Savršeno zatvoren krug dvostrukog mandata na čelu Sveučilišta i nebrojeni sumorni kontrasti, sukus su jučerašnje proslave Dies academicus – Dana Sveučilišta u Zagrebu. U velebnom zdanju Hrvatskog narodnog kazališta, rektor Damir Boras poveo je ovu proslavu, posljednju u ulozi rektora. Pa je u zadnjoj ovakvoj svečanoj prigodi, kada može podijeliti sveučilišne nagrade zaslužnicima, imao priliku dati svoj finalni touch.
I učinio je to, predavši zlatnu počasnu medalju Sveučilišta u Zagrebu uzoritom kardinalu i Velikom kancelaru Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Josipu Bozaniću. “Za izniman doprinos u promicanju teoloških znanosti i afirmaciji hrvatskoga identiteta i hrvatske kulturne baštine na Sveučilištu u Zagrebu”, tako stoji u kratkom obrazloženju koje, rekosmo na početku, filmski savršeno zatvara krug Borasovog dvostrukog mandata na čelu Sveučilišta.
Sveučilište biblijskih vrijednosti…
Travanj je 2014. i Senat Sveučilišta izabire novoga rektora. Stupit će na dužnost u listopadu, no tada još dekan Filozofskog fakulteta, Boras u prvom obraćanju medijima apostrofira Sveučilište kao mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti. Javnim mu se pismom tada obratio kemičar Pavle Močilac i upitao ga što je zapravo htio reći, na koje je točno vrijednosti mislio, i je li možda na “one iz Novog Zavjeta kad Pavao govori da žene trebaju šutjeti”?
Nepunih sedam godina kasnije, na Sveučilištu u Zagrebu žene će naučiti da im je svakako pametnije da šute. Uz Sveučilište, koje u tri generičke rečenice na web stranici deklarira nultu stopu tolerancije na “bilo kakav oblik nasilja”. I uz rektora koji, znajući za najmanje jednu optužbu za seksualno uznemiravanje, optuženog profesora promovira u časno zvanje emeritusa.
…Borasovih biblijskih vrijednosti
Kemičar Močilac u javnom se pismu zapitao i kako će povratak biblijskim vrijednostima unaprijediti, recimo, istraživanje grafena na Kemijskom odsjeku PMF-a. Sedam godina kasnije, naučit ćemo da biblijske vrijednosti Borasovog sveučilišta nisu potaknule kemijska istraživanja genijalaca s PMF-a.
Nasuprot tome, rezultirale su epidemijom netransparentnosti u trošenju javnoga novca i prezirom prema svima koji se usude drugačije govoriti ili misliti o Sveučilištu biblijskih vrijednosti. Biblijske vrijednosti su, možda najviše, unaprijedile odnos prema studentima. Luka Kovač, bivši student Hrvatskih studija, iskusio je deluxe tretman, kad ga je njegov rektor tužio sudu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Film o biblijskom Sveučilištu
Travanj je 2016. i Filozofski fakultet u točki je usijanja. Tadašnji dekan Previšić pokušava progurati još iz Borasovog dekanskog mandata nikad ostvarene ugovore o suradnji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Aktivira se plenum FF-a, gdje se – kako su tvrdili sudionici – prvi put otvoreno raspravlja o uvjetima te suradnje i odbacuje ideju o netransparentnim i problematičnim ugovorima s KBF-om.
Listopad je 2016. i u zagrebačkoj katedrali služi se Veni Sancte Spiritus – sveta misa za početak akademske godine 2016./2017. “Posljednjih smo mjeseci svjedoci tužnih pojava koje ne promiču ni suradnju niti duh istine. Štoviše, zabrinjavaju gorljivi načini da se ukloni istina i da se pod krinkom brige za Sveučilište promiče duh ideologije. Vidimo usvajanje duha komunističke diktature”, propovijedao je Veliki kancelar KBF-a, a iz prvoga reda glavom kimao rektor.
