobil srednje klase: 101 tisuću kuna. Svih 150 radnika ostalo je bez posla i bez nade da će im ikad biti vraćeno osam neisplaćenih bruto plaća.
Priča je jedna od nebrojenih varijacija tako tipične hrvatske priče. Organ nadležan za provođenje stečaja donosi odluku o stečaju operirajući nepotpunim informacijama o financijskom stanju tvrtke. Tvrtka završava u stečaju. Stečajni upravitelj zatim prodaje jednu sastavnicu te tvrtke za sitan novac, i to upravo tamošnjim direktorima, koji je uklapaju u svoj privatni biznis. Radnici odnesu gaće na štapu.
U ovom slučaju riječ je o ustanovi za obrazovanje odraslih ”Uljanik učilište”, sastavnici poduzeća ”Poslovno informacijski sustavi” (u daljnjem tekstu PIS), pulske Uljanik grupe, propalog brodogradilišta koji je od svibnja prošle godine u stečaju.
Navodno ne znajući da je Učilište posudilo 2,6 milijuna kuna, za što imaju naplative mjenice, stečajni upravitelj zaključi da poduzeće nema nikakvih naplativih sredstava ni imovine. A zatim Učilište proda direktoru Učilišta Goranu Pikotu i direktoru PIS-a Borisu Dvoršaku za 101.111 kuna i 11 lipa.
Zaposlenima ni otkazni rok
Ovo je sadržaj kaznene prijave koju je 3. veljače Državnom odvjetništvu u Rijeci podnijela Nada Jelinić-Starčević, bivša predsjednica Radničkog vijeća Uljanik PIS-a optužujući direktore Dvoršaka i Pikota da su ustanovu Uljanik učilište, dakle poslovni subjekt u sklopu Uljanika PIS, u prosincu prošle godine stekli na prijevaru i tako oštetili 150 radnika i državu za 2,6 milijuna kuna.
Opisujući okolnosti počinjenja djela koje smatra kriminalnim, predsjednica Radničkog vijeća objašnjava DORH-u da je Uljanik PIS – na čijem je čelu do stečaja bio direktor Boris Dvoršak – bio dio Uljanika koji je za cijelu kompaniju obavljao financijsko-računovodstvene poslove i zaštitarske usluge. PIS je, kao zasebnu pravnu osobu, osnovao Učilište Uljanik. Direktor Učilišta Goran Pikot formalno je zaposlenik PIS-a.
Kad je polovicom prošle godine došlo do konačnog kolapsa Uljanika, u svim je njegovim tvrtkama otvoren stečaj, pa tako i u PIS-u. Stečajni postupak za PIS zatvoren je istog dana kad je otvoren. Svi zaposleni toga su dana dobili otkaz. Svih 150 obitelji ostalo je bez kruha.
Posudba iz 2015. godine
Sve je išlo tako ekspresno jer je stečajni upravitelj iz Rijeke Marko Zagorac utvrdio da tvrtka nema sredstava i radnicima se nije imao odakle platiti ni otkazni rok. Tvrtka je od ranije svojim zaposlenicima bila dužna ukupno osam plaća uključujući i davanja za mirovine. Državna agencija za osiguranje radničkih tražbina AORT u međuvremenu je radnicima isplatila mali dio potraživanja i za taj dio postala vjerovnik prvog reda zajedno s radnicima.
“Kad su se počeli otvarati stečajevi firmi Uljanik grupe”, kaže Nada Jelinić-Starčević, “postalo nam je jasno da smo mi, radnici PIS-a, prošli najgore od svih unutar Uljanika, ali zato su članovima Uprave holdinga i bivšim članovima Uprave – dakle najodgovornijima što je do stečaja došlo, plaćena sva potraživanja uključujući zaostale plaće i otpremnine. No, ništa se više nije moglo učiniti.”
Sve do dana kada su šokirani zaposlenici saznali da je Uljanik učilište 2015. godine posudilo riječkom brodogradilištu 3. maj 2,6 milijuna kuna koji im nikad nisu vraćeni i da je taj dug zakonito osiguran mjenicama.
‘Potraživanja su nenaplativa’
Premda je stečajni upravitelj Zagorac morao znati za tu posudbu i mjenice, on je u svom izvještaju naveo da je imovina PIS-a i Učilišta male vrijednosti, a potraživanja ”većinom nenaplativa”.
