Nekad je nužno odabrati stranu

Britanci evidentno ni idući tjedan ne izlaze iz EU-a. Priča oko Brexita sve je bizarnija, izbori su možda jedini izlaz

EU ne želi odlučivati o odgodi Brexita dok se London ne izjasni o izborima, u Londonu ne žele o izborima dok EU ne odobri odgodu

British Prime Minister Boris Johnson addresses a press conference alongside President of the European Commission at a European Union Summit at European Union Headquarters in Brussels on October 17, 2019. (Photo by Kenzo TRIBOUILLARD / AFP)
FOTO: AFP

Brexit je opet u slijepoj ulici. Četrdeset mjeseci nakon što su Britanci glasali za izlazak iz Europske unije i šest dana prije nego što se taj izlazak trebao dogoditi, EU i London su u klasičnom meksičkom stand-offu: EU se ne želi izjasniti o odgodi Brexita dok parlament u Londonu ne odluči o izvanrednim izborima koje predlaže Boris Johnson. Oporba u britanskom parlamentu ne želi se izjasniti o Johsonovoj izbornoj ponudi, dok EU ne odobri odgodu Brexita.

Tako još jedan tjedan u političkom trileru oko Brexita završava u istoj neizvjesnosti u kojoj su se Britanci probudili 24. lipnja 2016., nakon što su tijesnom većinom izglasali izlazak. Tog petka su, međutim, još i naivno mislili da „Brexit znači Brexit”, kako je znala govoriti bivša premijerka Theresa May. Ali sad je pitanje kakav točno Brexit znači Brexit.

Koliku odgodu nudi EU?

Britanski premijer Johnson tri mjeseca je uvjeravao da Brexit znači izlazak 31. listopada, dakle sljedećeg četvrtka, pod bilo kojim okolnostima. Radije bi bio „mrtav u jarku” nego pristao na odgodu, tvrdio je Johnson početkom rujna. Na kraju je ipak kapitulirao. Nevoljko je, pod pritiskom zakona, tražio odgodu do kraja siječnja sljedeće godine. Pismo sa zahtjevom Europskoj uniji iz protesta nije potpisao, kako bi mogao i dalje tvrditi da to nije njegova politika, nego „parlamentarna odgoda”.

O toj odgodi trebaju odlučiti zemlje članice EU-a, koje su se danas usuglasile da će Brexit odgoditi, ali ne i na koji rok. Odluka se s europske strane predstavlja kao čisto tehničko pitanje. U toj mjeri da je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk predvidio da se stvar riješi pisanim putem, bez pozivanja premijera i predsjednika u Bruxelles. Ali to zapravo nije sasvim tehničko pitanje, jer posljedice će biti duboko političke. Ovisno o tome što EU odluči, u Londonu bi to moglo pokrenuti niz političkih zbivanja s neizvjesnim ishodom.

U igri je nekoliko opcija. EU može odgoditi Brexit onako kako je traženo u Johnsonovom nepotpisanom pismu, do 31. siječnja. Može ponuditi fleksibilnu odgodu, da Britanija može napustiti EU i prije kraja siječnja, ako britanski parlament potvrdi sporazum s EU-om. Ili može odobriti kraće produljenje, od nekoliko tjedana, taman dovoljno vremena da parlament raspravi Johnsonov sporazum i potvrdi ga. Koju god da opciju odabrala, EU će pripaziti da ju ne mogu optužiti da u sporu između britanske vlade i parlamenta zauzima strane.

Sulude ideje o štrajku

S druge strane kanala, premijer opet oporbi nudi izvanredne izbore za 12. prosinca. Da su ovo normalna vremena, oporba bi ih objeručke prihvatila. Ali nisu, pa su oporbene stranke dva puta dosad spriječile Johnsona da raspiše izbore, a i uspjeh ovog trećeg pokušaja još uvijek je neizvjestan. Potrebna mu je dvotrećinska većina u parlamentu, no oporba, predvođena laburistima, ne želi se obvezati na izbore prije nego bude sasvim sigurno da Johnson ne može izvesti Britaniju iz EU-a bez sporazuma. Za to im treba Johnsonovo čvrsto jamstvo, ali bi bilo još bolje da imaju europsku odluku o odgodi Brexita. Neobična vremena doista: osvjedočeno euroskeptični vođa oporbe Jeremy Corbyn više vjeruje Europskoj uniji, nego britanskom premijeru.

