Britanija ekonomski propada. Naš čuveni doktor koji je ondje radio 30 godina: 'Grozne su priče mojih kolega, kao da slušam o Hrvatskoj'

Zabilježen je ozbiljan pad plaća

Od 68 milijuna stanovnika Velike Britanije, njih 14,5 milijuna živi u siromaštvu. Od toga broja, 8,1 milijun radno sposobnih su odrasle osobe, 4,3 milijuna djece i 2,1 milijun umirovljenika. Realne plaće u prosjeku su pale za 2,6 posto na godišnjoj razini.

U Velikoj Britaniji broj “ekonomski neaktivnih” ljudi u dobi između 16 i 64 godine, onih koji ne rade niti traže posao, porastao je za više od 630.000 u odnosu na 2019. I još jedan grozan podatak: između 2018. i 2020. muškarci koji žive u najsiromašnijim područjima Engleske u prosjeku žive 9,7 godina kraće, a žene 7,9 godina kraće od onih u bogatijim dijelovima zemlje. U izvješću Donjeg doma parlamenta istaknuto je da više od sedam milijuna pacijenata čeka više od godinu dana na bolničko liječenje.

Prije pandemije, u prosincu 2019. godine, lista čekanja imala je oko 4,5 milijuna ljudi, dva milijuna više nego u prosincu 2012., što znači povećanje od 74 posto. Ured za nacionalnu statistiku izvijestio je također da je između lipnja i kolovoza 2022. oko 2,5 milijuna ljudi bilo na dugotrajnom bolovanju što je povećanje od oko pola milijuna u odnosu na 2019.

Rujanska inflacija bila je najviša u povijesti

U rujnu prošle godine inflacija je dosegnula 11,1 posto, najvišu razinu u posljednjih 40 godina. Prosječna godišnja inflacija bila je oko 10 posto, ali cijene hrane bilježe rast od 14,5 posto.
Zbog toga nije čudno što se predviđa najveći pad životnog standarda u posljednjih sedamdesetak godina.

To će istodobno gurnuti gospodarstvo u recesiju koja će trajati najmanje dvije godine, predviđa Ured za proračunsku odgovornost. Također prognozira pad prihoda kućanstava od 7 posto u sljedeće dvije godine. Stoga već neki govore o “tužnom desetljeću” za građane Velike Britanije.

Pad potrošačke moći kućanstava bit će toliko akutan da će izbrisati proteklih osam godina rasta, budući da rast plaća ne uspijeva držati korak s inflacijom i rastom kamatnih stopa. To će zemlju vratiti na razinu 2013. Bank of England priključila se katastrofičarima predviđajući da će recesija ostaviti pola milijuna ljudi bez posla, dok će se istodobno prihodi kućanstava smanjivati, a porezi će porasti.

Prosječna obitelj siromašnija od slovenske

Treća godina od izlaska Velike Britanije iz EU poklopila se i sa sumornom presudom Međunarodnog monetarnog fonda: ove će godine britansko gospodarstvo proći gore od svih najvećih svjetskih gospodarstava – uključujući Rusiju. Prema novinaru Financial Timesa Johnu Burn-Murdochu, nastavi li se ovako, prosječna će britanska obitelj do kraja sljedeće godine biti siromašnija od prosječne slovenske obitelji.

Između trećeg i četvrtog tromjesečja 2022., rast BDP-a bio je nula, priopćio je Ured za nacionalnu statistiku, pa je time za malo izbjegnuta recesija. Ipak, taj rezultat je slabiji od rasta od 0,1 posto koji je očekivala Bank of England.

Istodobno, gospodarstvo se između studenog i prosinca smanjilo za 0,5 posto jer su štrajkovi i visoki troškovi života pogodili financije kućanstava i poslovne aktivnosti. U četvrtom tromjesečju britansko gospodarstvo još uvijek je bilo 0,8 posto ispod razine u istom razdoblju 2019., prije pandemije. Nasuprot tome, američko gospodarstvo poraslo je za 5,1 posto u istom razdoblju, a proizvodnja u eurozoni porasla je za 2,4 posto.

Životni standard je osjetno pao

I više sugovornika Telegrama iz Hrvatske koji žive ili su živjeli u Velikoj Britaniji suglasni su da je pad životnog standarda prosječnih građana dramatično pao, da je postao grozan i iznimno loš.
Profesor dr. Žarko Alfirević tridesetak je godina, među ostalim, bio i šef Klinike za ginekologiju, porodništvo i pedijatriju u Liverpoolu. Po odlasku u mirovinu vratio se u Zagreb te je nedavno posjetio Liverpool. Po povratku nije krio zaprepaštenje promjenama do kojih je došlo u njegovoj bivšoj bolnici.

