Branitelji prozivaju ne HDZ-ovu vlast da mrzi sve hrvatsko. Zvuči poznato?

Danas je na udaru Ivica Puljak u Splitu, a sutra?

26.04.2022., Split - 12. Sjednica Gradskog vijeca Grada Splita, koja bi mogla biti posljednja u ovom sazivu. 
Ivica Puljak
   Photo: Miroslav Lelas/PIXSELL
FOTO: Miroslav Lelas/PIXSELL

Ono što se trenutno događa Ivici Puljku neodoljivo podsjeća na retoriku kojom se dva puta s ulica pokušalo destabilizirati i rušiti ne HDZ-ovu vlast na razini države. Stoga je možda pogrešno na ono što se događa oko Vile Dalmacija gledati samo kao podsjećanje na prošlost i bizarne optužbe o "Kući cvijeća" i "partizanima"

Nema sumnje da je stvar djelovala i zvučala kao povratak u prošlost. Braniteljske udruge koje žestoko prosvjeduju protiv poteza nove vlasti koja mrzi sve hrvatsko. Ljutite izjave, pozivanje na sudjelovanje u ratu i prijetnja novom borbom.

Ovaj put se radilo o Splitu. Grad koji vodi Ivica Puljak i koalicija koju predvodi njegov Centar je odlučio da iz čuvene Vile Dalmacije (bivša Titova vila) iseli dvije braniteljske udruge kojima je istekao ugovor o korištenju gradskih prostora u kojima se nalaze. Detalji spora između Grada i udruga za ovaj tekst nisu bitni – ključna je retorika kojom su se branitelji odlučili koristiti u obrani prostora koje su godinama koristili. Ona koja zvuči kao povratak u prošlost.

“Moderni agresori druge vrste”

Jer, upotrijebljen je cijeli arsenal “državotvornih” argumenata koji se često povlače u konfliktima bilo koje vrste s uglavnom ne HDZ-ovom (iako se nekad zna sličnom retorikom, kao recimo u Vukovaru, udariti i na HDZ-ovce) vlasti. Valja ga ovdje i preciznije navesti, baš zato što zvuči tako poznato.

“Kao što se nismo u ratu povukli pred srpsko-crnogorskim agresorom, nećemo se ni sada povući bez borbe, pred modernim agresorima druge vrste”, čulo se na tiskovnoj konferenciji na temu, podsjetimo, korištenja prostorija u vlasništvu grada. Ova vlast, nadalje, ne cijeni ništa što ima veze s Hrvatskom, nego više voli vidjeti neuređenu nelegalnu ruševinu iz doba desetog po redu zločinca u svijetu (za nepućene – to bi bio Josip Broz Tito).

“Početak obračuna s braniteljima”

Napomenuto je, dakako, kako su branitelji “stup i temelj države” i kako bez njihove žrtve oni koji su sad u gradu na vlasti “ne bi sjedili u svojom foteljama”. A ti koji sad sjede u ključnim foteljama Grada Splita, čulo se na tiskovnoj konferenciji “ne vole vidjeti slovo H ni na hidrantu”, “pad Vukovara su proveli u Kući cvijeća u Beogradu” i “smeta im izgradnja crkve”. Ukratko, kod njih je “mržnja prema svemu hrvatskom prejaka”.

Za pročelnicu za gradsku imovinu Maju Đerek kažu da se ponaša “kao partizani iza Drugog svjetskog rata, kad su otimali tuđu imovinu”. A sve ovo što se događa je tek “početak obračuna s braniteljima”.

Balvani, Riva, kestenjari…

Sve izrečeno, dakako, zvuči tako nevjerojatno poznato. Upravo su ovakva pozivanja na ratne zasluge i prozivanja vlasti zbog mržnje prema svemu hrvatskom i nedovoljnog uvažavanja branitelja bila platforma na kojoj se rušile jedine dvije ne-HDZ-ove vlasti na državnoj razini.

Početkom stoljeća, kad je počinjao proces protiv kasnije pravomoćno osuđenog ratnog zločinca Mirka Norca, upravo u Splitu je održan najveći prosvjedni skup, na kojem je politički najugledniji govornik bio ondašnji predsjednik HDZ-a Ivo Sanader. Otprilike u to vrijeme je i tadašnja HVIDRA prijetila balvanima na cestama.

Godinu kasnije, kad je došla haška optužnica protiv pokojnog generala Janka Bobetka, oko njegove kuće su se grupirali ljudi prijetećeg izgleda za koje se smatralo da su tu da spriječe vlast da generalu uruči optužnicu. Oni sami su za sebe podrugljivo tvrdili da – skupljaju kestenje.

Čekić za hrvatski Ustav

Dan nakon prvog uhićenja danas pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, u Zagrebu je u listopadu 2014. godine počeo prosvjed branitelja, kasnije poznat po šatoru u kojem su boravili pred Ministarstvom branitelja. Svih godinu i pol koliko je trajao prosvjed nije bilo u potpunosti jasno što je njegov glavni motiv, osim političkog cilja da se sruše predsjednik Ivo Josipović i Vlada Zorana Milanovića.

I tad su, naravno, vlasti optuživane da zanemaruju ratne zasluge branitelja i da mrze sve hrvatsko. Šator je zapravo, bio svojevrsni nastavak čekić-revolucije iz Vukovara u kojoj su prosvjednici iz ljubavi prema Hrvatskoj, razbijali dvojezične ploče s imenima insitucija koje su postavljene po slovu hrvatskih zakona i hrvatskog Ustava.

“Koji zakon? Pa to su branitelji!”

U Šatoru je rado viđen gost bio tadašnji predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko i tada još kandidatkinja za predsjednicu Republike Kolinda Grabar-Kitarović. A navratio bi, da im da podršku, i nešto manje poznati HDZ-ov europarlamentarac, Andrej Plenković.

Stvar je kasnije malo izmakla kontroli, pa su se neki šatoraši mlatili s policijom na Trgu svetog Marka, a Karamarko je pravdao njihovo kršenje zakona čuvenim: “Koji zakon, pa to su branitelji!”. No, kad su iznijeli plinske boce na Savsku stvar je doživjela ozbiljniju osudu javnosti, a Karamarko izgubio prednost koju je imao pred SDP-om po anketama.

Povratak u budućnost

Uglavnom, ono što se trenutno događa u Puljku i njegovima u Splitu neodoljivo podsjeća na retoriku kojom se dva puta s ulica pokušalo destabilizirati i rušiti ne HDZ-ovu vlast na razini države. Stoga je možda pogrešno na ono što se događa oko Vile Dalmacija gledati samo kao povratak u prošlost.

Lako je, naime, moguće, da se radi u povratku u – budućnost. Jer, HDZ je možda ovakav i onakav, ali njima, je li, bar ne smeta slovo H na hidrantu.