Kao da situacija oko Brexita dosad nije bila dovoljno zapetljana i bizarna, u britanskim medijima najavljen je novi, nesvakidašnji i teško pojmljiv zaplet: ako parlament odbije Johnsonovu ponudu i ne podrži izvanredne izbore, britanska vlada će, pojednostavljeno rečeno, štrajkati. To bi otprilike izgledalo tako da u parlamentarnu proceduru ne šalju apsolutno ništa, osim – iz dana u dan – zahtjeva za izvanrednim izborima. Pa tko prvi popusti.

Kompletno suludo, ali ne treba sumnjati da je neki PR-ovac u Downing Streetu doista zamislio da bi se tako moglo prisiliti parlament na uzmak. Komentatori i političari pokopali su tu ideju kao potpuno djetinjastu i apsurdnu. Iz Vlade su na kraju poručili da neće zaustaviti baš sve, nego samo zakone vezane uz Brexit. Generalni štrajk je otkazan.

Johnsonova izborna strategija

Johnson je u pismu Corbynu predložio, dakle, izvanredne izbore 12. prosinca. Do 6. studenog, prije raspuštanja, parlament bi, prema njegovom planu, imao dovoljno vremena raspraviti sporazum koji je dogovorio s EU-om. Imao bi dovoljno vremena i da ga potvrdi, ako bude bilo potrebne većine za sporazum. Ako ne, građani bi u prosincu izabrali novi parlament koji bi, nada se Johnson, razriješio dramu oko Brexita.

Nema, dakako, nikakve garancije da bi novi parlamenta bio išta manje podijeljen oko Brexita od ovoga. Ali, britanski premijer očito vjeruje da njegova Konzervativna stranka može na izborima dobiti većinu koju je još u ljeto 2017. godine izgubila njegova prethodnica Theresa May kada se, ničim izazvana, kockala prijevremenim izborima.

Johnson misli da će na biralištima proći bolje od nje, bez obzira na sudbinu njegovog sporazuma u parlamentu. Ako parlament prije izbora potvrdi sporazum, Johnson će se biračima predstaviti kao onaj koji je, nakon tri i pol godine kaosa, uspio odraditi Brexit. Ako parlament prije izbora odbije sporazum, Johnson će moći pred birače s porukom da im je parlament oteo Brexit. Ako zastupnici odbiju izbore, tvrdit će biračima da im disfunkcionalni parlament ne da da odlučuju.

Izlaz na biralištima

Može mu se taj manevar i obiti o glavu – ni Theresa May nije mislila da će se u Downing Street vratiti politički oslabljena. Ako do izbora ne provede Brexit, birači bi mu mogli naplatiti to što nije izveo Britaniju iz EU-a, iako je to čvrsto obećavao. Nigel Farage i njegova Stranka Brexit sigurno će u kampanji vikati da se radi o izdaji. Ako do izbora parlament potvrdi Johnsonov sporazum, Farage će uvjeravati birače da to nije Brexit za koji su glasovali u ljeto 2016. godine.

Izvanredni izbori mogli bi se, dakle, za Johnsona pokazati jednako opasno kockanje kao i svojedobno za Theresu May. Ali za premijera koji u parlamentu nema većinu, koji glasovanja gubi jedno za drugim, koji je iz stranke izbacio 21 uglednog zastupnika, među njima i unuka Winstona Churchilla, kojeg je Vrhovni sud prozvao za nezakonito postupanje, izbori su možda jedini izlaz. Ako ih uopće uspije raspisati.