“Nisam očekivao da će moji engleski kolege s tako velikim razočaranjem pričati o stanju u njihovom zdravstvenom sustavu, a pogotovo o sustavu brige za trudnice”, istaknuo je u razgovoru za Telegram. “Muči ih manjak liječnika i medicinskih sestara, teški uvjeti rada, male plaće, preopterećenost poslom i birokracijom koja im ne ostavlja vremena za brigu o pacijentima. Na trenutak mi se učinilo da razgovaram s kolegama u Hrvatskoj”, zaključio je profesor Alfirević.

Posljedica takve strašne ekonomske krize je nagli porast štrajkova kojih je najviše u posljednjih tridesetak godina. U šest mjeseci 2022. bilo je više štrajkova nego u cijeloj jednoj godini. Samo u studenom prošle godine izgubljeno je oko 467.000 radnih dana zbog štrajkova, što je najviše u 10 godina. Od lipnja je izgubljeno više od 1,6 milijuna radnih dana.

Najavljen val novih, velikih štrajkova

Nedavno je štrajkalo pola milijuna ljudi, uključujući medicinske sestre, željezničare i učitelje. Zaposlenici protestiraju jer smatraju da njihove plaće ne odgovaraju tempu inflacije i stvarnoj vrijednosti njihova rada. Uz izlazak iz EU, sadašnji nagomilani problemi također su i posljedica više od desetljeća dugog programa štednje i smanjenja socijalnih prava koji su posebno teško pogodili siromašne i srednju klasu te produbili jedva podnošljive društvene nejednakosti. Već su najavljeni novi štrajkovi učitelja, vozača autobusa i državnih službenika.

Glavna ekonomistica Instituta za obrazovanje i rad Helen Gray najavljuje da će se zbog pada životnog standarda štrajkovi nastaviti još neko vrijeme. Zbog toga je vlada novog premijera Rishija Sunaka predložila nove zakone za suzbijanje štrajkova. Planira se uvesti minimalna razina usluga u slučaju štrajka kako bi se ograničili zastoji u radu željeznica i hitne pomoći.

Situaciju pogoršala Liz Truss

Politička situacija dramatično se pogoršala kad je u rujnu prošle godine bivša premijerka Liz Truss najavila smanjenje poreza za bogate te porezne olakšice za velike korporacije. Zbog općeg nezadovoljstva Truss je, nakon samo mjesec i pol dana, smijenjena. No, pravi okidač za krizu ovakvih dimenzija bio je izlazak iz Europske unije.

Premda su ekonomski analitičari predviđali da će Brexit biti katastrofa, većinu građana zavarala su lažna obećanja, pa su izglasali izlazak iz EU. I pogriješili su, čega je danas većina Britanaca svjesna. Istraživanja pokazuju da oko 58 posto ljudi vjeruje da je napuštanje EU bila loša ideja, a gotovo dvije trećine želi referendum o ponovnom pridruživanju.

Jedan komentator zapisao je da zbog toga sada Britanija, poznata po svojoj razboritosti, ispravnosti i točnosti, odjednom izgleda kao banana republika jer donosi nepromišljene odluke zbog krivog tumačenja stvarnosti.

Imali bi veći BDP da su ostali u EU

Fareed Zakaria, jedan od najutjecajnijih svjetskih političkih analitičara, nekadašnji glavni urednik časopisa Time i Newsweeka, a danas komentator CNN-a i Washington Posta, također za krizu Velike Britanije krivi Brexit. “Glasovanje za izlazak iz EU označilo je simboličan početak vala populizma. Bio je to svjestan izbor velike zemlje da ima lošije ekonomske odnose sa svojim najvećim tržištem. Tijekom 2021. oko 42 posto britanskog izvoza išlo je u EU. Britanski glasači nacionalizam i politiku stavili su iznad ekonomije.”

I zbog toga sada plaćaju skupi ceh. Bloomberg Economics procjenjuje da bi britanski BDP bio 4 posto veći da je ostao u Europskoj uniji.