O tome koliki su uspjeh na Sveučilištu ostvarile Borasove biblijske vrijednosti, možda najbolje svjedoči podatak da je o tome već snimljen film. Mladi redatelj Anton Mezulić prije dvije je godine, pod producentskom palicom Darija Juričana, snimio vrijedan 20-minutni dokumentarac “Hipokritovi sinovi”. Jedino, možda prerano; njegov finalni čin zapravo se odigrao jučer, u HNK, s počasnom zlatnom medaljom uzoritom kardinalu.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Kontrasti
I Juričan se jučer sjetio čestitati veliki sveučilišni dan, sjetio se Borasa, Bozanića i nikad dodijeljenog počasnog doktorata Milanu Bandiću, još jedne sjajne epizode biblijskog sveučilišta. I primijetio da se na svečanosti u HNK, priznanja i počasti dodjeljuju uglavnom umirovljenim profesorima. Niti jedan zaslužan student jučer nije stao na binu HNK. Kako reče služba za odnose s javnošću, studenti će – zbog epidemiološke situacije – posebna priznanja dobiti na nekoj drugoj svečanosti. Pa valja govoriti o kontrastima uz koje Sveučilište u Zagrebu proslavlja svoj veliki dan.
S jedne strane – ove u fokusu – umirovljenici i oni koji su to odavno trebali biti; s druge, studenti. S jedne strane Trga Republike Hrvatske sjaj HNK-a, s druge poluporušena zgrada Rektorata u kojoj je kreirana rijeka kancerogenih odluka za ovo Sveučilište. S jedne strane, svečani Dan Sveučilišta, s druge strane vijesti o novim prijavama seksualnog uznemiravanja na Sveučilištu koje odlučno deklarira nultu stopu tolerancije na “bilo kakav oblik nasilja”. Tu valja i završiti o kontrastima uz koje Sveučilište u Zagrebu, van blještave dvorane HNK, tužno proslavlja svoj velik dan.
Članak se nastavlja ispod oglasa
Boras mandat započeo guranjem ugovora s Bogoslovnim faksom, završava ga davanjem najviših počasti Bozaniću
U zadnjoj svečanoj prigodi, kada može podijeliti nagrade zaslužnicima, rektor je jučer kardinalu predao zlatnu počasnu medalju Sveučilišta u Zagrebu
O tome koliki su uspjeh na Sveučilištu ostvarile Borasove biblijske vrijednosti, možda najbolje svjedoči podatak da je o tome već snimljen film. Mladi redatelj Anton Mezulić prije dvije je godine, pod producentskom palicom Darija Juričana, snimio vrijedan 20-minutni dokumentarac "Hipokritovi sinovi". Jedino, možda prerano; njegov finalni čin zapravo se odigrao danas, u HNK, s počasnom zlatnom medaljom Velikom kancelaru
Savršeno zatvoren krug dvostrukog mandata na čelu Sveučilišta i nebrojeni sumorni kontrasti, sukus su jučerašnje proslave Dies academicus – Dana Sveučilišta u Zagrebu. U velebnom zdanju Hrvatskog narodnog kazališta, rektor Damir Boras poveo je ovu proslavu, posljednju u ulozi rektora. Pa je u zadnjoj ovakvoj svečanoj prigodi, kada može podijeliti sveučilišne nagrade zaslužnicima, imao priliku dati svoj finalni touch.
I učinio je to, predavši zlatnu počasnu medalju Sveučilišta u Zagrebu uzoritom kardinalu i Velikom kancelaru Katoličkog bogoslovnog fakulteta, Josipu Bozaniću. “Za izniman doprinos u promicanju teoloških znanosti i afirmaciji hrvatskoga identiteta i hrvatske kulturne baštine na Sveučilištu u Zagrebu”, tako stoji u kratkom obrazloženju koje, rekosmo na početku, filmski savršeno zatvara krug Borasovog dvostrukog mandata na čelu Sveučilišta.
Sveučilište biblijskih vrijednosti…
Travanj je 2014. i Senat Sveučilišta izabire novoga rektora. Stupit će na dužnost u listopadu, no tada još dekan Filozofskog fakulteta, Boras u prvom obraćanju medijima apostrofira Sveučilište kao mjesto temeljnih biblijskih vrijednosti. Javnim mu se pismom tada obratio kemičar Pavle Močilac i upitao ga što je zapravo htio reći, na koje je točno vrijednosti mislio, i je li možda na “one iz Novog Zavjeta kad Pavao govori da žene trebaju šutjeti”?
