Bježala je s obitelji iz Černihiva pa gledala kako joj ubijaju kćer i supruga; 'Vidjela sam je kako pada...'
Ukrajinka Viktoria Kovalenko iz Černihiva je krenula sa suprugom, starijom kćeri i bebom. U Lavov su stigle ona i beba
Ukrajinka Viktoria Kovalenko za BBC je opisala jezivi bijeg svoje obitelji iz Černihiva u Lavov, u kojem je izgubila kći i supruga. U Lavov je stigla s jednom kćeri, druga, starija, poginula je na izlasku iz Černihiva. Auto u kojem je bila cijela obitelj pogođen je tijekom granatiranja.
Viktoria i suprug Petro devet dana nakon početka rata odlučili su pobjeći iz Černihiva kako bi odveli djecu na sigurno. Dvanaestogodišnja Veronika bila je Viktorijina kćer iz prvog braka, dok druga, Varvara, ima tek godinu dana.
Uzeli su ono neophodno i zaputili se za Lavov. No, kada su bili na rubu Černihiva, kamenje na cesti zapriječilo im je izlaz. Petro je izašao na cestu kako bi ga maknuo. Par sekundi kasnije, počela je pucnjava.
‘Kćer je istrčala iz auta, krenula sam za njom, vidjela sam kako pada’
“Došlo je do eksplozije. Nekakvih pucnjeva. Oglušila sam od njih. Stražnje staklo na autu je bilo razbijeno, muž mi je vikao: ‘Bježi iz auta’”, prisjetila se. “Starija kćer je plakala jer mi je glava bila razrezana komadom stakla, krvarila sam. Počela je vikati a ja sam je pokušala smiriti”, ispričala je.
Potom je opisala trenutak kad je izgubila kćer i muža. Upozoravamo, detalji su iznimno uznemirujući. “Izašla je iz auta, a ja sam krenula za njom. Kad sam krenula, vidjela sam je kako pada. Ponovno sam pogledala, nije imala glavu”. Viktoria je držala bebu u rukama, a supruga nije ni čula ni vidjela. Po tome što ga nije čula znala je da je mrtav.
Vidjela je da im je auto u plamenu, otrčala je s bebom u naručju i sakrila se u parkirani auto. Pucnjava je opet počela, a ona je otrčala u malu zgradu koju su koristili vojnici. Sutradan su je otkrili ruski vojnici. Odveli su nju i bebu u školu u mjestu Jahidne. Tamo je bila zarobljena u podrumu.
Završila je u podrumu s 40 ljudi, bez svjetla i toaleta
U podrumu ih je, kaže, bilo 40-ak, a prostora za hodanje gotovo nije bilo. Nije bilo ni svjetla, pa su palili svijeće ili upaljače. Okruženje je, prisjetila se, bilo prašnjavo i vruće, bilo je teško disati. Većinu vremena nisu smjeli izaći na toalet. Umjesto toga su koristili kante u podrumu.
“Ljudima je bilo zlo jer se nisu kretali, na stolicama su sjedili i spavali”, prisjetila se. Novinarki BBC-ja je ispričala da je pokušala ostati što smirenija u cijeloj situaciji i u potpunosti se fokusirati na spašavanje života svoje bebe.
Ruske vojnike je zamolila da donesu tijela Petra i Veronike do škole u kojoj je bila zarobljena, da ih može pokopati. Svog bivšeg supruga, Veronikinog oca, poslala je do mjesta gdje su bili ostatci auta kako bi sve snimio. Gotovo ništa nije ostalo.
‘Pokopani su u dvije kutije, jednu veliku i jednu manju’
Viktoria se prisjetila dana kada su donijeli tijela Veronike i Petra. Bio je 12. ožujka, samo su joj rekli: “Idemo, vidjet ćeš gdje će biti pokopani”.
“Pokopani su u šumi, u dvije kutije, jedna je bila veća, jedna manja. S dva križa. Počeli smo ih zakapati zemljom, ali počelo je granatiranje. Pobjegli smo prije nego što smo ih uspjeli do kraja pokopati. Bilo je zastrašujuće”, ispričala je.
‘Vjerujem da me je ona čuvala cijelo vrijeme’
Upitana što bi rekla ljudima koji su ovo napravili njenoj obitelji rekla je: “Kad bi mi dali priliku da upucam Putina, napravila bih to. Ruka mi se ne bi tresla.” Viktoria sada u Lavovu ide psihologu. Kaže da je dobro kad je s ljudima i radi nešto, ali ne i kada ostane sama.
Na kraju intrevjua pokazala je privjesak za ključeve s likom male krave koja na sebi ima srce. To joj je poklonila Veronika, a Viktoria vjeruje da je taj privjesak amajlija koja ju je spasila. “Vjerujem da me je ona čuvala cijelo vrijeme”.