Kao osobe odgovorne pred zakonom, direktor PIS-a Boris Dvoršak i direktor Učilišta Goran Pikot bili su dužni informirati stečajnog upravitelja o istinitim financijskim i ostalim podacima. No njegov izvještaj, objavljen na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Pazinu 18. ožujka 2019. godine, konstatira da se stečajni postupak nema oko čega voditi jer nikakvog novca za raspodjelu nema.
A zatim stečajni upravitelj Zagorac – koji je prema Stečajnom zakonu dužan zastupati interese vjerovnika, dakle u ovom slučaju i radnika – prodaje Uljanik Učilište. I to nikome drugome nego Borisu Dvoršaku i Goranu Pikotu, odnosno njihovoj firmi B&G Solutions koju su registrirali nedugo prije toga. Učilište ih je koštalo kao polovni automobil srednje klase: 101 tisuću kuna. Radnici za prodaju saznaju tek kad je stvar gotova.
Nije znao za mjenice?
“Kad smo shvatili da postoje mjenice za naplatu tih 2,6 milijuna od 3. maja”, kaže gospođa Jelinić-Starčević, a to navodi i u tužbi, ”pitala sam stečajnog upravitelja zašto je Uljanik Učilište prodao za samo 101 tisuću kuna kad je Učilište imalo mjenicama osigurana potraživanja od 2,6 milijuna kuna prema 3.maju. Kaže kako joj je on rekao da za mjenice – nije znao.
Zato se u tužbi pretpostavlja da su direktori Dvoršak i Pikot ”doveli stečajnog upravitelja u zabludu” zatajivši mu mjenice kao neprijepornu imovinu koja je morala ući u stečajnu masu, a zatim se osobno okoristili kupnjom Učilišta za bagatelnu cijenu.
”Budući da postoje mjenice, moralo se ići u naplatu potraživanja Učilišta Uljanik od 3. maja. Ona su se mogla naplatiti ili redovnim ili sudskim putem”, kaže Nada Jelinić- Starčević.
Kamo su nestale mjenice?
Kako bismo razjasnili misterij nestanka mjenica na 2,6 milijuna kuna i pitanje zbog čega se one ne spominju u stečajnim dokumentima Uljanik učilišta, nazvali smo u četvrtak navečer Dvoršaka i Pikota.
Dvoršak nam je kazao kako nije stvar u tome da bi mjenice nestale nego ih je bilo nemoguće naplatiti jer je u trenutku stečaja PIS-a i njegovog Učilišta – ”i 3. maj bio u velikoj financijskoj gabuli i pred stečajem”.
Podsjećamo ga da je 3. maj ipak spasila Vlada pa očito nije bilo razumno odustati od naplate, ali komentar na to ne dobivamo. A na pitanje kako to da su upravo njih dvojica direktora kupili Učilište odgovara kako je to bilo prirodno budući da su u tu ustanovu ”uložili 10 godina svoga rada”.
2,6 milijuna kuna ići će novim vlasnicima
Sasvim drugačiju verziju daje nam, međutim, Goran Pikot, bivši direktor Učilišta, a sada jedan od njegovih dvaju novih vlasnika. Premda je isprva tražio da o ovoj temi uopće ne pišemo, u nastavku je ipak nevoljko pristao na kratak komentar.
“Tko kaže da se za mjenice nije znalo? Pa naravno da se znalo. One su bile zabilježene u poslovnim knjigama i kod nas i u 3. maju”, rekao nam je Pikot.
“Pa kako to da se onda nije išlo u naplatu”, pitamo ga.
“Pa išlo se”, odgovara Pikot, “podnijeli smo 3. maju zahtjev za ovrhu. “Kada?”, pitamo ga. “Zašto je to važno, podnijeli smo ovrhu i to je to”, odgovara Pikot.
“A kad se naplatite, kome će ići tih 2,6 milijuna kuna?” nastavljamo.
“Naravno, Učilištu”, odgovara Pikot.
“Ali ta ustanova je sada vaša, vi ste je otkupili od stečajnog upravitelja”, kažemo. “Dakle, novac će ići vama.”
”Tako je”, kaže Pikot. ”To je novac te ustanove i on će biti upotrijebljen za njezin razvoj”.