Nepunih sedam godina kasnije, na Sveučilištu u Zagrebu žene će naučiti da im je svakako pametnije da šute. Uz Sveučilište, koje u tri generičke rečenice na web stranici deklarira nultu stopu tolerancije na “bilo kakav oblik nasilja”. I uz rektora koji, znajući za najmanje jednu optužbu za seksualno uznemiravanje, optuženog profesora promovira u časno zvanje emeritusa.
…Borasovih biblijskih vrijednosti
Kemičar Močilac u javnom se pismu zapitao i kako će povratak biblijskim vrijednostima unaprijediti, recimo, istraživanje grafena na Kemijskom odsjeku PMF-a. Sedam godina kasnije, naučit ćemo da biblijske vrijednosti Borasovog sveučilišta nisu potaknule kemijska istraživanja genijalaca s PMF-a.
Nasuprot tome, rezultirale su epidemijom netransparentnosti u trošenju javnoga novca i prezirom prema svima koji se usude drugačije govoriti ili misliti o Sveučilištu biblijskih vrijednosti. Biblijske vrijednosti su, možda najviše, unaprijedile odnos prema studentima. Luka Kovač, bivši student Hrvatskih studija, iskusio je deluxe tretman, kad ga je njegov rektor tužio sudu.
Film o biblijskom Sveučilištu
Travanj je 2016. i Filozofski fakultet u točki je usijanja. Tadašnji dekan Previšić pokušava progurati još iz Borasovog dekanskog mandata nikad ostvarene ugovore o suradnji s Katoličkim bogoslovnim fakultetom. Aktivira se plenum FF-a, gdje se – kako su tvrdili sudionici – prvi put otvoreno raspravlja o uvjetima te suradnje i odbacuje ideju o netransparentnim i problematičnim ugovorima s KBF-om.
Listopad je 2016. i u zagrebačkoj katedrali služi se Veni Sancte Spiritus – sveta misa za početak akademske godine 2016./2017. “Posljednjih smo mjeseci svjedoci tužnih pojava koje ne promiču ni suradnju niti duh istine. Štoviše, zabrinjavaju gorljivi načini da se ukloni istina i da se pod krinkom brige za Sveučilište promiče duh ideologije. Vidimo usvajanje duha komunističke diktature”, propovijedao je Veliki kancelar KBF-a, a iz prvoga reda glavom kimao rektor.
O tome koliki su uspjeh na Sveučilištu ostvarile Borasove biblijske vrijednosti, možda najbolje svjedoči podatak da je o tome već snimljen film. Mladi redatelj Anton Mezulić prije dvije je godine, pod producentskom palicom Darija Juričana, snimio vrijedan 20-minutni dokumentarac “Hipokritovi sinovi”. Jedino, možda prerano; njegov finalni čin zapravo se odigrao jučer, u HNK, s počasnom zlatnom medaljom uzoritom kardinalu.
Kontrasti
I Juričan se jučer sjetio čestitati veliki sveučilišni dan, sjetio se Borasa, Bozanića i nikad dodijeljenog počasnog doktorata Milanu Bandiću, još jedne sjajne epizode biblijskog sveučilišta. I primijetio da se na svečanosti u HNK, priznanja i počasti dodjeljuju uglavnom umirovljenim profesorima. Niti jedan zaslužan student jučer nije stao na binu HNK. Kako reče služba za odnose s javnošću, studenti će – zbog epidemiološke situacije – posebna priznanja dobiti na nekoj drugoj svečanosti. Pa valja govoriti o kontrastima uz koje Sveučilište u Zagrebu proslavlja svoj veliki dan.
S jedne strane – ove u fokusu – umirovljenici i oni koji su to odavno trebali biti; s druge, studenti. S jedne strane Trga Republike Hrvatske sjaj HNK-a, s druge poluporušena zgrada Rektorata u kojoj je kreirana rijeka kancerogenih odluka za ovo Sveučilište. S jedne strane, svečani Dan Sveučilišta, s druge strane vijesti o novim prijavama seksualnog uznemiravanja na Sveučilištu koje odlučno deklarira nultu stopu tolerancije na “bilo kakav oblik nasilja”. Tu valja i završiti o kontrastima uz koje Sveučilište u Zagrebu, van blještave dvorane HNK, tužno proslavlja svoj velik dan.