Zakaria upozorava da sadašnji premijer Rishi Sunak, koji je bio zagovornik Brexita, nastavlja iznositi floskule o njegovim prednostima, dok se istodobno suočava s nizom kriza koje je dijelom generirao Brexit. “Britanija još nije riješila kako će postupati na granici s Irskom koja je ostala članica EU što bi moglo dodatno ugroziti gospodarski rast”, upozorava Zakaria.

Rishi se kune u Maggie Thatcher

Za svoje predizborne kampanje premijer Sunak napisao u Daily Telegraphu da su njegove vrijednosti iste kao i bivše premijerke Margaret Thatcher te da se kandidirao kao tačerovac.
Zajedno s nevjerojatno visokom inflacijom i troškovima energije, trgovinskim zaostatkom povezanim s Brexitom i recesijom koja je u tijeku, Britanija je zapala u jednu od najvećih kriza od završetka Drugog svjetskog rata.

Tako se ostvaruju prognoze brojnih analitičara da će napuštanjem EU Engleska postati mala zemlja na obali Europe koja se ne uklapa ni u jedan od tri ekonomska bloka 21. stoljeća, SAD, EU i Kinu. London, grad koji je oblikovao globalne poslove 250 godina, sve više postaje zapadni Dubai, mjesto gdje se vrti mnogo novca, ali bez ikakvog geopolitičkog značaja. Brexit je, tvrde, označio kraj britanske uloge velike sile.

Konzervativci skreću prema krajnjoj desnici

Premijer Sunak, bivši upravitelj hedge fondova i ministar financija, na čelu je Konzervativne stranke, pišu komentatori, kojom uglavnom dominiraju ljudi od 50 godina, vrlo bogati ili odlično situirani, a veliki broj njih su rasisti i islamofobi. Mnogi bi, tvrdi se, glasali za krajnje desnu stranku UKIP da je imala i najmanju šansu za pobjedu na izborima.

Procjenjuje se da Konzervativna stranka već duže vrijeme skreće prema krajnjoj desnici, a bivši premijer Boris Johnson dao je konačni oblik krajnje desnom smjeru svojom agendom za Brexit, čiji je Sunak bio gorljivi zagovornik.

Johnsonove fantazije nisu se ostvarile

Fareed Zakaria upozorava također da je politika štednje pogoršala situaciju jer su torijevske vlade srezale javnu potrošnju, povećavajući nejednakost i opću tjeskobu. “Kao i uvijek, kad vremena postanu teška, lako je okriviti strance, a oportunistički političari poput Borisa Johnsona učinili su upravo to, obećavajući da će Brexit izliječiti sva zla s kojima se zemlja suočila i lažući o troškovima i koristima.

Johnsonove fantazije o mršavoj i produktivnoj ‘Globalnoj Britaniji’ koja će, jednom kad bude oslobođena okova, Brexitom postati neka vrsta Singapura na Temzi, nisu se dakako ostvarile”, ističe Zakaria.

Neoliberalne ekonomske politike, tvrdi, koje su se provodile u posljednjih 40 godina užasno su podbacile u rješavanju rastućih ekonomskih problema. Komentator The Guardiana George Monbiot zbog toga naziva konzervativce neoliberalnim Ultrasima koji su potpuno odbacili tradicionalnu konzervativnu vrijednost noblesse oblige te srušili socijaldemokratski konsenzus koji je prevladavao od kraja Drugog svjetskog rata do kraja 1970-ih. Zapravo, kako je primijetio Monbiot, “zemlja je raskomadana konzervativnim neoliberalnim eksperimentom”.

Postoji lijek: povratak u Europsku uniju

Dio ekonomskih stručnjaka tvrdi da je ekonomija Velike Britanije, koja je stoljećima gradila svoj prosperitet izrabljujući kolonije širom svijeta, postala avangarda novog globalnog ekonomskog sustava poznatog kao “rentijerska ekonomija”. To podrazumijeva da su sve ekonomske aktivnosti usmjerene na ostvarivanje nezarađenog prihoda što je također poznato i kao ekonomska renta. Upozoravaju da je težnja za nezarađenim prihodom ostavila dubok trag na poslovnoj kulturi zemlje.

Na kraju Fareed Zakaria tvrdi da postoji lijek koji bi vratio gospodarski rast i Veliku Britaniju ponovno pozicionirao na središnje mjesto pri oblikovanju novog političkog i gospodarskog poretka u svijetu. “To bi, naravno, zahtijevalo povratak Britanije u Europsku uniju.” A o tomu sada više ne bi odlučivali samo britanski građani, nego i sve članice EU.